Otvoreno i iskreno pismo mostarskog Sarajlija i bosanskog Srbina mr. Milana Jovičića, poštovanom profesoru Mustafi Ceriću
ZAHVALNOST I PODRŠKA VAŠE PREPORUKE I ZAPOVJEDI BOSANSKIM PREDSTAVNICIMA NA SAMITU
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 08. Mar 2021. 00:03:57
Zar nisu davno i guslar iz Laktaša Milorad Dodik, kao i orguljaš Dragan Čović iz Mostara, već zaslužili totalnu izolaciju i eliminaciju, posebno iz naših struktura vlasti.
Kao Dodikov sunarodnjak, u cilju čišćenja i sospstvenog dvorišta, da bih i komšijama i susjedima mogao nešto prigovoriti, na njegovo drsko i nerazumno ponašanje i nacionalističko isticanje velikog Srbina, koji se srami i pomena bosanskog Srbina, čime se ja lično ponosim, napisao sam stotine objavljenih kolumna.


Uvaženi reis-l-ulema, doktore, profesore ili veliki vjerski dostojanstveniče Islamske zajednice, gospodine Mustafa Ceriću, nisam siguran i kako sve da Vas oslovimi, poradi iskrenog i izuzetnog poštovanja prema Vašoj ličnosti.

Dakle, redovno čitam Vaše kolumne, na cijenjenom portalu Bošnjaci.net i jednostavno rečeno u svim sadržajima i prilikama aktuelne problematike oduševljavate me lično. Čitajući Vašu biografiju, uočio sam da ste rođeni neposredno pored Visokog, te Vas želim upoznati sa dva detalja ovim povodom.

Prvi je, da je moja voljena i nezaboravna kći Ljiljana, nažalost umrla u Torontu u Kanadi, upravo i rođena u Visokom godine 1965.

Kako da ne volim i Visoko i sve te bosanske krajeve, čime se i ponosim kao rođeni Sarajlija da sam bosanski normalni Srbin, koji izuzetno voli i svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Drugi je detalj, da ste Vi rođeni upravo godine kada sam pohađao (u ona vremena) peti razred sarajevske realne gimnazije.

Tada sam upravo, u gradskoj Vijećnici, ondašnjoj Univerzitetskoj biblioteci, sjedio i koristio literaturu i pisao seminarski rad o „Gorskom vijencu“ sa velikim uspjehom i zadovoljstvom i poštovanog moga profesora tzv. SH jezika, kako je to pisalo u ondašnjim školskim dnevnicima.
Istina je, da je taj veoma znani i poštovani profesor N.N. svoj doktorat radio i branio pred našim književnikom Mešom Selimovićem, iako se danas poštovani gospodine Ceriću, izostavljaju iz lektira i ignorišu i Petar Petrović Njegoš i Meša Selimović, kao velika književna pera.

Upravo mi je ova asocijacija, poštovani gospodine Ceriću, na moje prisustvo jednoj Vašoj tribini u Narodnom pozorištu u Mostaru, kada ste na moj upit, auditoriju odgovarali i sljedeće: „Da i među nama Bošnjacima ima dosta ulizica i podanika ...“, što me neobično i upečatljivo asociralo i na Mešinu definiciju iz romana „Tvrđava“ o ulizicama.

Međutim, poštovani Profesore, gospodine Ceriću, sve naprijed rečeno je sporedno i kao uvod u konkretniji sadržaj moga pisma koje Vama pišem i upućujem, suštinski je sadržano u neposrednoj i iskrenoj podršci Vašem objavljenom sadržaju sa 10 bosanskih zapovjedi, prema Aleksandru Vučiću, za naredni međusobni susret i dijalog dvije vlasti, Republike Srbije i Republike Bosne i Hercegovine.

Apsolutno i bez prigovora, želim Vam odmah u startu izraziti zahvalnost i podržati Vaše preporuke i sadržajne zapovjedi našim bosanskim predstavnicima, koji će predstavljati i našu delegaciju na ovome samitu, razgovorima i dogovorima.

Kao veliki patriota naše domovine BiH, izuzetni stručnjak svoga poziva i magistar elektrotehničkih nauka, privrednik i graditelj pet velikih industrijskih objekata u našoj bivšoj Jugi, kako u Republici Srbiji isto tako i u Bosni i Hercegovini, kao aktivni društveno-politički radnik, sa posebnim znanjem i životnim i radnim iskustvom, zaista, mogu veoma meritorno da ocjenim i procjenim, kao i da podržim sve Vaše navedene ili i Allahove / Božije zapovjedi.

Nemojte mi zamjeriti na ovoj mojoj primjedbi, da bih lično, na prvo mjesto stavio zapovjed broj (8) koja glasi:
- „Zapovijed: Vučiću, ostavi Bosnu na miru, a Dodika povedi kući ili ga nauči kako da se kulturno i civilizirano ponaša u Bosni! Ovo je jedna od najvažnijih poruka, koju vam bosanski izaslanik/zastupnik mora prenijeti na zakazanom „velikom samitu“ u Beogradu!“

Iz jednostavnog razloga, poštovani Profesore, što upravo u našoj sredini i našoj domovini prije svega, moramo isticati i tražiti nacionalističke krtice, koji podrivaju i državu i sistem, koji negiraju svem naše vrijednosti, a što ih naši vlastodršci posebno iz reda Bošnjaka podržavaju i tapšaju po ramenima.

Zar nisu davno i guslar iz Laktaša Milorad Dodik, kao i orguljaš Dragan Čović iz Mostara, već zaslužili totalnu izolaciju i eliminaciju, posebno iz naših struktura vlasti.

Kao Dodikov sunarodnjak, u cilju čišćenja i sospstvenog dvorišta, da bih i komšijama i susjedima mogao nešto prigovoriti, na njegovo drsko i nerazumno ponašanje i nacionalističko isticanje velikog Srbina, koji se srami i pomena bosanskog Srbina, čime se ja lično ponosim, napisao sam stotine objavljenih kolumna.

Isto tako, kao tehnički direktor sam gradio i izgradio Rudnik i Termoelektranu u Gacku, a upoznat sam činjenicom da je u postdejtonskom periodu bio sklopljen ugovor sa konzorcijem ČEZ-a za izgradnju druge faze Termolektrane.

Međutim ugovor je Dodik uništio, na voljšeban kriminalno-lopovski način je stekao ČEZ-ovu vilu na Dedinju, uništio i poneku banku iz RS-a i učinio mnogo drugih kriminalnih poduhvata.

Dodik, je bio i poznati švercer „Ronhill“ cigareta sa beogradskih ulica, da bi sada i ubirao dolare od Izraelaca za rentanje svoje vile i mnogo toga sličnog.

Vlast RS-a nije u stanju da stane u kraj ovome velikom diktatoru i kriminalcu, uostalom je to i njihov problem, ali naši predstavnici u vlasti dozvoljavaju mu i dalje šejtansko ponašanje, ignorisanje i sramno predstavljanje naše domovine.

Šta to znači i nedavno neposredno ljubljenje sa Aleksandrom Vučićem na sarajevskom aerodromu, da li dokaz srama i prkosa svima koji ga ne podržavaju.

Zato to i treba sve reći predsjedniku Aleksandru Vučiću, da ga istinski povede u svoj dom ili sospstveni, kupleraj i neka se tamo iživljavaju do mile volje.

Poštovani Profesore Ceriću, posebno što me raduje, što ste kroz cio sadržaj isticanja ovih naših bosanskih zapovjedi, preskočili i bilo kakvu pomisao i na hercegovačke sadržaje, jer je naša Bosna prije svega ponosna i prkosna i zašto se ne bi i zvanično isticao i bosanski jezik i svi drugi bosanski sadržaji.

Ovo prije svega ističem, kao dugogodišnji građanin grada Mostara, koji je uistinu poslije agresije i sa zapada postao i ostao „poluustaški“ grad, svidilo se kome ili ne, ali je činjenica da mi još uvijek koračamo istaknutim ustaškim ulicama, upravo zahvaljujući HDZ-u i njegovim kadrovima, sa kojima Vaši Bošnjaci godinama koaliraju, podržavaju ih i kroje nam sudbinu nedostojnu ljudskih vrijednosti.

Svakako, uvaženi Profesore Ceriću, ovim navedenim zapovjedima i našim vlastodršcima, kao i samom Aleksandru Vučiću dali ste do znanja, da je krajnje vrijeme da se sjedne i razgovara i dogovara, što je i nešto slično istakao i predsjednik Vučić nedavno na aerdromu u Sarajevu.

Sve je normalno i sve je ljudski, mora biti prihvatljivo i za jednu i za drugu stranu vlasti, a sve u interesu i međusobno dobro građana i Srbije i Bosne i Hercegovine.

Mene lično, danas kao penzionera i Republike Srbije i Republike Bosne i Hercegovine, koje sam svojski gradio i isto tako volio, posebno raduju ovakvi susreti, a koliko često i rezultati moraju biti učinkoviti i vidljivi.

S poštovanjem i svako dobro Vam želim, sa dobrim zdravljem i dugovječnim življenjem i radnim doprinosima.

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija!