Arhitekta Miodrag D. Bajković predstavlja jednog od najznačajnih savremenih crnogorskih intelektualaca. U vremenu kada mnogi ćute on snagom svog pera i slobodom riječi govori i piše o brojnim identitetskim temama, o očuvanju jezika, crkve i nacije. Zapravo on govori o stubovima crnogorskog identiteta. Osporavan i hvaljen, nepotkupljiv i slobodan daje jedinstven, a opet i univerzalan pečat Crnoj Gori. Kada bih ga opisao riječima jednog književnog velikana kao što je Meša Selimović onda bih koristio njegovu knjigu ,,Derviš i smrt” i citat: “Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.”

- Gospodine Bajkoviću, da li je teško biti slobodan i nezavisan intelektualac u Crnoj Gori?
Bajković: Biti slobodan i nezavisan intelektualac u Crnoj Gori nije nimalo teško. Naprotiv, ništa lakše od toga nema. Doduše, uz jedan uslov. Potanko ću to pojasniti malo poznije.
Prvo, rad bih istakao da (za mene) postoje dva tipa intelektualaca: pasivni i aktivni. Pasivne intelektualce zovem i intelektualci bezkičmenjaci, što znači da po obrazovanju jesu intelektualci, ali - nemaju 'rtenicu. Takvijema u etičkom smislu spasa nema. Oni gmižući bitišu, tj. samo se usukanijeh vratnijeh žila i teke malo obrnute glave put naviše, trbuhom vuču po tlu (prirodnom i građenom, tj. đe gođ se zateknu) - dobro pazeći da ih neko ozgor u prolazu, namjerno ili nenamjerno, ne ugazi i tijem zanavijek spršti. To su oni koji imaju navadu da uporno muče i zaradi toga nemaju razvijene glasne žice, pa ni skoposti da u tako, po njih ozbiljnoj situaciji - prozbore i spasonosno upozore: ''Pazi, evo me, ovđe sam dolje - i ja postojim!'' Ovoliko prozboriti o njima punana je kapa.

Aktivne intelektualce dijelim na: povremeno i selektivno aktivne; i one koji su neprestano i nepokolebljivo aktivni - ne glede na vrijeme i okolnosti u društvu. Ovi prvi su nekad nešto neđe skrivili i/ili na nekoji način u nečemu ispod žita (ili oficijelno) profitirali, pa im ne basta o svakojoj temi pisati, tačnije - ne basta im neke pojedince, partije itd. (i kad bi to šćeli) kritikovati, ili nekoju pojavu u društvu objektivno opisivati. Sporad toga se đekad postave, tj. bez jezika ostanu - da ne bi škrkali će im je nesigurno-klizavo, čak i opasno - jer im neki pojedinci ili krugovi tamo nešto potajno od negda dobro znadu.

Slobodni i nezavisni, tj. neprestano i nepokolebljivo aktivni (angažirani) intelektualci su oni koji su neumorni i dosljedni - i prije svakojake revolucije u društvu, i tokom revolucije i nakon revolucije. Takvi vazda zbore ili pišu što misle i biraju teme samo spram sopstvenoga afiniteta. Njih neizostavno karakteriše i da nikad javno ne djelaju za bilo koju: sortu lovorike na glavi, ''medalje od krtole'' na grudima, ili kesu solada u špagu.

Znači, funkcionišu ne očekujući ničesovu nagradu i privilegije, tj. bez ičesovoga interesa. To podrazumijeva slatkogrku žrtvu.

Jednomašice, neprikosnovenim smatram princip: vazda nezavisan - nikad neutralan!

Međutijem, da bi se moglo biti slobodan i nezavisan intelektualac postoji onaj jedan na začetku najavljeni uslov ili, što biše naši stari rekli: ima tun jedna ''mala'' začepica. Naime, slobodno pišu i zbore, i to čine kad gođ im je drago - samo oni intelektualci koji svojim izborom nikad nijesu bili ničija produžena ruka (ničiji ''igrači''), odnosno - nijesu igrali kako su morali u nijedno i ničije kolo moralnoga posrnuća, tj. koje nikad niko ničim kupio nije! Tek potom je sasma lako biti slobodan i nezavisan intelektualac u Crnoj Gori, i - svuđe drukud. Takvomu je, što je naravna stvar - pogled vazda uprt ozgor put nizdol.

Zborio sam o individualnom stvaranju sopstvene slobode i nezavisnosti, a da bi se imalo skoposti kročiti i hoditi tijem putom - pokretačka snaga aktivnoga (angažiranoga) intelektualca, podrazumijeva da on mora: biti ''pelcovan'' ličnom obavezom, slijediti etiku, pośedovati građansko bastadurstvo i imati ośećaj nacionalne odgovornosti.

Zaključujem, intelektualac treba: da svoju javnu riječ odgovorno iskazuje; da bude naredan odgovarati za svoje tvrdnje; da se pri tomu služi istinom - koja je preča od svega; da konkretne persone, družine, događaje i pojave u društvu naziva pravijem imenom i taman spram zasluga; da se argumentima suprostavi manipulatorima i lažcima etc. Drugijema riječima, sve nabrojano u stvari znači - da nikad ne skriva istinu.

Friedrich Nietzsche (Fridrih Niče) je reka': ''Sve skrivene istine postanu opasne!''

- Često ste govorili o devastaciji i uzurpiranju crnogorskih sakralnih objekatata od kojih su neki nažalost nepopraviljivo uništeni od strane SPC. Autor ste studije: “Devastiranje (bestraganje) crnogorskijeh manastirah”. Bili ste član ''Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore” (2004) i “Stručnog tima za izradu elaborata o revalorizaciji nepokretnih kulturnih dobara”(2013-2014). Oba ova dva projekta bila su u nadležnosti Ministarstva kulture Crne Gore. Recite nam kakav je odnos same države prema nepokretnoj kulturnoj baštini Crne Gore?
Bajković: Apsolutno nehajan! Ka' niđe u Evropi. Država je odgovorna što nije obavljala svoje Ustavom i zakonima propisane obaveze, i što takozvanu SPC nije spriječila u njezinim vandalskim naumima i djelima. Kulturocidna tkz. SPC je kriva ka' izvođač nelegalnih-divljih radova, ili - kako se još veli, i u literaturi stoji: graditelj crne gradnje.

Naravna je stvar, od crkve čiji je osnivač maja 1220. godine proklet (mnim na onoga srednjevjekovnoga prefriganoga fakina i običnoga mafijoza Savu Prokletoga, koji se, čoče, ka' bajagi ''hrišćanin'' - od očevih silnijeh zločina, i okrvavljenijeh mu ruku čak do ramena - nikad i nimalo ogradio nije), i koja je 130 godina iza toga opetovano prokleta, ne možete očekivati ništa drugo liše toga da sve, ali sve što čini - čini na crno, a njezini crnomantijaši rukom s ona tri skupljena prsta (pre)farbaju u crnu boju.

Što očekivati od sekte koja ima skockanu-uniformisanu ekipu ''vjerujućih prijatelja i poštovaoca'' - nako sve najgrđe?! Očito je da iznenađanju mjesta nema što Savina sekta (oficijelno ili neoficijelno) raspolaže svojom ''SS'' družinom (SS njemački: Schutzstaffel (Šucštafel) - zaštitni odred). A, i pristoji im sporad ona tamo-njihova ''4S'' (SSSS - Schutzstaffel Savine sekte).

Jasno, imaju ih od česa javno oblačiti i, za svakoji slučaj, ako bude potrebito (svi su izgledi) potajno naoružavati, jer su Crnogorcima protivuzakonito, i na pravdu Boga - šklapili svekolika crkovna dobra (barem onu dobru polovicu koju su izgradili preci nas Crnogoraca, a državi Crnoj Gori i crnogorskoj naciji cjelokupna pripadajuća nam sakralna dobra kulture), koja im na (svako)godišnjem nivou donose desetine miliona eura.

Mimogred, ta tkz. SPC je: okorjela antihrišćanska sekta i ratnohuškačko- mafijaška institucija, koja, od kad su im Turci došli u 500-godišnju danonoćnu pośetu, u dva navrata, a ukupno 163 godine - nije postojala. Gospoda Turci su im bili elegantno stavili ključ u bravu od crkovnijeh vrata po Srbiji, pa kako ga zadugo nijesu vadili, taj ključ bješe zrđa' i tijem osta' zaglavljen jednom 98 godina (1459-1557), a drugi put 65 godina (1766-1831).

Tokom cijeloga toga vremena (znači: sto-lje-ći-ma) sveta, čista i prečista Crnogorska pravoslavna crkva je itekako ponosno i osobito prkosno postojala!

Važno je istaći da je preko 95% izvedenih radova na crnogorskim manastirima i manastirskim kompleksima (liše toga što su realizovani na crno) urađeno doslovice protivno: zaštitarskim pravilima i restauratorskim principima struke; projektanskoj odgovornosti i etici do struke; našoj graditeljskoj tradiciji etc. Sve je učinjeno s ciljem nametanja tamo-njihovoga raško-moravsko-vizantijskoga (ovđen ću ga po prvi put imentovati: dubokobalkanskoga) stila, i tijem oduzimanja, tj. potiranja autohtonosti posebice vrijednih dobara crnogorske kulture, koja pripadaju nasljeđu širega korpusa mediteranske sakralne arhitekture i umjetnosti.

Uglavnom, bestraganjem (devastiranjem) medijalnoga dijela naše kulture - nepovratno smo izgubili izuzetno važan dio nacionalnoga identiteta.

- Kako bi ste opisali aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori, i šta je to što bi po vama trebao suverenistički blok u narednom periodu da uradi?
Bajković: Potonje dvije godine Crnom Gorom teče neočetničko-klerofašističko-litijaškouličarsko-protivucrnogorska revolucija. Na vlasti su revolucionari revolucije zastiđa. Kad su 30.08.2020. dobili izbore, civilizovanim i proevropskim postojbnicima Crne Gore, svim rodoljubima (Crnogorcima, Bošnjacima, Albancima, Muslimanima, Hrvatima, i porijetko kojem pripadniku srpskoga naroda), činjelo se da će doba mrkloga mraka nad našom domovinom zadugo potrajati. Isto tako su razmišljali članovi nove vlasti (i njihovi glasači), koji su se na srednjevjekovnoprimitivni i bahatorevanšistički način bili osilili (ka' i njihovi glasači), samo što su realnost mraka, koji su donijeli - podlo nazvali ''slobodom'', a sebe drsko proglasili ''oslobodiocima''.

Međutijem, ka' i svakoja revolucija i ova sadanja će minuti, tačnije rečeno: i ona će skalati hitrije no se mislilo - ali, ne i prestati.

Crna Gora će 2042. slaviti 1000 svoje prve nezavisnosti. Tokom 1000 godina Duklja-Zeta-Crna Gora nikad, i u nijednom povjesnom kontekstu, nije bila u ovako sramotnom položaju i otetoga ugleda, ka' što je to danas.

Crnogorci smo prije 100 godina bili nesojski i krvavo okupirani od krvnika iz Srbije i zlikovaca Karađorđevića. Tadijer su nas negirali, ponižavali, potirali i ubijali (na hiljade) - s namjerom da nestanemo. Jasno, sve je to činjeno uz obilatu pomoć domaćih otpadnika, čiju sramnu politiku, i nešto poznije četničku mračnu ideologiju - baštine otpadnici iz sadanje vlasti. Danas nas aktuelna ''crnogorska'' vlast negira, ponižava i potire, ali nas ne ubija (samo sporad toga što joj pred jevropskom i svjetskom javnošću to, ipak, ne može bit') - dok je ona namjera o(p)stala ista.

Da smo prije godinu-dvije, protivnici sadanje vlasti, pokušali nacrtati: kako želimo da novi vlastodršci, i jednomašice mrzitelji CRNOGORSTVA (koje, pomeđu ostaloga, podrazumijeva i iskrenu težnju zbiljskom i povjerenjem ispunjenom suživotu pripadnika svih našijeh naroda i vjera na prostoru Crne Gore) - što više omanu u svojim postupcima vodeći državu, nadajući se da će tijem oni sami sebe nagrditi - ne bismo ni primać tako dobro i uspješno umjeli nacrtati da će ti đečki i đojke u ovolikoj mjeri pokazati svoje pravo, nakaradno lice i divlju suštinu. Vala, nijesu imali kuđe grđe i kontraproduktivnije djelati.

Nažalost, sve se to događalo i događa na štetu i sramotu nesretnje nam Crne Gore. No, od svoje rđave suštine pobjeći nijesu mogli. Srbočetnici i klerofašisti su od samoga začetka uložili u očito ogolijevanje i urušavanje samijeh sebe.

I Evropa je konačno shvatila (iako ne do konca) - koga, tj. kakve ''fine i demokratske mustre'' je podržala.

Glede suverenističkoga bloka - siguran sam da mora biti objedinjen (doduše u dvije kolone(!) - objasniću ovo nizdol), jer je neophodan i jedino takav spasonosan. Da vlastodršci i većinska glasačka im družina (''domaći'' i u vidu izbjeglica-uteklica iz 90-ih uvezeni Srbalji - stari Crnogorci su za tamo-njih zborili: Srbalji) - nijesu silno podsticani i svakojako potpomagani iz Beograda i Moskve, lako bismo mi ižljegli na kraj s njima.

Daklen, Crnogorci (postojbnici Crne Gore, pripadnici svih naroda i sve tri vjere) moramo biti ujedinjeni, jer protivu sebe imamo moćnoga Golijata. Takvo mjerilo glede međusobnih snaga podrazumijeva da u okviru suverenističkoga bloka ne smije bit' mjesta nepotrebnom: veljanju, inatu, sičiji, pizmi, nadgornjavanju, međusobnoj netrpeljivosti, razmiricama, interesu itd. Potom to nije patriotizam.

Postupajući drugojače, nećemo od oružja imati ni onu praćku iz ruke Davidove, koju moramo odgovorno odmjeriti i dobro usmjeriti - nako samo običnu i bezopasnu peckalicu.

Inače, bez ovako ogranizovanoga i taman postrojenoga jedinstva, džaba nam: srce u grudima, domovina u srcima i povjesna (i sadanja) istina u rukama.

Jedno kratko vrijeme, pošto nas je prije dvije godine zateka' ovi zli kismet, mislio sam da bi u okviru objedinjenoga suverenističkog bloka trebalo da bude i DPS. Jasno, ne nikad više ka' kolovođa, već samo ka' ravnopravni i, od drugih članica - dobro kontrolisani član koalicije. Sad sam siguran da se to nipošto ne smije dozvoliti.

Nečinjenje i naopako činjenje ubogih DPS mlakonja, tokom dugačkijeh 30 godinah - dovelo je na vlast ovu pokondirenu i opasnu pogan. Predugo vremena i previše puta su DPS-ovci pokazali i dokazali da se u njihovo tankuljavo CRNOGORSTVO - vjere ne može nako samo polovično imati (čast i čest malobrojnima pojedincima među njima).

Dostina Crnogoraca neće glasati koaliciju u kojoj je DPS, ali zato višina njih zasigurno hoće za ujedinjeni suverenistički blok bez DPS-a.

Primjerice radi, ka' djeličak dokaza za to je dobar dio, s veljom pričinom (razlogom), očito razočaranih glasača URE (nevolja im je ljuta), a svakoji glas je strašno važan. Śetimo se samo koliko je na potonjim izborima malo glasova manjkalo da na vlast ne dođe ova srbočetničko-klerofašističko-litijaškouličarsko-protivucrnogorska zbojna, tj. da Crnu Goru ne snađe ova zla ura!

Nakratko sam stavio na stranu glavna DPS nepočinstva, ka' suštinsku stvar i razlog za ovakav moj stav - zaradi kojih je zasluženo izgubio vlast i, kod jednoga značajnoga dijela zbiljskih Crnogoraca sve tri vjere - nepopravljivo osta' politički anatemisan.

Ipak, odgovorno tvrdim - sadanja vlast je za dvije godine učinjela, ne 10 nako 30 puta više nepočinstava širega i raznolikijega-raskošnijega spekta, no njezini prethodnici za, recimo, potonjijeh dvadesetdvije godine.

Možemo zamisliti kad u slučaju suverenističkoga bloka u jednoj koloni (sa DPS-om), sva oštrica predizbornih napada srbaljske opozicije i onijeh koji (manje ili više spretno) glumataju građanske partije - bude usmjerena na DPS-ovska nepočinstva.

Na taj način će, ni krivi ni dužni, na izborima stradati i svi ostali u okviru te koalicije.

Stradaće Crna Gora!!!

Mimogred, svi poslanici tijeh ''građanskih partija'' su dibidus redom glasali da se grobovi našijeh predaka, roditelja, ..., crkve i manastiri (dobra nacionalne kulture), koje su izgradili (i) preci nas na stotine hiljada Crnogoraca i Crnogorki na zemaljskoj kugli (znači: nas koji se tako izjašnjavamo i svjesni smo svojega dukljanskoga porijekla) - protivuzakonito predaju u ruke i vlasništvo takozvane SPC, tj. da jednijem dijelom budu pośed-svojina-imovina Crnoj Gori odvazda neprijateljske i pestokupljevinske države Srbije.

Vrćem se i nastavljem: takvom strategijom, i raznim drugim marifetlucima, a svojstvenim im bezočnom prikrivanju svojih strahovitih nepočinstava, uz znamenitu i redovitu zamjenu teza, i njihove legendarne lažavine (sušto su betili i jednoga Barona Münchhausena (Minhauzen) - priśetimo se samo one tamo-njihove pokvarene ''bajke o ugroženosti'' ovdašnjijeh Srbaljah) - srbaljski blok će doseći svoj izborni cilj.

U prljavoj igri nadgornjavanja Crnogorci nijesmo dorasli Srbaljima ni do članaka (skočnoga zgloba) - niti smo to ikad bili, a teke ne ovijema ''savremenim'', primitivnim i agresivnim srbaljskim nacionalistima i bahatim klerofašistima!

Tijem će toj otpadničko-izdajničkoj družini na vlasti i glasačkom joj dijelu pučine - poći će za rukom da svakojaka svoja nepočinstva i fukarluke u ogromnoj mjeri zataškaju ili uspiju staviti u drugi/treći plan.

Pojašnjenja radi: izdajnici su (kumulativno pogledano) oni koji su do prije 10, 20, 30 itd. godinah - bili Crnogorci, i koji su negda bili borci za nezavisnu Crnu Goru i autokefalnu CPC; dok otpadnici na vlasti (i u pučini) nikad nijesu bili ništa drugo nako otpadnici (njihovi preci i/ili politički i ideološki uzori su to oficijelno od 1918.).

Sami DPS će u oba slučaja dobiti skoro isti broj glasova, ali će suverenistički blok u jednoj koloni sa DPS-ovcima - izgubiti dvocifren broj glasova u tisućama!

Daklen, smatram da suverenistički blok na izbore mora hoditi u dvije kolone: jednu, ili prvu sačinjavale bi neiskompromitovane suverenističke stranke/partije/pokreti, uz, što je moguće više njih takvih iz redova manjinskih naroda; dok bi drugu predvodio DPS, a za njim komu bude drago.

Valjda je CRNOGORSTVO poviše svega, pa i poviše počesto: naopake, maloumne i gubitničke trgovine mandatima.

Uglavnom, dok Srbalji sistematski i temeljito (do antidržavnoga, kontraustavnoga, nezakonitoga, neviđenim lažima ispunjenoga i nesojskoga Temeljnoga ugovora) sprovode i dokončavaju svoju protivucrnogorsku rabotu (imaju sveobuhvatnu strategiju i ostalo) - Crnogorci smo se raskomotili, galeći ga uzeli natenane i za CRNOGORSTVO ništa organizovano i konkretno (još od 2006.) ne učinjesmo - niti danas činimo (nemadosmo i nemamo ni slovo ''N'' od Nacionalne strategije).

Ukoliko se postupi drugojače od ovoga mojega prijedloga, a nakon izbora se pokaže da nijesam bio u pravu - zanago ću se takvom izbornom rezultatu silno obradovati, prosto biti sretanj i, s veljijem i iskrenijem zadovoljstvom, javno istaći da sam, na moju i sreću svih crnogorskih rodoljuba sve tri vjere - debelo omanuo.

Strašno je važno da izbori budu što hitrije - da nam do tadijer ne bude potrebito poprilično popričekati!

Svakoji dan tamo-njihovoga daljega opstanka na vlasti - Crna Gora sa sve tri vjere samo dublje tonemo.

Ovdašnja neočetnička i oberklerofašistička družina, za koju doslovice važi: dno evropskoga dna - svakodnevno nas survava i sabija put nepripadajućega nam dna!

Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista