FORTO I NJEGOVI IDEOLOZI MIJENJAJU KARAKTER GENOCIDNE AGRESIJE NA RBIH
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 10. Jan 2022. 13:01:44
Da si bio u vrijeme agresije u R BiH, a ne što si dezertirao, shvatio bi da u jedinicama Armije R BiH nije bilo podjele na građane i seljake, nego su svi jedinstveno bili na braniku Domovine, što je za tebe dezertera misaona imenica. I slušali su ti momci muziku, od pop-roka, do folka, ali u tim danima su najviše slušali detonacije, ali i patriotske pjesme koje su ih poticale da idu dalje, da je Bosna najljepša i onda kad je razrušena, oborena na koljena i kad je gladna i hladna i bosa i posna, ali da je uvijek prkosna od sna. (Foto: Arhiva Vijesti.ba)


ELMEDINA MUFTIĆ: Karakter čovjeka se ogleda i u njegovom odnose spram Domovine i grada iz kojega odlazi, samo moralni odroni i kukavice bez identiteta i integriteta o svom gradu i Domovini pričaju loše i prezentuju je na najgori način. Pričati da je u Sarajevu u ratu pobijedio seljakluk, ne samo da je uvreda, nego je najgori čin izdaje, ako poslije dezerterstva ima išta gore. Dezerteru trebaš naučiti da u Sarajevu, a i čitavoj teritoriji R BiH nije vođen rat između urbanog i ruralnog, nego je na R BiH, a tako i njezin glavni grad Sarajevo izvršena brutalna agresije s ciljem genocida, odnosno biološkog uništenja Bošnjaka. U vremenu agresije u Sarajevu je ubijen 11451 građanin od toga 1601 dijete, i vjeruj da nisu bili birani po tome koju muziku slušaju, da li pop, rok ili folk. Tako da je takva vrsta priče najbrutalniji udar na interpretaciju istine o agresiji i genocidu i teška uvreda svih nas koji smo ostali tu, u R BiH, dok si ti pobjegao, izdao sve nas, pa i te tvoje nazovi urbane, koji slušaju pop, rok.
Intervju kojeg je Premijer KS (u slobodnom prijevodu republike Sarajevo) dao za Guardian, podsjeti me na priču o ženi koja je svaki dan govorila mužu kako je u komšinice prljav veš na štriku, sve dok jednog dana joj muž nije rekao da provjeri da možda nisu prljavi prozori kroz koje gleda i ispostavilo se da je tako, kada je oprala prozore kroz koje je gledala u susjedno dvorište vidjela je čist veš na štriku.

Tako je Edin Forto, predstavio Sarajevo kao grad bez kulture, u koje su u ratu pobijedili seljaci, grad u kojem ništa nema, osim „turbo folka“, kojeg uvozimo iz Srbije, kao ono najgore, a nekad je po Forti Sarajevo bilo centar kulturnih zbivanja i pop-rok scene.

Ono što bi imala poručiti Forti, je da mu ne bi škodilo da opere prozore kroz koji gleda na Sarajevo i Bosnu uopće, ako ništa neka barem očisti naočale. Da mu govorim o istini o agresiji i patriotizmu on je za tu lekciju davno zakasnio, jer kako pričati dezerteru o Domovini i ljubavi za istu.
Naime, istina koju Forto i njegovi ideolozi žele promijeniti, kako bi izjednačili strane u ratu, kako bi promijenili karakter rata i na kraju po Andrićevom šablonu, Bošnjake predstaviti kao nekulturne, zaostale i ruralne je slijedeća. U agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu pobijedila je Armije R BiH, koju su činili najbolji sinovi ove zemlje koji su ikad hodili ovim tlom, ti časni ljudi su dali sve što su imali da bi opstala Bosna u svojoj kulturi urbanoj i ruralnoj.

Da si bio u vrijeme agresije u R BiH, a ne što si dezertirao, shvatio bi da u jedinicama Armije R BiH nije bilo podjele na građane i seljake, nego su svi jedinstveno bili na braniku Domovine, što je za tebe dezertera misaona imenica. I slušali su ti momci muziku, od pop-roka, do folka, ali u tim danima su najviše slušali detonacije, ali i patriotske pjesme koje su ih poticale da idu dalje, da je Bosna najljepša i onda kad je razrušena, oborena na koljena i kad je gladna i hladna i bosa i posna, ali da je uvijek prkosna od sna.

Karakter čovjeka se ogleda i u njegovom odnose spram Domovine i grada iz kojega odlazi, samo moralni odroni i kukavice bez identiteta i integriteta o svom gradu i Domovini pričaju loše i prezentuju je na najgori način. Pričati da je u Sarajevu u ratu pobijedio seljakluk, ne samo da je uvreda, nego je najgori čin izdaje, ako poslije dezerterstva ima išta gore. Dezerteru trebaš naučiti da u Sarajevu, a i čitavoj teritoriji R BiH nije vođen rat između urbanog i ruralnog, nego je na R BiH, a tako i njezin glavni grad Sarajevo izvršena brutalna agresije s ciljem genocida, odnosno biološkog uništenja Bošnjaka. U vremenu agresije u Sarajevu je ubijen 11451 građanin od toga 1601 dijete, i vjeruj da nisu bili birani po tome koju muziku slušaju, da li pop, rok ili folk. Tako da je takva vrsta priče najbrutalniji udar na interpretaciju istine o agresiji i genocidu i teška uvreda svih nas koji smo ostali tu, u R BiH, dok si ti pobjegao, izdao sve nas, pa i te tvoje nazovi urbane, koji slušaju pop, rok.

Ono što se iz Srbije uvozi u Bosnu, jeste najgori proizvod, a to je agresija i genocid, kao i stalna pretenzija iste na teritoriju Bosne, i ti si, kao i tvoja politička opcija upravo taj najgori uvoz srpskog porijekla, koji se potura građanima ove zemlje kao nešto „dobro“, a u stvari ste mućak da gori ne možete biti.

Ako bi kojim slučajem oprao prozore, vidio bi Sarajevo, lijepo onakvo kakvo ono zaista jeste, bit će još ljepše ako vlada na čijem si čelu bude znala vratiti one tramvajske šine koje ste podigli ima pola godine, ali ih vratit izgleda nećete još zadugo. To šta ko sluša, je privatna stvar svakog pojedinca i ne bi trebalo da utiče na sliku grada, posebno na predstavljanje u Svijetu. Ako ćemo pravo, i neki tvoji koalicioni drugovi se po kasinima „odvaljuju“ na te srpske cajke, ne znam kako ti to ne smeta, a za nekoga ko uzme od onkoloških pacijenata prednost na vakcinaciju i onda kaže da se osjeća „susramljeno“, previše pametuješ.

Ako je nešto mora Sarajevu, onda ste to vi, nedovršeni likovi, dezerteri koji samo u ovakvim političkim okolnostima možete biti Premijeri, svagdje drugo bi bili izdajnici i prezreni.

Na kraju ću završiti sa još jednom pričom, došao neki čovjek u selo i pita nekog mudraca kakvi su ljudi u ovom selu, mudrac mu odgovori pitanje, a kakve si ljude ostavio tamo odakle dolaziš, putnik mu odgovori, loše, zle, podle, na to će mudrac, takve iste ćeš i ovdje naći. Nakon nekog vremena, dolazi drugi putnik i pita isto pitanje mudraca, i ovaj mu odgovori istim pitanjem, na šta će putnik, dobre, poštene, hrabre, odane, na to će mudrac, e takve ćeš i ovdje naći.

Onda je mudrac završio priču, ono si što u sebi nosiš, možeš otići bilo gdje ali od sebe ne možeš pobjeći, vidiš onako kako živiš i poimaš svijet onako kakva ti je duša.

Da Forto voli Sarajevo, vidio bi ga onako kako se vidi ono što voliš. Međutim, Forto je Sarajevo vidio isto onako kao i oni koji su ga 1425 dana držali u opsadi, kao grad koji nije vrijedan življenja.