JESMO MALI, ALI SMO FAŠISTI
Autor: Šemso Agović
Objavljeno: 15. May 2021. 15:05:27
LJUBLJANA DANAS: FAŠIZAM SA VLADINOG PROZORA


ŠEMSO AGOVIĆ: Ali Janša neće da bude samo sa velikima; njegova intencija je biti rame uz rame baš sa najvećima: sa Trampom, sa Netanjahuom, sa Orbanom... On u nestajanju Palestine i Palestinaca sladostrasno navija za Izrael. On u ime slovenačke vlade maše izraelskom zastavom sa prozora te njegovom voljom uzurpirane institucije. On urbi et orbi ponosno objavljuje: jesmo mali, ali smo fašisti!
Kompleksi manje vrijednosti su čudo prirode. Oni pobuđuju najniže nagone u čovjeku, oblikujući njegov karakter do apsurda i karikature. Istorija je prepuna primjera da se osobe sa psihičkim poremećajima – uslovljenim kompleksima manje vrijednosti –, dočepaju vlasti i naprave rusvaj. Što je narod bio veći i naoružaniji, to je rusvaj bio razorniji i strašniji. Posljedično, milioni mrtvih, ranjenih, protjeranih i drugačije unesrećenih su postali samo statističke kategorije za udžbenike istorije.
Slovenci važe za kulturan, miroljubiv, pošten i marljiv narod. Nikada u svojoj istoriji nisu bili agresori; više od hiljadu godina su strpljivo, ali uspješno, korak za korakom tabali stazu prema najvišem stupnju vlastite organiziranosti – državi. O njihovoj poslovičnoj poštenosti govori zanimljivost: oni u svom jeziku uopšte nemaju riječ oteti! Ako želite na slovenački prevesti prostoproširenu rečenicu – juče sam na ulici iz ruku oteo komad hljeba prolazniku – morate upotrijebiti riječ uzeo ili ukrao. „Juče sam na ulici iz ruku uzeo komad hljeba prolazniku“. Zbog ovih činjenica uživaju ugled u okruženju, posebno u državama zapadnog Balkana, koji je pojavom na vlasti jednog čovjeka poljuljan i izgubljen. Pogađate – u pitanju je tajnoviti i hiroviti Janez Janša.

Slovenci kao narod su jedno, a Janez Janša drugo. Janez Janša nije Slovenac: on ne posjeduje nijednu osobinu koje krase taj narod. Meni je on oličenje našeg čovjeka, čistokrvnog Balkanca egoiste, koji se munjevito i beskrupulozno snalazi u novonastalim situacijama. Prvo je sposobnost preko noći zgrnuti enormni kapital. Drugo je izbjeći sudsko gonjenje zbog načina tog zgrtanja, za koje Slovenci nemaju ni izraz u svom davno standardiziranom jeziku. U tome je nadmašio i neke svoje kolege Balkance, jer je za nepočinstva bio u zatvoru samo dvije godine, za razliku od nespretnog Sanadera ili onog begalca Makedonca. Treće je populizmom stvoriti stabilno biračko tijelo, koje mu garantuje vječno vladanje državom, bez obzira na politički i svaki drugi kriminal, u koji je ovaj virtuoz poodavno duboko uronio.

Janša je uvijek želio biti velik i sa velikima. Neka je Bog ili vrag, fašista ili komunista, nije bitno, samo da je jak. Za vrijeme Tita bili su to komunisti; Janša je bio najbolji. Najperspektivniji SKOJ-evac. Uragan je otpuhao Tita, ali ne i Janšu. On se baš na taj uragan kači i izbija na vrh. Uragan je donio etnička čišćenja, koja su izvodili „veliki“ majstori u Hrvatskoj, BiH, Kosovu i Crnoj Gori. Oružjem i drugačijim nasiljem. Janša je opet htio biti „veliki“ – u uraganu je preko noći Sloveniju tajno očistio od „južnjaka“ koji nisu predali zahtjev za slovenačko državljanstvo. Za odmazdu je iz registara boravišta (sic!) naložio izbrisati preko dvadeset hiljada tih svojih sugrađana. Oni su nestali, postali su nevidljiva žalosna kategorija pod nazivom „izbrisani“.



Ali Janša neće da bude samo sa velikima; njegova intencija je biti rame uz rame baš sa najvećima: sa Trampom, sa Netanjahuom, sa Orbanom... On u nestajanju Palestine i Palestinaca sladostrasno navija za Izrael. On u ime slovenačke vlade maše izraelskom zastavom sa prozora te njegovom voljom uzurpirane institucije. On urbi et orbi ponosno objavljuje: jesmo mali, ali smo fašisti!