U Srbiji se uveliko osjeća, ni malo zlatna predizborna groznica. Ni nalik onoj od prošlih izbora kada ih je opozicija bojkotovala. Ovoga puta se u izbornu utrku spremaju svi, čak i vojvođanske lale, kojima je nekad bilo “sve svedno.” Kosovo ili kako su režimski mediji papagajski ponavljali “Kosmet,” niko više i ne spominje. Upala velikosrpskog crijeva zacijelila je i najradikalnijim pjevačima koji su Kosovo mitizirali tri desetljeća, još od Slobinog obraćanja na Gazimestanu. Očito je otučak, baturina ili kako to u zapadnoj Hercegovini kažu turina vojvođanskog kukuruza, zastala u guzici i onim najradikalnijim. Zvuči vulgarno ali potpuno slikovito. Nema više braće Rusa! Da bar navrate kao četrdeset pete pod zastavom “Crvene armije” ali jok. Njihovi pohodi su poprimili drugi smjer ali i interesne sfere. No, kao skrivena novčanica u čarapi, tu su braća Arapi. Gleda Ćamil pojavnost malog vuka, baš onog od dva metra, osušila mu se donja usna a na jeziku nestalo vode da je natopi, pa mu riječi šušte kao razgovor radio amatera u ratu. Ćamil nikako nije amater, i nikad protivnicima ne spominje mater, već se adresira na njihove zašalovane vladajuće mozgove i gleda šta mu je činiti dok nije krenuo beton. Još dok su drugi obavljali svetu islamsku dužnost Ćamil je trgovao parfeme na bazi ulja i bez alkohola, i od tada nosi nadimak Ćamil Mošus. To mu je pomoglo da bliže upozna braću Arape i njihove sklonosti. Nije nepoznanica da se baš od tada na privremenom radu u inostranstvu, preciznije u Dubajiu, zaposlilo nebrojeno atraktivnih žena iz Srbije. U svoje odlazne ture Ćamil je vodio cure. Eh, sada je došao vakat da se napravi biznis na vodi i dovedu momci u Beograd. Odavno se pričalo o tom projektu ali kako su guzice zinule na dunjaluk koliko god para da stigne iste se začas profućkaju. Ćamil odluči da dovede veću delegaciju čaršaf momaka sa crnim zmijolikim povezima na glavi. Puni k’o brod!

Iako čaršaf momci slijede ideju Lutovog naroda, razvrat i tako to, odbili su da ih na aerodromu dočeka premijerka i rekli da je dovoljno mali vuk sa ministrom “velike uši” inače bivšim rokerom, danas neuspješnim brokerom ljudskih sudbina. Slijeće avion “Air Arabia” i Ćamil silazi prvi niz stepenice a za njim u pingvinskom redu braća Arapi. Požurili domaćini da im pokažu Bajrakli džamiju a dobro uvježbani ministar nabrajao je imena 216 porušenih džamija u Beogradu. Na iznenađenje domaćina čaršaf momci su mahali rukama i slabo razumljivo ponavljali “splavovi, splavovi”. Roker povrijeđen da njegov glas nije bitan, onako ljutito reče prevodiocu da im prenese da je “pevač te pesme umro bree.” Čaršaf momci se nisu dali zbuniti nego su i dalje insistirali na splavovima. “Predsednik” i ministar se samo zgledali i šoferu dali išaret da vozi na splavove. Usput su čaršaf momci natucali nešto kao “Ajfon, Afrika, Mimi Oro, Natasa, Stania,” ali nisu ih ovi skontali da nabrajaju posvuduše. To su djevojke čija je popularnost uslovljena manjkom stvari na tijelu, posebno u glavi i viškom silikona u grudima ili usnama. Na splavovima se uz neumornog pevača šmrkavca, zarakijalo šerbetima kakvi se toče samo u Dubajiu. Tako do jutra! Ćamil je uredno dijelio bakšiš, pola sebi a pola konobarima i zadovoljno trljao ruke. Pijano jutro iznjedrilo je pare da se dugo čekani projekat završi. Zvat će se “Ćamil na vodi!” Gomila novca braće Arapa obećavala je još jednu izbornu pobjedu aktuelnog malog vuka. Umoran od nespavanja i još koješta, lizao je donju usnu. Izgledao je iscrpljujuće blijedo kada mu sa istim izrazom lica dobaci ministar “velike uši” kako ga ovo podsjeća na oslobađanje Beograda od strane vojnika Staljinove “Crvene armije” kada su počinili masovna silovanja srpskih žena i djevojaka krajem 1944. i početkom 1945.godine. Samo u prvom naletu predsedniče, zabilježeno je 1219 silovanja, 359 pokušaja silovanja, 111 silovanja sa ubistvom, 248 silovanja i pokušaja ubistva i 1204 pljačke sa fizičkom povredom ili ubistvom. Ne zna se ukupan broj kao ni posljedice, osim da se Tito o tome požalio drugu Staljinu a on mu samo odgovorio: "To su mladi momci. Neka se zabave, zaslužili su," završi naučenu lekciju ministar “velike uši.”

- A otkud ti znaš kako je bilo tada kada se nisi bio ni rodio? Upita bolno mali vuk.

- Znam! Pričala mi baba! Odgovori ministar nesvjesno i kako bi drugačije kada mu je u glavi rock en roll.
- Nakon Putina Rasputin! Sa nisko spuštenom donjom usnom izgovori tužno mali vuk ovu rečenicu koja će vjerujem postati historijska jer mu ni gomila novca nije mogla umanjiti bol u logističkom dijelu njegovog tijela. Djelovao je baš kao ostavljena Putinova supruga Ljudmila koja je ovako oslikala svoj razvod dragoj prijateljici Irene Pietsch. "Ne pije i ne tuče me, ali on je vampir koji je iz mene isisao život!"

“Posle njanjanja nema kajanja” procijedi Ćamil tiho gledajući malog vuka onako blijedog, i dodade, Pa Ja!

Jedinstvenije nego ikad, vojvođanske lale formirale su zajedničku izbornu listu Srba, Hrvata, Mađara, Slovaka, Roma, Rumuna, Crnogoraca, Bunjevaca, Rusina, Jugoslovena, Makedonaca, Ukrajinaca, Bošnjaka, Nijemaca, Albanaca, Slovenaca, Bugara, i potomaka doseljenika “Osme ofanzive” koji su po vjeri samo izbjeglice, te izađoše na izbore sa jednom izbornom porukom, “KUKURUZ”. Ove su godine pored uvećane količine pšenice i ječma, zasijali do sada najveće površine kukuruza u historiji Vojvodine. Koliko zbog zrna i najavljene gladi, više zbog potrebe adekvatnog odgovora za moguće intervencije iz Beograda. Ne lezi vraže! Pa neka se nađe dovoljno turine za pohlepne velikosrpske radikalne turove. Srbin ne pada daleko od Rusina! Na državnoj televiziji iz Takovske ulice, prikazivao se balet “Labuđe jezero.” Tokom osamdesetih ovaj balet je korišten u radijskim i televizijskim emisijama iz sovjetske ere za obilježavanje smrti lidera. Ispod Brankovog mosta (sa kojeg se bacio pisac Branko Ćopić, op.a.), baš tamo gdje je postavljen stub na desnoj obali, na mjestu gdje je nekada bila Liman džamija, neko je glasno dozivao, Ćamileee Labudeeee!