UBRZANI PRISTUP BIH EU JE SAMO ŠUPLJA PRIČA
Autor: Zijad Bećirević
Objavljeno: 10. May 2022. 13:05:05
ZIJAD BEĆIREVIĆ: Svi znaju da se ne možemo ni oko čega dogovoriti, a uporno nas guraju u jalove pregovore i dogovore. Zna to gospođa Evropa, znaju to i SAD. Svjesni su kakvu ulogu u BiH igraju Srbija i Hrvatska, znaju da Dodik i Čović svako za sebe i obojica zajedno po poznatoj strategiji prave korak po korak koji vode secesiji, ali ih i dalje puštaju da idu u istom smjeru.
BiH ne samo da nije u čekaonici EU, već nije ni na njenoj periferiji

Sve veći broj bh građana se sve glasnije pita dokle će nas Evropska unija obmanjivati i lagati sebe i nas. Treba nas, a ne želi nas? Trebamo je da nam pomogne prevladati sve jače udare sepratizama i nacionalizama usmjerene i dirigovane iz susjedstva, ali konkretne podrške nema. Ubrzani pristup BiH ka EU je obostrano zahtjevan i ako se to u EU brzo ne shvati, može imati nesagledive posljedice. BiH je pola stoljeća bila vezivno tkivo SFRJ i više je nego jasno da je takvo vezivno tkivo više nego potrebno EU, bez kojeg neće moći opstati.

U EU još uvijek ne žele shvatiti da su građani BiH Evropljani, da je Bosna i Hercegovina oduvijek u Evropi, da je to uvijek i bila, ma koliko je obezvređivali i marginazirali.

Događanja u BiH 90-tih prošlog vijeka EU je gledala s malo ili nimalo osjećaja, a ovih kriznih dana nas opet preskače, gura nas pod noge Srbiji i Hrvatskoj, a “huge” zagrljaj nudi Srbiji, sprema da je bezuslovno objeručke prigrli, kako bi je istrgla iz zagrljaja Rusije.

Dramatično stanje u BiH puno neizvjesnosti traje već 10 godina, a ovih dana doseže kulminaciju, ali ni sada ne izaziva veću zabrinutost EU, iako mu je dobrim dijelom kumovala. Javno je stala u odbranu Čovićevih težnji da dovrši podjelu zemlje i formira treći entitet. Ipak postoji nada da će umjesto EU nešto konkretnije preduzeti Vijeće sigurnosti UN-a, koje će 11.5. 2022. raspravljati o stanju sigurnosti u BiH.

Ubrzani pristup BiH EU je samo šuplja priča

BiH je 2005.g. počela pregovore za ulazak u EU, a sada gazimo 2022.g. i još smo daleko od EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je 2008.godine, a stupio je na snagu 2015.godine. Po njemu su građani BiH od 2010.g. dobili pravo putovanja u Šengenski prostor i nezadovoljni stanjem i statusom počeli masovno napuštati zemlju.

Zahtjev za članstvo BiH je podnijela 2016.g., kao posljednja zemlja Zapadnog Balkana, pored Kosova. Slovenija je postala članica EU 2004.g a Hrvatska 2013.g.

Izmorena političkim podmetanjem i smicalicama, nedovoljno oporavljena od pandemije Covid 19 iz još jedne burne zime Bosna i Hercegovina ulazi u još jedno bremenito ljeto puno traumatičnog nasljeđa i neizvjesnosti…A oktobarski izbori su samo kamičak u cipeli.

Već treći mjesec u Ukrajini rat bijesni, gine se, gradovi ostaju u ruševinama, a milionska masa očajnika napušta svoje domove i kreće u tuđinu. Strah od rata širi se i na neke druge zemlje iz okruženja, a u ratnu zbilju uvlači se Zapadni Balkan, posebno Bosna i Hercegovina. Prijetnje Rusije izazivaju ozbiljnu zabrinutost politike i građana.

Tek sa ratom u Ukrajini postalo je vidljivo koliko je ovo područje, posebno Srbija i Rs, od 90-tih godina prošlog vijeka bilo izloženo i postalo podložno ruskom uticaju. Pri tom dodatni strah i povećanu zabrinutost izaziva ubrzano naoružavanje Srbije i Hrvatske, koje se ne prestaju direktno ili preko Dodikovih i Čovićevih separatista miješati u unutrašnje stvari BiH i podrivati njenu stabilnost i suverenitet. Iz Rs pod vođstvom Dodika i iz HDZ BiH predvođenog Čovićem nastavlja se udar na ustavni poredak BiH, vraćanjem nadležnosti sa države na entitet Rs i nametanjem promjena u izbornom procesu, kojima se etničko cementira i nadređuje građanskom. I sve to se već godinama nastavlja uz toleranciju i sadejstvo EU.

Orbanizacija EU

Izložena sve jačim udarima desnice pokrenute Orbanom u Mađarskoj, do nedavno Janšom u Sloveniji, Milanovićem u Hrvatskoj…EU sve teže održava svoju složenu i duboko birokratiziranu organizacionu strukturu, koju je svojim magičnim uticajem do svog odlaska čvrsto držala Njemačka preko Angele Merkel. Vidno oslabljena EU sve više luta u traženju rješenja i sve teže postiže konsenzus po najvažnijim pitanjima. Agresijom Rusije na Ukrajinu u EU je postignut neočekivano visok stepen homogenizacije, koji se potvrdio kroz osudu Rusije kao agresora i pužanje pomoći Ukrajini da se odbrani.

Značajnu finansijsku pomoć i pomoć u oružju i opremi Ukrajini pružaju SAD i članica Unije, ali ako se rat u Ukrajini produži sve će biti teže održati zahtjevan nivo podrške, a time i jedinstven stav unije. Iz tog ali i drugih razloga može se nametnuti i potreba za izmjenama u načinu odlučivanja, prije svega po pitanjima koja nisu od vitalnog značaja za sve članice EU. Problem postizanja konsenzusa je jedan od ključnih u BiH, ali je prisutan i u EU, što se pokazalo prilikom razmatranja sankcija Diodiku i pri davanju pristupa Makedoniji, koja je ispunila sve uslove, ali se suprostavila Grčka, a po tom Bugarska.

Orban očito nije rođen u Mađarskoj, već je produkt secesionističkih procesa na prostorima Balkana, koje sponzorira evropska birokatija…Ako EU i dalje ostane imuna na aktuelno i potencijalno stanje u BiH u njoj će se rađati sve više Orbana, koji će sve brže rastakati porodično stablo EU…

BiH sita licemjerja MZ

Mnogi u BiH se sve više pitaju kuda nas vodi sve duži niz godina nade i iluzija da ćemo u dogledno vrijeme postati članica EU?

Koliko se nakon doživljenih razočarenja, tokom agresije koja je trajala 4 godine, zaista može vjerovati gospođi Europi da će nas nakon ratnog haosa i beznađa, kojem smo bili izloženi tokom agresije i kojem smo i danas izloženi u uslovima Dejtonskog mira, primiti pod svoje okrilje i pomoći nam da zaboravimo što su nam učinili, kako bi mogli nastaviti živjeti kao normalan i civilizovan europski narod. Ni nakon 30 godina od agresije na BiH, kojom smo ostali bez polovine stanovništva, ne možemo reći da nas EU razumije, da nas podržava u našim pravednim zahtjevima, već nam u sadejstvu sa lakomim komšijama podmeće kukavičija jaja. Traže nam da ispunimo još 14 uvjeta, uz sve manje konkretne a sve više verbalne podrške, a znaju da ih ne možemo nikad ispuniti dok smo zarobljeni faličnim Dejtonom mirovnim sporazumom. Podijelili su nas u Dejtonu tako vješto da nas više ni rođena majka ne može sastaviti ni sjediniti.

Svi znaju da se ne možemo ni oko čega dogovoriti, a uporno nas guraju u jalove pregovore i dogovore. Zna to gospođa Evropa, znaju to i SAD. Svjesni su kakvu ulogu u BiH igraju Srbija i Hrvatska, znaju da Dodik i Čović svako za sebe i obojica zajedno po poznatoj strategiji prave korak po korak koji vode secesiji, ali ih i dalje puštaju da idu u istom smjeru.

Kapije EU pred BiH su zatvorene

Iako srcem i dušom pripada EU, pred BiH su još uvijek zatvorene sve kapije EU. Očekivanja BiH od EU su nerealna, jer nisu zasnovana na stečenom iskustvu sa EU iz ranijeg perioda. Prije svega ne treba zaboraviti da nam je EU okrenuila leđa, kada je bilo najteže, kada smo napadnuti od strane Srbije, a po tom Hrvatske. Duge iscrpljujuće četiri godine gledali su kako se u BiH gine, gledali kako Sarajlije ubijaju ko zečeve, gledali logore i počeli reagovati tek onda kada su iz BiH krenule nepregledne kolone izbjeglica… Kumovali su nepravednom miru, sa kojim agresori ne samo da nisu kažnjeni već nagrađeni, a i u posljeratnom periodu kroz cijeli tok mirovnog procesa nisu stali na stranu države BiH, već konstantno povlađuju secesionistima koji otvoreno rade na rasturanju države. Prešućivali i danas prešućuju negiranje genocida i nagrađivanje najvećih zločinaca…Na destruktivan udar Dodika i Čovića, koji traje 10 godina i koji je kulminirao Dodikovim udarom na ustavni poredak, a Čovićev projekat obnove Herceg Bosne nije bilo nikakva odgovora, čak ni sankcija kojima se danima prijetilo, polemisalo i sleglo ko prašina. Birokratski odnos EU prema našim očekivanjima i danas je toliko uzdržan i neodgovoran, da ga je suvišno i komentarisati. Verbalna podrška - DA, ali konkretna pomoć - Ne! Sve to nam govori da od EU ne treba skoro ništa očekivati, dok se njen odnos bitnije ne promijeni.

Na sve brojnije zahtjeve da se Bosni i Hercegovini (obzirom na siguronosne prijetnje) omogući ubrzani pristup EU Predsjednik Evropske komisije i Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell je jasno dao do znanja da BiH neće dobiti kandidatski status prije nego ispuni 14 uvjeta, koji su pred nju postavljeni. Pri tom ni Borrell, kao ni drugi, nije našao za shodno da objasni kako to da EU već mjesecima nagovještava uvođenje sankcija Dodiku i drugima koji ugožavaju suverenitet i integritet BiH, a do sada ni EU (pod izgovorom da se ne može dobiti saglasnost svih 27 članica) ni njene članice pojedinačno nisu to učinile. A kada se zapucalo u Ukrajini onda su se članice usaglasile za 24 sata.

Najniže obrazovani i malo informisani bi za jedan dan shvatili zašto u BiH nema dogovora ni konsenzusa ni po jednom važnom pitanju, zašto ga neće ni biti, a u EU to nisu (ili neće) ni shvatiti. Može li biti kompromisa između onih koji hoće da sačuvaju zemlju za dobrobit svih njenih naroda i građana i onih koji sve čine da je rasture, podijele i prisvoje samo za sebe?

Ako je BiH protektorat MZ, a jeste, onda je primarna dužnost te MZ da preko svojih organa i institucija natjeraju organe vlasti, prije svega bh pravosuđe, da rade svoj posao, jer to se ne može postići kroz živuće demokratske procese.

U svemu tome veliko razočarenje su i građani BiH. Građani koji se zalažu za jedinstvenu i nedjeljivu BiH moraju biti glasniji i mobilniji, moraju ustati i slati poruke, izići na ulice, jasno definisati i ultimativno postaviti svoje opravdane zahtijeve pred neodgovornu MZ, EU ali i SAD ...da zaustave srpske i hrvatske separatiste i uskrate im podršku i kredibilitet. Nažalost, bh građani su dopingovani, zatvoreni u etničke torove i stavljeni pod etničku i stranačku kontrolu Izetbegovića, Dodika i Čovića. Bez obzira na to, građani bi se morali otrijezniti i aktivnije postaviti u težnji da promijene stanje i poprave svoj status.

14 uvjeta EU postavljenih pred BiH

Prvih dana kada je počela ruska agresije na Ukrajinu bilo je i onih koji su mislili da treba iskoristiti takvu situaciju da se dobije ubrzani pristup EU, prije nego se ispuni 14 postavljenih uslova, što bi po mišljenju mnogih bilo ne samo licemjerno već i nemoralno.

Svako normalan zna da 14 uvjeta koji se postavljaju za pristupne pregovore za ulazak u EU treba ispuniti, jer oni su uslov daljeg uspješnog razvoja demokratskih procesa. Ali obzirom na sve što je pretrpljeno u ratu i što se sve teže podnosi u uslovima nepravednog mira, dotatno otežano siguronosnim prijetnjama Rusije, teško je očekivati da će BiH u razumnom roku moći ispuniti zahtjeve EU da dobije kandidatski status. Iz tog razloga je član Predsjedništva BiH Komšić zatražio ubrzani prijem BiH u NATO i ubrzani postupak za dobijanje kandidatskog statusa za EU…To je zatražio i Predsjedavajući Džaferović pri posjeti Briselu…ali EU na sve takve apele ostaje gluva, mada znaju i vide kakva se mreža plete oko BiH.

Da počne pregovore o punopravnom članstvu u EU BiH treba iz 4 oblasti: Demokratije, vladavine prava, temeljnih ljudskih prava i javne uprave ispuniti 14 sljedećih uvjeta:

Osigurati provođenje izbora u skladu sa standardima OSSE i Venecijanske komisije,

Osigurati rezultate u radu na svim razinama mehanizma koordinacije za nacionalni program pravne stečevine EU,

Osigurati funkcionisanje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje,

Temeljno poboljšati institucionalni okvir i ustavnu razinu kako bi se osigurala pravna sigurnost raspodjele nadležnosti na svim nivoima vlasti,

Preduzeti konkretne korake za promicanje okruženja pogodnog za pomirenje, kako bi se prevladalo nasljeđe rata,

Unaprijediti pravosuđe - donošenjem novog zakona o VSTV BiH i sudovima BiH po evropskim standardima,

Jačati prevenciju i borbu protiv korupcije, kriminala, pranja novca i terorizma, osiguranje učinkovitosti na svim razinama,

Upravljanje granicama i sposobnost upravljanja migracijama i azilom,...te u Oblasti temeljnih ljudskih prava:

Jačati zaštitu prava svih građana, provedbom zakona o nediskriminaciji i ravnopravnosti polova,

Osigurati pravo na život i zabranu mučenja -ukidanjem smrtne kazne i određivanjem mehanizma protiv mučenja i zlostavljanja,

Osigurati poticajno okruženje za civilno društvo po evropskim standardima o slobodi uduživanja i slobodi okupljanja,

Zajamčiti slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara,
Poboljšati zaštitu ranjivih grupa, dovršiti reformu javne uprave- da bude profesionalna i depolitizirana

Može li BiH dok je u Dejtonskoj ljušturi ispuniti uvjete koje se pred nju postavljaju? Odgovor većine je - ne može!

Zar ne bi bilo ispravno da EU kaže- Znamo da ovako organizovani ne možete ispuniti brzo svih 14 uvjeta, ali vam dajemo rok da u 3 mjeseca ispunite 5, a ostale kad pođete pristupne pregovore, odnosno u roku koji će vam biti određen po ulasku u EU- jer BiH nije bila niti je sad u istoj situaciji u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana, niti one koje su ranije primljene bez ispunjenih uvjeta. Naravno, bilo bi najbolje da sve zemlje uđu u EU zajedno, ali one (sa izuzećem Kosova) nisu ni u blizu u tako složenoj situaciji kao BiH.

BiH je preživjela agresiju, preživjela je 27 godina Dejtonskog mira u nepodnošljivim uslovima punim blokada, podrivanja, prijetnji, ucjena...Odbranili se pod embargom, preživjeli 27 Dejtonskih godina u kandžama srpskog i hrvatskog separatizma usmjeravanog i podržavanog iz Srbije i Hrvatske uz toleranciju, a često odobravanje i podršku od MZ i pokrenuli proces pridruženja EU i NATO, uprkos blokadama i prijetnjama iz zemlje i susjedstva, a sada i od Rusije. Evropska birokratija sve to vidi i umjesto da nam dođu u pomoć i podrže nastojanja da ispunimo postavljene uvjete, poigravaju se s nama, iako znaju da razaranje BiH debelo podriva temelje na kojima je postavljena i djeluje sama EU.

Kozmetičke promjene ne mogu promijeniti stanje u BiH

Svima mora biti jasno da se stanje u BiH ne može ni promijeniti ni poboljšati samo kozmetičkim promjenama. Mora se izmjeniti Dejtonski sporazum, mora se promijeniti Ustav.

BiH nije moguća sa 3 predsjednika, 2 entiteta i 3 konstitutivna naroda, već samo kao jedinstvena i nedijeljiva građanska… Vide to svi u BiH, zna to MZ, znaju to i UN.

Natjerana zbivanjima u Ukrajini i otvorenim prijetnjama koje već per puta upućuje ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov EU je konačno počela shvatati da bi BiH mogla veoma lako postati potencijalno ratno žarište, ali i dalje na tom planu ne preduzima skoro ništa što bi građanima BiH ulilo nadu i uvjerilo ih da se čvrsto stoji uz njih.

Ima li mjesta za bh muslimane u EU?

Nije li krajnje vrijeme da bh lideri ovakvo otvoreno pitanje postave Briselu? Jer Orban nije ni prvi ni jedini koji zlurado i bez ikakva uvjerljiva osnova u 2 miliona bh muslimana vide opasnost za EU i mir u svijetu.

EU mora demantovati mišljenje da neki u njoj ne vole bh muslimane. To moramo znati i toga biti uvijek i duboko svjesni. Ne mora biti mjerodavno, ali je činjenica da je Turska, koja je zahtjev za članstvo u EU podnijela 1959.g. (prije 63 godine), još uvijek na čekanju. Na čekanju je i Bosna, jer EU očigledno primjenjuje različite aršine i dvostruke standarde za ulazak.

Koliko je to tačno svjedoči slučaj Turske, koja je kandidat za prijem u EU od 2005.g. Tako velika država, tako moćna ekonomija, članica NATO, sa kojom bi EU mnogo ojačala i dobila, pa je ne samo ne primaju u uniju, već je preko 60 godina drže na distanci. To je očigledno iritiralo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da konstatira da je “EU klub kršćana” uz poruku “ Pogledajte prvo sebe u ogledalo, prije nego što nas počnete učiti demokratiji.”

Zaista je i nas u BiH sve teže uvjeriti da u EU ne postoje dvostruki standardi za ulazak u EU. Čekati desetljećima ispred zatvorenih rata je ne samo destimulativno već i besmisleno i ponižavajuće. Čak i onda kada je to jedina alternativa.

Pri odlučivanju u davanju kandidadskog statusa EU bi morala pored opštih uslova imati u vidu i uzimati u obzir posebne specifične uslove kandidata. Na to najargumentovanije upućuje slučaj BiH. Ni jedna država u EU ili van nje nije bila niti je sada u poziciji u kakvoj se nalazi BiH, jer je još uvijek zarobljenik rata, što je svima u EU više nego dobro poznato. Ulaz u EU bi je odmah oslobodio tih okova i omogućio joj da brže ispuni i one uslove od 14 postavljenih, koje u postojećim uslovima nikad ne bi mogla ispuniti, jer nema i ne može imati konsenzus.

U EU bi morali znati ako ne učine ništa da pomognu i olakšaju ulaz BiH u EU izlažu se i sami velikom riziku, jer u postojećem statusu BiH je barutno punjenje u temeljima EU, koje se uvijek može potpaliti ne samo direktno već i daljinski. Naravno, EU i sada ima druge brige, prije svega rat u Ukrajini, i nema se kad baviti Bosnom i Hercegovinom, ali je već predugo drži “ko ćuku” na labavoj uzici, što ne samo da ne otklanja niti umanjuje, već povećava opasnost u regionu.

Shvata li EU kakav značaj BiH ima za EU?

Ako EU nije do sad shvatila kakav je BiH dragulj, koliko utiče na jedinstvo EU iako je van saveza, kako se može očekivati da dobije širu podršku za ulazak u EU? Postalo je smetnja čak i to što su Bošnjaci postali većinsko stanovništvo u BiH. Bošnjačka strana im je kriva jer i dalje žali za bratstvom i jedinstvom, ističe svoju multietnuičku opredjeljenost, vjeruje u zajednički život, a iz Srbije i Hrvatske joj redovno podmeću klipe i optužuju je da podržava islamski terorizam i priželjkuje džamahiriju, mada za takve tvrdnje i optužbe nema ni jedan pravi argument.

Više je načina za pomoć BiH

A više je načina kako EU može pomoći BiH. Prije svega može i treba izvršiti pritisak na OHR, Međunarodnog predstavnika, na bh tužilaštvo i pravosuđe, da sankcionišu, ograniče i smjene Dodika i Čovića i one koji ih podržavaju. Sa Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem treba prestati dogovarati.

Umjesto da se Dodikovo i Čovićevo antiustavno djelovanje zaustavi, da se sankcionišu i odstrane sa političke scene, s njima se nastavlja šurovati i dogovarati, što im daje još veći značaj i ohrabruje ih za nove korake. Ne može se vjerovati da u NATO i EU nisu znali i vidjeli šta snuju Dodik i Čović, šta čine, s kim se sastaju i dogovaraju. Dodikovo šurovanje sa Putinom traje godinama i bilo je toliko očito i izazovno, da je svima palo u oči, samo ne čelnicima EU. Dolasci ruskih specijalaca i dostava oružja Rs brzo su zaboravljani. O tome se do sad malo ili nimalo govorilo, jer je potcijenjivan ruski uticaj u Srbiji, Rs, na Balkanu.

Srbiji i Hrvatskoj treba otvoreno reći da nisu garanti Dejtonskog sporazuma i zabraniti im da se miješaju u unutarnje stvari BiH.

MZ gluha i slijepa na upozorenja

Kao i Bosna i Kijev je godinama upozoravao o namjerama Rusije, kao što BiH upozporava o namjerama Srbije i Hrvatske, ali to niko od odgovornih u MZ nije htio da čuje. Jednoga dana to se može razbiti o glavu.

Po modelu iz 90-ih da svi Srbi žive u jednoj državi prave se srpski svet i ruski svet, kao otvorena prijetnja svima koji s njima ili pored njih žive…Umjesto da se u tome onemoguće Srbiji se daje podrška da kroz ekonomske projekte ostvari političke ciljeve.

Ne može se vjerovati da nije zapaženo ali može reći da nije ozbiljno shvaćeno da Rusija i Srbija teže istom? Rusija teži da vrati snagu SSSR-a, a Srbija snagu Jugoslavije pretoči u Veliku Srbiju. Prosto je nevjerovatno da lideri Srbije promovišu fašizam, a EU ih i dalje prihvataju i promoviraju kao lidera Balkana i traže od BiH da prihvati ranije Šengen, a sada Otvoreni Balkan…

BiH je dio Evrope i Evropa je treba izvući iz zone srpsko- ruskog uticaja, za dobrobit BiH ali i EU. Ulaz BiH u EU ili NATO je ključ stabilnosti Balkana. Prijemom BiH u NATO ili EU najveći broj problema bio bi odmah otklonjen.