Nedjelja je, kao vremešni čovjek u osamdesetim godinama, penzionerskim danima, sjedim u tišini toplog i prijatnog svoga doma, čitam Nobelovca Eliasa Canettia „Spašeni jezik“, povremeno otvaram internet, te čitam i pratim mnoge zanimljeve događaje.

Međutim, još uvijek sam pod strašnim goživljenim sinoćnim utiscima iz mostarskog Centra za kulturu, gdje je održana promocija fascinantne i dugo očekivane monografije: „Heroji Mostara“!
Velika sala Centra za kulturu bila je premala da sinoć primi sve zainteresovane za promociju knjige "Heroji Mostara".

Organizacija i video prezentacija u drugim dijelovima prostora, bila je profesionalno i idilično funkcionalna, da su posjetioci i prekobrojni mogli pratiti promociju.

Promociji knjige ili bolje reći ove fantastične fotomonografije od preko 560 stranica, prisustvovali su branioci Mostara, komandanti brigada Armije RBiH, Zlatni ljiljani, pripadnici MUP-a RBiH, članovi ratnog Predsjedništva Mostara i operativnog tijela, porodice poginulih boraca, osoblje Ratne bolnice i brojni građani Mostara, koji su veoma oduševljeno pozdravljali sve prisutne, a po završetku svima su podjeljeni primjerci iste i to besplatno.

Važno je istaći da je autor ovoga istorijskog djela Safet Oručević, sa aktuelnim mostarskim komandantima i saborcima iz najtežih vremena, dok je osnovni tekst za knjigu uradio odavno afirmisani novinar Alija Behram, koji je istovremeno kao uvodničar cjelovite promocije i ponajviše dao osvrte na sadržaje, značaj i cjelovitu važnost i značaj izrade ove knjige.

Suština i cilj je istinski postignut, da se njenom izradom i promocijom, poslije dužeg perioda iščekivanja da ugleda svjetlo dana, a gosinama je pripremana, da se iskaže dokumentovana herojska borba za odbranu Mostara u periodu 1992.-1995., uz neposredno svjedočene neposrednih aktera svih ratnih događanja na ovim našim prostorima.

Upravo su i ratni komandanti odbrane Mostara, inače i promotori ove monografije, Semir Drljević - Lovac i Esad Humo, pored svoga izlaganja, prije svega naznačili veliku ulogu i zahvalnost autoru Safetu Oručeviću i njegovoj organizaciji, već veoma afirmisanoj i nadaleko čuvenom „Centru za mir i multietničku saradnju“ koji je formirao, sačuvao i obezbjedio takvu arhivu dokumentacije, zlata vrijednu.

Kako je to istakao u svome kratkom, ali veoma interesantnom izlaganju komandant Esad Humo:
- "Ovo je svjedočanstvo jednog vremena i priča svih nas. Nisam vidio da je nešto slično napravljeno u BiH. Knjiga govori o svima nama, o Mostaru u jednom vremenu i čudesnom otporu. Poslije svih ovih godina i svega propuštenog, kad vidim sve ove ljude ja sam sretan. Jer ovo je dokaz da kad treba opet možemo i bićemo zajedno jer ono što je iskovano u vatri rata ne može se razdvojiti. To je naše jedinstvo koje nas je spasilo", rekao je Humo.

U svome izlaganju, autor knjige i njen idejni tvorac i realizator, na radost svih nas, Safet Oručević istakao je:
- "Knjiga je pisana i za generacije iza nas, da se susretnu sa činjenicama koje i mi pomalo zaboravljamo. Ona je trajno svjedočanstvo o herojskom otporu grada, njegovih branioca i građana, a posebno onih koji su ugradili svoje živote u slobodu i mir koji danas živimo. Ovo je priča aktera jednog burnog i tegobnog vremena, koja će podsjećati i kojoj će se vraćati, kako sadašnje tako i buduće generacije", rekao je Oručević.

Međutim, nisam imao namjeru i dublje, konkretnije i sadržajnije iznositi sadržaje i značaj knjige, jer sam htio iskazati određeno oduševljenje profesionalnom organizacijom, odzivom prisutnih građana, funkcionalnom video prezentacijom, da je ovakvu promociju mogao istinski osmisliti i ponuditi, upravo naš Safa, od milja deklarisan, a zvanično je to zamjenik komandanta 4. korpusa Armije RBiH i bivši gradonačelnik Mostara.

Kao rođeni Sarajlija ili mostarski Sarajlija, Bosanac, po običaju pišem ispod svojih tekstova, nisam rođeni Mostarac, ali sam građanin i stanovnik ovoga grada, u polovini svoga životnog vijeka, te sam istinski živi svjedok događaja od 1970. godine do današnjih dana, veoma objektivni posmatrač, sa istinom i samo istinom.

Zato, lično i potvrđujem da ovako nešto mogao je osmisliti i realizirati, gospodin Safet Oručević.
Upoznao sam ga isključivo od perioda dvojne agresije na grad Mostar i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a posebno poslije Dejtona i organizacije prvih postdejtonskih izbora za Gradsko vijeće Mostara.

Zahvaljujući njegovim sposobnostima, intuiciji, inspiraciji, intelegenciji, hrabrosti i ljubavi prema Mostaru i njegovim građanima, aktivno se uključio, organizovao i lično osmislio i vodio cjeloviti inžinjering i kampanju, organizovane građanske izborne liste „Za jedinstveni Mostar“ kao njen čelnik.

Kao građanin i stanovnik zapadnog dijela Mostara (stan u DUM-u) i profesor Elektrotehničke škole u tome dijelu grada, kao pripadnik srpskoga roda, istinski i iskreno sam se priključio ovoj opciji po nazivu i željama za jedinstveni Mostar.

Naš Safa je, upravo kao izuteni strateg i vizionar, sve to osmislio, organizovao i djelovao sa svojim saradnicima, tako da smo na tim izborima, po prvi puta i pobjedili, našeg suparnika, docnije i iskazanog neprijatelja svih naših želja i napora, do državnog nivoa vlasti , nacionalističkih struktura HDZ-a , sa Mijom Brajkovićem, Draganom Čovićem i brojnim inim „bojovnicima“.

Primjera radi, naš Safa je veoma ispravno i konstruktivno tada osmislio i značajnu ulogu u izborima naše brojne dijaspore u Evropi,te je brojne naše prestavnike upućivao u mnoge zemlje za razgovore i susrete sa našim građanima, a pok. Josipa Jolu Musu, doktora Safeta Omerovića i moju ličnost, je zapala sve države Skandinavije, koje smo mobišli i uz dobrodošlicu porazgovarali sa našim sugrađanima, što je na kraju izbora i značajno urodilo plodom?

Ovom prilikom moram istaći i moju ličnu doživljenu golgotu, jer sam po Statutu tada postojećem, kao izabrani i najstariji vijećnik Gradskog vijeća, trebao predsjedavati i prvoj konstiturajućoj sjednici Gradsko vijeća.

Tada su stupile na scenu retrogradne, nacionalističke i ustaške snage HDZ-a (kao gubitnika izbora) koje su pokušale moju likvidaciju, a nisu se ustručavali da nađadnu i gospodina Hansa Košnika, kao prestavnika OHR-a u Mostaru.


Dakle, događaji veoma znani u široj javnosti, objelodanio je to i „Feral Tribune“ u to vrijeme ugledni medijski list, a uslijedila je i posjeta mnogih ambasadora uglednih i moćnih država Evrope i Amerike, za neposredne razgovore i saznanja sa mnom lično.

Istina je, odmah su mi ponudili „politički azil“ u jednu od zemalja po mojoj želji.

Međutim, ističem po ko zna koji puta a isto sam opisao i u mojoj izdatoj knjizi PROGNANIK U SVOME GRADU, da me odmah u svoj ured, kao tadašnji gradonačelnik, pozvao na razgovor naš Safet Oručević i rekao mi je tada: „Milane, sve znam ništa mi ne govori, ti nećeš nigdje ići, trebaš nam, već reci gdje hoćeš da te smjestim“, a tada sam bio stanovnik hotela „Ero“ pošto mi je stan odmah bio okupiran od ustaških čimbenika (znanih i po imenu i prezimenu, ali radi nepostojanja još uvijek pravne države, ništa nisam želio procesirati).

Da, i tada je to bio naš Safet Oručević, koji je istinski u najbržem roku izvršio dato obećanje, jer je on to samo mogao sa svojim saradnicima, ostajem mu vječiti dužnik i zahvalan sam mu, kao i saradnicima.

Ostaje i velika iskrena žal, koju ističem kao tadašnji aktuelni predsjednik Gradskog vijeća i vijećnik u dva saziva, što nas je veoma brzo napustio Safet Oručević, odlaskom iz Mostara, a naša kola su nezaustavljivo, do današnjih dana krenula niz brdo, a kada će mo ih zaustaviti ne nazire se.
Građani Mostara trebaju da znaju, jer ima i jednih i drugih, koji priznaju i vole našeg Safu, kao i onih drugih koji mu zamjeraju neke stvari i koji ga ne vole, ali je za mene objektivnog, iskusnog i istrinskog građanina ovoga grada i voljene jedine domovinme Bosne i Hercegovine, da i ovom prilikom ističem, JEDAN JE SAFA!!!