U LAŽI SU KRATKE NOGE
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 20. Jan 2022. 13:01:13
PORAMEĆENI UMOVI NEGATORI GENOCIDA: GREIF, ISRAELI, TANASKOVIĆ I DODIK


DR. MUSTAFA CERIĆ: Ti bolesni „akademski“ srpski mozgovi, poput zloćudnog Tanaskovića, su nepopravljivi u svojoj predrasudi i mržnji prema Bosni, kao državi i Bošnjacima/Bosancima, kao naciji.
Oni su kreatori političke i genocidne misli kod Miloševića, Karadžića i Mladića. Oni to isto rade danas kod Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji negiraju dokazani genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. A oni koji negiraju srpski genocid, spremni su genocid ponoviti nad Bošnjacima/Bosancima čim im se ukaže prilika za to.
Nisam ni sumnjao da će izraelski historičar i istraživač holokausta Gideon Greif priznati svoju grešku zbog pokušaja revizionizma srpskog genocida u Srebrenici po nagovoru Darka Tanaskovića i Milorada Dodika.

Otvori link ovdje.
Uradio je to Greif pod pritiskom srebreničkih žrtava srpskog genocida, koje su pisale Njemačkom predsjedniku Frank-Walteru Steinmeieru da Greif ne zaslužuje njemačko priznanje za istraživanje o Holokaustu zato što se stavio na čelo Dodikove komisije za reviziju merituma punopravnih presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu u cilju negacije dokazanog srpskog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, a time i negacije Holokausta.

Predsjednik Njemačke Steinmeier je uvažio protest srebreničkih žrtava genocida pa je povukao nagradu, koja je bila namijenjena Greifu, koji je time shvatio i priznao svoju grešku:
- “To je bila moja lična greška pa ćemo to ispraviti da objavimo istinu i mislim da će se ova kontroverza oko komisije značajno smanjiti”, – ispovjedio se Greif.

Čekamo da to isto uradi i njegov kolega Rafael Israeli, profesor Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu i stručnjak za historiju radikalnog islamizma, kojeg je samozvani srpski islamolog Darko Tanasković nagovorio da se stavi na čelo Didkove komisije za istragu o stradanju Srba u Sarajevu tokom perioda 1991-1995.

O učešću ovog zalutalog profesora sa Hebrejskog univerziteta pisali smo 19. maja, 2019. god. predsjedniku Hebrejskog univerziteta prof. Asheru Cohenu u namjeri da mu objasnimo da Rafael Israeli narušava ugled ovog univerziteta.

Ne očekujemo od mizernog srpskog intelektualca Darka Tanskovića da prizna svoju grešku, kao što je Greif priznao svoju.

A zašto bi Tanskavić to uradio kad je on stvarni spiritus movens za obje ove fantomske Dodikove komisije za relativizaciju i negaciju srpskog genocida ne samo u Srebrenici, već i u drugim mjestima u Bosni, posebno u Sarajevu, gdje je ubijeno 11.000 Sarajlija i 1.600 sarajevske djece.

Ti bolesni „akademski“ srpski mozgovi, poput zloćudnog Tanaskovića, su nepopravljivi u svojoj predrasudi i mržnji prema Bosni, kao državi i Bošnjacima/Bosancima, kao naciji.

Oni su kreatori političke i genocidne misli kod Miloševića, Karadžića i Mladića. Oni to isto rade danas kod Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji negiraju dokazani genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. A oni koji negiraju srpski genocid, spremni su genocid ponoviti nad Bošnjacima/Bosancima čim im se ukaže prilika za to.


Nadam se da je predsjednik Republike Turkiye Tajip Redžep Erdogan svjestan činjenice da mi Bošnjaci/Bosanci ništa ne vjerujemo Aleksandru Vučiću dok ne prizna jasno i nedvosmisleno srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te dok se zbog toga ne pokaje u ime srpskog naroda i dok ne položi zavjet pred Bogom i svijetom da srpska vojska neće nikad više počiniti genocid nigdje i ni nad kim na Balkanu.

Nakon srpskog genocida nad Bošnjacima/Bosancima, svaka priča bilo gdje o Bosni bez prisustva autohtonih Bošnjaka/Bosanaca ili legitimnih bosanskih građana nije prihvatljiva zato što se historija više puta poigrala sudbinom Bosne tamo gdje nije bilo njenih sinova i kćeri.

Najzadnji čovjek na svijetu koji ima pravo pričati o Bosni je Aleksandar Vučić, koji bjelodano podržava Dodikov srpski iredentizam i secesionizam.

Ne sumnjamo u dobru namjeru predsjednika Erdogana oko amaneta kojeg nosi prema Bosni.

Ali, mi moramo znati definiciju tog amaneta. Dakako, čitamo je u riječima rahmetli Alije: "Mi ćemo nastaviti da se borimo za Bosnu i svoj narod. Mi želimo svoju državu. Jer je narod bez države kao porodica bez krova koja živi pod kišom“.

Dakle, amanet, kojeg je Alija ostavio svima koji se na njega pozivaju, jeste bosanska država – multietnička i viševjerska.

Bosna nije nikad bila plemenska ni kao društvo ni kao država. Bosna je oduvijek bila jedinstvena kraljevina i republika u svojoj raznolikosti. I tako treba zauvijek da ostane kao amanet našim potomcima.

Bâb-i-âlî (Visoka porta) je propustila mnoge povijesne prilike da razumije Bošnjake da im je na brdovitom Balkanu potrebna jaka nezavisna, suverena i održiva bosanska država. Ta se greška u ovom povijesnom trenutku ne smije ponoviti, a to znači da razgovor, a ne pregovor, o Bosni može biti samo u cilju jačanja nezavisne i suverene bosanske države i nikako drugačije.

Zato podržavam Bakira Izetbegovića što odbija ideju da sudjeluje u trilateralnim razgovorima oko Bosne na principu predstavljanja bosanskih naroda ili plemena.

Ovaj Bakirov stav može biti presudan da i predsjednik Turkiye Erdogan shvati da Alijin amanet nije u tome da se brine o Bošnjacima, kao takvim, već je Alijin amanet njemu u tome da se Bošnjacima osigura da imaju nezavisnu i suverenu državu, koja će se brinuti o njihovoj sudbini u zajedništvu sa njihovim komšijama, koji žive tu s njima od pamtivijeka.

Svako popuštanje ili kompromis sa Aleksandrom Vučićem, ali i sa hrvatskom politikom, na štetu bosanske države ugrožava samo biće bošnjačkog/bosanskog naroda-nacije.

Prema tome, ovo je povijesni trenutak da predsjednik Republike Turkiye Tajip Redžep Erdogan ispuni amanet prema Bosni tako što će savjetovati Aleksandru Vučiću da ne ruši jedinstvo i suverenitet bosanske države, a to znači da odustane od podrške Miloradu Dodiku za srpski iredentizam i secesiju.

Nadalje, ovo je povijesni trenutak da Republika Turkiye shvati da Bosna nije turski vilajet, već da je Bosna nezavisna i suverena europska država, koja ima svoje državne institucije i ličnosti, koje ju legitimno predstavljaju bez upletanja bilo Srbije ili Hrvatske.

Nakon optužbi za agresiju na nezavisnu i međunarodno priznatu bosansku državu, ni Srbija ni Hrvatska nemaju pravo da se miješaju u unutrašnja pitanja Bosne.

Najbolja pomoć za Bosnu od njenih susjeda Srbije i Hrvatske je da Bosnu ostave na miru.

I… mirna Bosna!