Da li se igramo dječije igrice tzv. „čorobake“ ili smo ozbiljni ljudi?
Tako nam visoki prestavnik OHR-a gospodin Kristijan Šmit veli, da je Miloradu Dodiku poručio:


Zaista, ako je iko u ovoj nam državi Bosni i Hercegovini trebao dobiti mnogo ranije i crveni karton, to su „udruženi rušilački blizanci“ Milorad Dodik i Dragan Čović!

Pitamo se, zar je moguć bilo kakav razgovor i dogovor sa ovim veliko srpsko-hrvatskim nacionalistima, sljedbenicima svojih agresorskih mentora Slobodana i Franje, te našim veoma znanim uzurpatorima, kriminalcima i lopovima.

Zar nam nisu dovoljni i materijalni dokazi njihovih milionskih vila, sa Dedinja i mostarskih Bara, koje su stekli na znani kriminalni način, ali kao vlastodršci godinama, činili su mahinacije kod pravosudnih organa, kako bi ostali van dometa njihovih nužnih kazamata.

Za ovakve kriminalce naše realnosti i svakodnevne st5varnosti, možemo konstatirati da je jalova i veoma tanana postojeća diplomatija i gospodina Kristijana Šmita, kao i drugih međunarodnih faktora.
Sve dosadašnje javno objavljene sankcije prema Dodiku i ostalima, od strane i SAD i Velike Britanije, obični su „p....n dim“, kao da želimo ispod kruški da ubiremo plodove šljiva.

Svakako su jedine ispravne i učinkovite sankcije, neposredne zabrane političkog djelovanja u ovoj državi velikih nacionalističkih stranaka SNSD-a i HDZ-a sa njihovim čelnicima i mnogim drugim njihovim kadrovima.

Smješna je i konstatacija gospodina Šmita, kada govori:
„Da može garantirati Miloradu Dodiku, da nemam namjeru i neću poduzeti ništa čime bih mu ograničio slobodu rada i kretanja. Ali očekujem da se možemo vratiti za pregovarački sto. Ne možemo tražiti dijalog i imati samo monolog“. /završen citat K.Š./


Čitajući i slušajući ovakve stavove i konstatacije ovoga diplomate, da nije smiješno bilo bi žalosno i tragikomično.
Nije niti čudno da se ovi naši prepredeni rušilački elementi i veliki nacionalisti, poigravaju sa bilo kakvim stavovima ili odlukama i prethodnoga, ali i ovoga Visokog prestavnika, kao i sa tobožnjim nametnutim sankcijama, bez značaja i posljedica za njihovo ponašanje i neprimjerno djelovanje.
Sve nam ovo liči na igru „ping ponga“ sa lopticama, koje upravo serviraju naši kriminalci i veliki nacionalisti Milorad i Dragan.

Od Dedinja i Laktaša, do mostarskih Bara i grada Mostara!

Da ih namame u svoje podrume i počaste sa svojom domaćom šljivovico ili vinom, sa svinjskim pršutom, kao što su to redovno činili sa ambasadorima Rusije, prethodnim Ivancovom i sadašnjim Kalabuhovim, možda bih i razumjeli mamurluk ili buncanje i ovih zapadnih međunarodnih prestavnika, sa ovakvim njihovim namjerama i potezima nekih dužih razgovora i pregovora i sa Dodikom i sa Čovićem.

Naš narod i građani trpe i rekao bih nijemo posmatraju sva ova događanja, možda sa svojom čvrstom odlukom da se strpe do mjeseca oktobra i da mijenjaju što se treba promjeniti.

Bez takvih razmišljanja i nakana, mi Bosanci bi rekli, nema nam niti selameta niti fajde, ukoliko se istinski totalno ne oslonimo na sopstvene stavove i odluke.

Zato, do mjeseca oktobra svi pojedinačno stanimo pred svoje ogledalce i priupitajmo se, „Ogledalce, ogledalce da li se trebamo lično mijenjati, kako bi promjenili i ove naše zlotvore, kriminalce i lopove“.

Jednom riječju, poštovani i dragi naši sugrađani, najozbiljnije se zamislimo i odlučimo se da sve sami odlučimo, bez ikakve međunarodne ispomoći, da uzmemo sudbinu u svoje ruke.

Istina je samo jedna, da smo za sve lično krivi, ovakvo stanje smo zaslužili, zato i sami krojimo sopstvenu sudbinu prema našim mjerilima i željama. Druge nam nema.