Zašto se gine na putevima?
Saobraćajne nezgode se događaju nekome drugom, nama ne. Tako razmišljamo i tako se ponašamo. Sve dok je tako nema izgleda da se stanje bezbjednosti saobraćaja na putevima poboljša. U mnogim zemljama širom svijeta broj poginulih u saobraćajnim nezgodama na putevima raste do određene tačke prateći porast broja automobila na putevima. Zatim, broj poginulih stagnira nekoliko godina, a onda taj broj počinje da opada. Ovo se događa zbog nekoliko razloga. Prvi razlog je što u periodu intenzivne motorizacije nastaje velika razlika između saobraćajne tražnje (broja putovanja stanovništva) i postojeće saobraćajne ponude (kvantitet i kvalitet puteva i drugih saobraćajnih objekata). Drugi razlog je neprilagođenost (nesnalaženje, neznanje) korisnika saobraćajnog sistema (vozača, pješaka putnika) novim uslovima i izazovima. Treći razlog je neadekvatno planiranje, upravljanje i regulisanje odnosa između pokretnih sredstava (vozila) i nepokretnih infrastrukturnih objekata (puteva, ulica, staza, parkinga).

Ko gine u saobraćajnim nezgodama?
U saobraćajnim nezgodama najviše ljudi pogine u zemljama u razvoju i u zemljama koje su na prelazu (tranziciji) iz jednog ekonomsko-političkog sistema u drugi. U tim zemljama ljudi ne ginu samo u automobilima nego i izvan automobila. U SAD više od polovine poginulih na putevima su vozači i putnici, dok u Keniji, na primjer, ova kategorija učesnika u saobraćaju je zastupljena sa svega 10 procenata. U Nju-Delhiju putnici u automobilu su zastupljeni sa 5 procenata, dok su pješaci i biciklisti zastupljeni sa 80 procenata.

Dakle u saobraćajnim nezgodama ginu vozači, putnici, pješaci, biciklisti, mladi, stari, muškarci,
žene, obrazovani, neobrazovani, svi koji na bilo koji način učestvuju u saobraćaju.

Ekonomsko stanje u državi i bezbjednost na putevima
Stopa smrtnosti na putevima i ekonomsko stanje, izraženo veličinom bruto nacionalnog dohotka (Gross Domestic Product-GDP) umjereno korespondiraju. Norveška je, na primjer više godina rangirana kao treća zemlja u svijetu po iznosu GDP-a i isto tako rangirana po bezbjednosti saobraćaja, dok je Uganda, na primjer, rangirana kao 154 zemlja u svijetu po iznosu GDP-a istovremeno imala najveću stopu smrtnosti u saobraćaju. U Nigeriji autobusi dobijaju nadimke kao što su “pokretne mrtvačnice” i “leteći kovčezi”. Međutim, u nekim slučajevima zemlje sa vrlo prbližnim iznosom GDP-a imaju vrlo različite nivoe rizika u saobraćaju. Belgija i Holandija su skoro identične po iznosima GDP, ali je u Belgiji stopa smrtnosti u saobraćaju dvostruko veća nego u Holandiji. Ovdje korespondiranje ide u drugom smjeru - prema korupciji. Prema Transparency International indeksima antikoruptivnih aktivnosti u 2020 godini od ukupno 180 analiziranih zemalja Belgija je na petnaestom mjestu, dok je Holandija na devetom.

Kakve veze ima korupcija sa sigurnosti saobraćaja?
Da je korupcija samo korišćenje javne funkcije za privatnu korist smatra većina od nas. Međutim, pojam korupcije treba shvati mnogo šire i smatrati da je to svako nepošteno ili nezakonito ponašanje, izopačenost i podsticanje na nepravdu neprikladnim ili nezakonitim sredstvima kao što je podmićivanje. Osim toga, korupciju trebamo posmatrati kao indikatora nepostojanja vjere u zakone. Ljudi manje vjeruju u zakone i sve manje ih poštuju jer prihvataju da je to njihov interes i da zbog toga neće snositi nikakve posljedice. Kod velike većine ljudi prevladava mišljenje da je to logičan i potpuno ispravan stav. Ljudi kojima se sudi zbog saobraćaja su manje zabrinuti za konačan ishod suđenja, a više za pravičanost i korektnost tog procesa. U slučaju kada je respekt prema zakonu minimiziran manje su štete, a veće dobiti za nepoštivanje zakona. Manja efikasnost vlasti i sudova znači manju efikasnost zakona što znači da je manja vjerovatnoća da će ljudi poštovati zakon. Belgijanci su, na primjer, više od svojih komšija Holanđana, neprijateljski raspoloženi prema upotrebi sigurnosnog pojasa, ograničenju brzine i zakonu o vožnji pod uticajem alkohola. Istovremeno, broj zabilježenih kršenja zakona po ovim prestupima je u opadanju, iako belgijski putevi nisu postali značajno sigurniji. Manja je vjerovatnoća da će vozač u Belgiji biti kažnjen, nego što će se to dogoditi u susjednoj Holandiji u kojoj ima za 50 procenata veći broj ljudi (manji stepen motorizacije), a broj izrečenih kazni je skoro osam puta veći. Postoji izražena korelativna zavisnost između stepena korupcije i smrtnosti u saobraćaju na putevima. Zemlje koje su rangirane kao najmanje korumpirane, kao što su Finska, Danska, Novi Zeland, Švedska i Singapur su najsigurnija mjesta na svijetu za vožnju. Bosna i Hercegovina je po sigurnosti sabraćaja na 116 mjesto (od ukupno 183 zemalje) sa 12,28 poginulih na 100 hiljada stanovnika, a istovremeno, kao zemlja sa visokom korupcijom, ima rang 111 (od ukupno 180 zemalja), što znači da smo, u odnosu na posmatrane uzorke, 63% nesigurniji, a 61% korumpiraniji.