Olupina aviona u kojem je izgubio život Omar Torrijos
BORBA ZA PANAMSKI KANAL (5)
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 13. Dec 2022. 00:12:26
Prije 45 godina, 7. septembra 1977. potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera i panamskog vođe generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45- godišnjicu sporazuma prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža Panama se uspravila na međunarodnoj sceni zašto je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije Panama je prebolovale revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od strane SAD.


SMRT GENERALA

Inspiriran Naserovom nacionalizacijom Sueskog kanala Omar Torrijos je krenuo u borbu za povratak Panamskog kanala matici zemlji. Znao je da u ovaj poduhvat treba uključiti i svjetsku mašineriju. Anagžirao je Ujedinjene nacije. Javno je poručio Amerikancima "Nikada nismo bili, nismo i nikada nećemo biti pridružena država, kolonija ili protektorat, i ne namjeravamo dodati zvijezda na zastavi Sjedinjenih Američkih Država".

SAD je stavio veto na usvojenu rezoluciju. Ali, Torrijos se nije dao zaplašiti, bio je uporan i nepokolebljiv. Ispregovarao je Torrijos-Carterove ugovore o Panamskom kanalu, koje su potpisale obje strane 7. septembra 1977. godine. Potpisom su Amerikanci prenijeli suverenitet nad zonom kanala na Panamu. Ali, to nije bila momentalna predaja Kanala nego postupno povećanje panamske kontrole nad njim. Putevi do potpisivanja Torrijos–Carterovih sporazuma i kasnije materijalizacije te obaveze bili su dugi, složeni i izazovni kao i sama izgradnja međuokeanskog autoputa.

Početkom septembra 1977. godine Torrijos je postigao sporazum o postupnom ostvarivanju panamskoga suvereniteta nad zonom Kanala. Sjedinjene Amerike Države su nastavile tehničko upravljanje kanalskom zonom i zadržale pravo zaštite 'neutralnosti', odnosno vojne intervencije. Bio je to prvi korak koji će kasnije dovesti do potpunog preuzimanja Panamskog kanala sa zadnjim danom ovog stoljeća. Ovi aspekti ugovora predstavljali su teškoću za generala Omara Torrijosa. Izmjenom ustava iz 1972. godine general je morao ponovno uvesti višestranački sistem i odredio je izbore za 1984. godinu. Prije toga Torrijos je 1979. godine organizirao Demokratsku revolucionarnu stranku (PRD), labavo povezanu sa Socijalističkom internacionalom, koja je predstavljala mješavinu društvenih klasa. Torrijos je bio ključna figura u održavanju stabilnosti između lijevih i desnih snaga unutar nove partije. On se povukao sa državnih pozicija iako je zadržao kontrolu nad panamskim oružanim snagama. I ponovo je pitan za sve. Piscu Mariju Vargasu Llosa (Ljosa) s kojim je održavao srdačne odnose rekao je pred svoju smrt u julu 1981. godine:


Sahrana generala Torrijosa u Panami

„U penziji sam, ali ljudi mi ne veruju. Ima trenutaka kada se tako dobro krijem da ni sam ne znam gde sam", nastavio je general.

Nedelju dana kasnije, Torrijos je zauvek završio skrivanje od onih koji su ga tražili. Isti avion koji je Omar Torrijos dao Vargasu da ga koristi sa istom posadom, srušio se 31 jula.1981. godine, u blizini Centralnih Kordiljera, između provincija Coclé i Colón. Zna se da je bilo loše vrijeme kada je avion poletio. Kako se letjelica nije pojavljivala na aerodromu u Coclesitou u potragu su se dali pripadnici panamske vojske. Mjesto nesreće je locirano tek nekoliko dana kasnije. Poslije traženja među brdima Cerro Marta otkriveni su ostaci aviona. Specijalne snage su izvukle tijelo Omara Torrijosa i još četverice njegovih pomoćnika i dva pilota tek nekoliko dana poslije. Vijest o smrti generala Torrijosa brzo se pročula što je izazvalo različite reakcije, od one 'Torrijos je živ, ali se sakrio' do 'Torrijosa su ubili Amerikanci na isti način na koji je likvidiran napredni ekvadorski predsjednik Jaime Roldós (Haime Roldos)” dva mjeseca ranije. Navodno je Omar Torrijos komentirao ubistvo ekvadorskog predsjednika riječima:


Vođa panamske revolucije Omar Torrijos Herrera

“Ako su ubili mog prijatelja Jaimea, vjerojatno sam ja sljedeći.”
Zna se da su obojica bili protivnici sjevernoameričkog carstva. Smrt generala Torrijosa izazvala je veliku nacionalnu žalost širom zemlje, a posebno među siromašnim dijelom stanovništva. Oko tijela mrtvog generala okupili su se njegovi najbliži saradnici iz vojske i politike, kao i hiljade Panamaca koji su na taj način htjeli odati počast utemeljitelju nezavisnog kursa zemlje i najzaslužnijeg za povratak Panamskog kanala matici zemlji. Cijela Panama je žalila svog generala. Njegovo tijelo je pokopano na groblju Casco Viejo (stari grad Paname), a nakon toga je premješteno u mauzolej u nekadašnjoj zoni kanala u Fort Amadoru u blizini glavnog grada. Uvjerenje o smaknuću Omara Torrijosa toliko je postalo jako da bi danas malo ko povjerovao da je nesreću prouzrokovao kvar ili loša vidljivost. Većina Panamaca danas smatra da je vođa panamske revolucije, kontradiktorni ali ipak dragi general Torrijos, zapravo, ubijen u isceniranoj nesreći.

Sutra: Pozadina ubistva