HISTORIJA:

Satelitski snimak

Džamija u starom dijelu grada Prijedora izgrađena je za vrijeme vladavine sultana Mahmuda I, koji je vladao Osmanskim carstvom od 1730. do 1754. godine. Kao početak gradnje džamije u arhivu se spominje 1747. godina. Izgradnju džamije pratilo je i osnivanje grada Prijedora, odnosno Pridorske kapetanije, jake vojne tvrđave nastale po uzoru na druge kapetanije izgrađene uz rubove Osmanskog carstva. Najstariji spomen tzv. Pridorske kapetanije nalazi se 1757. godine. Grad je izgrađen na otoku, između rijeke Sane i njezine pritoke Bereka, što je bila velika vojno-taktička prednost tog vremena.

Prijedorska čaršija i Sana izazov za umjetnike

Grad je izgrađen od drvene konstrukcije, sa izuzetkom tri kule izgrađene od kamena, Prijedor je 1781. godine pogodio razoran zemljotres, a sama džamija je prvi put pretrpjela određena oštećenja. Stoga je pridorski kapetan pisao sultanu tražeći pomoć u obnovi džamije. Prijedor su osnovali muslimani, iz Like, točnije iz Udbine, koji su nakon pada tog dijela Hrvatske našli utočište na širem području Bosanske Krajine. Muslimane koji su prvi naselili Prijedor predvodio je Mahmut paša, koji je bio i prvi vojni zapovjednik novoosnovane Prijedorske kapetanije. Nažalost, nakon preuzimanja grada, austrijske vlasti su, nepotrebno, potpuno uništile utvrdu u Starom gradu, tako da ni danas nemamo nikakvih ostataka iz tog razdoblja.

Prijedorskom kapetanijom u različitim periodima upravljala su tri kapetana: Hadži Šaban, njegov sin Ibrahim i unuk Mehmed, koji je bio posljednji kapetan Prijedora. Njegov nišan je do 1990-ih bio u haremu Gradske džamije, gdje je obavljen ukop. Sin Mehmeda kapetana Husnija, bio je zapovjednik sultanove straže koja je čuvala vrata Istanbula. Na vlastitu želju vratio se u rodni grad gdje je i preminuo.


Njegov nišan također se nalazio u haremu džamije u Starom gradu i dominirao je svojom visinom i karakteristično uklesanom sabljom.

Na šerefu munare rahmetli Hilmija Hadžalić, posljednji mujezin i mutevelija džamije u Starom gradu

POKUŠAJ UNIŠTENJA: Stari Prijedorčani su oduvijek govorili da će Prijedor opustošiti tri "V" -, Voda, vatra i vojska. Nažalost, to je bio slučaj. Stari grad je prvi put spaljen 1890. godine. Tokom godina koje su protekle do danas bio je izložen vodenim nepogodama i poplavama, a 90-ih godina prošlog stoljeća palio ga je i uništavala vojska. Ovoj potonjoj, vojnoj, ’90-tih, nije se moglo odoljeti. Bila je jaka, organizirana s pomno pripremanim planovima za uništenje i raseljavanje cijelog jednog naroda. I prije su vlasti bivše zajedničke države, pod krinkom raznih urbanističkih planova, pokušavale da se nekako uništi taj dio Prijedora. Taj dio grada, iako je udaljen 10 minuta hoda od centra grada, posljednje je od prijedorskih naselja koje je dobilo asfalt, telefonsku mrežu, kanalizaciju i visokonaponsku mrežu. Što govori samo za sebe. Jednostavno, nijedna vlast nije imala sluha da očuva Stari grad kao jedinstvenu historijsku vrijednost, a njegovim stanovnicima omogući nesmetanu obnovu obiteljskih kuća. Ipak zahvaljujući velikom zalaganju i entuzijazmu pojedinaca, nekako se održao ovaj dio Prijedora u životu.

PRIJEDOR: Prvi povratnici u Stari grad nakon njegovog paljenja i rušenja ’90-tih.

DŽAMIJA BOŠNJAČKOG PRKOSA: Ljubav prema rodnom gradu bila je jača od svega i glavna pokretačka snaga onih koji su odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu pohrlili na svoja ognjišta, Mahale Starog grada počele su dobivati svoje stare konture po kojima ih pamtimo i vidimo u snovima. Nedostajalo je nešto po čemu se prepoznaju Bošnjaci muslimani, gdje se okupljaju, traže utočište za svoje duše. Nedostajala je džamija. Džamija je u islamu najvažnija islamska institucija ali i mjesto društvenih aktivnosti muslimana u jednom mjestu. Od mojih prvih dolazaka u rodni grad pokušavao sam mojim sugrađanima objasniti da nam je pored obnovljenih kuća, potrebno obnoviti i džamiju. Naravno, u tim prvim godinama povratka i obnove, ideja je izgledala kao nemoguća misija. Ne mali broj njih me je uvjeravao da je tako nešto nemoguće napraviti u Starom gradu, koji je do jučer bio potpuno porušen. Međutim, duboko u sebi sam znao da je to projekat koji je veći od ovih naših prolaznih života. I za koji se vrijedi boriti ne žaleći ni vrijeme ni sredstva, unaprijed znajući da će na tom putu biti puno nerazumijevanja, jala i svega ostalog negativnog čime su mnogi na žalost opterećeni. Ali ni “Rim nije sagrađen za tri dana“.

Počevši od 2004. godine, nizom humanitarnih akcija u Čikagu, Bošnjaci su uspjeli obezbjediti velika novčana sredstva za obnovu većine porušenih džamija u Prijedoru. Posebno nas je inspirisala uspješno realizirana akcija za obnovu i otvaranje Čaršijske džamije, za koju su najveće donacije pristizale upravo iz Čikaga, i to ne samo od Bošnjaka Prijedora.

Dokazali smo da se možemo uhvatiti u koštac i sa izazovom obnove džamije u Starom gradu. Bez obzira na sve nedaće koje su se pojavljivale u proteklim godinama, ipak smo uspjeli sa organizovanjem humanitarnih akcija i nekoliko koncerata u Čikagu, u svrhu obnove najstarije prijedorske džamije. Obnova je trajala punih 15 godina, a za ovu 2022. planirano je svečano otvorenje.

Gradska džamija: Ljepotica koja je ukrasila Prijedor na Sani

ZVANIČNI DATUMI: Zvanični datumi vjerskog i kulturnog programa otvaranja Gradske džamije u Starom gradu su:
22. i 23. jula 2022. godine.
Bujrum svima i dobro došli na otvorenje najstarije džamije u prijedorskoj regiji, ali i jedne od najstarijih džamija u Bosanskoj Krajini.