Krvavi tiranin: Manuel Noriega
BORBA ZA PANAMSKI KANAL (10)
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 19. Dec 2022. 00:12:06
Prije 45 godina, 7. septembra 1977. potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera i panamskog vođe generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45- godišnjicu sporazuma prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža Panama se uspravila na međunarodnoj sceni zašto je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije Panama je prebolovale revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od strane SAD.


KRVAVA DIKTATURA MANUELA NORIEGE (1983–1989.)


Nakon pogibije Omara Torrijosa Herrere u Panami je vladala nestabilna situacija.Vojska nije ispuštala dizgine vlasti, a u militantnom rukovodstvu je tinjala borba za kontrolu Nacionalne garde, koja je de facto bila vladajuća snaga Paname. Izmijenila su se trojica vojnih čelnika, najprije Florencio Flores Aguilar, zatim Rubén Darío Paredes, koji je iskoristio udar protiv Floresa da postane vojni vođa zemlje u martu 1982. godine. Zastupao je antikomunističke stavove. Naravno i Paredes je vladao diktatorski i tokom te autoritarne vlasti uticao je na ostavku predsjednika Paname Arístidesa Royoa. Sljedeće 1983. godine u avgustu mjesecu, Dario Paredes se povukao iz Nacionalne garde. Dobio je obećanje pukovnika Manuela Noriege da će ga podržati u predsjedničkoj kampanju u zamjenu za njegovu ostavku. Ali, kada je ovaj podnio ostavku, Noriega ga je uhapsio. Tako je bio otvoren put Manuelu Noriegi da postane vojni vođa Paname, a kada se Paredes 1984. godine kandidirao za predsjednika u ime Narodne nacionalne stranke, nije izabran za predsjednika.

Vojni vođa Panamel Manuel Noriega je usko sarađivao sa CIA-om i bio jedan od najcjenjenijih američkih špijuna. Panamom je vladao nepunih šest godina, od 1983–1989. godine kada je zbačen sa vlasti nakon vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država. Za to vrijeme je učinio nepopravljivu štetu svojoj zemlji i skoro eliminirao rezultate generala Omara Torrijosa. I dok je Torrijos pomagao gerilcima u Salvadoru, Nikaragvi i Gvatemali, Noriega je obrnuto bio “američki igrač”, veza za opskrbljivanje i distribuciju oružja, vojne opreme i novca snagama koje su u Latinskoj Americi podržavale SAD. Ali, Noriega je bio, prije svega, krijumčar kokaina, što su znale američke obavještajne agencije, ali zbog toga što je bio veoma koristan za tajne operacije u Latinskoj Americi ostavljen je da radi svoj “ilegalni” posao. Početkom 1980-tih godina Noriega je ujedinio panamsku oružanu silu, koja je prozvana Panamske odbrambene snage, skraćeno PDF. Nakon toga je promoviran u generala odbrambenih snaga pa je de facto preuzeo lidersku poziciju u Panami. Predsjednici zemlje koji su defilirali Panamom bile su njegove najobičnije marionete. Nijedan predsjednik mu se nije mogao suprotstaviti, ni nestranački Ricardo de la Espriella, ni Jorge Enrique Illueca, ni “njegovi” kandidati iz stranke PRD Nicolás Ardito Barletta, ni Eric Arturo Delvalle, ni Manuel Solís Palma. Niko. Svi su oni bili vladari bez vlasti. Zadnji iz te garniture “lutaka” bio je Francisco Antonio Rodríguez, kojeg su zajedno sa Noriegom zbrisale sa vlasti američke intervencionističke snage 20. decembra 1989. godine.

Još malo o generalu Manuelu Noriegi.



On je imao toliku vlast da je mogao otkazati predsjedničke izbore u Panami, što se i dogodilo 1989. godine. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća Noriega se se suočio s nizom ozbiljnih optužbi za događaje koji su povezani s brutalnim ubistvom dr. Huga Spadafora, jednog od njegovih glavnih protivnika. Nakon neuspjeha vojnog udara majora Maria Giroldia, koji je izveden 3.10.1989., Sjedinjene Američke Države su odlučile da vojno interveniraju protiv Noriege. Napale su njegov režim 20.12.1989. godine. Oslobodile su Panamu od krvave vojne diktature, a svijet od velike napasti. Administracije Sjedinjenih Američkih Država mu je okrenula leđa zbog tijesnih veza sa najvećim švercerom droge Pablom Escobarom. Panamski diktator general Manuel Noriega uskoro se predao američkim invazionim trupama. Agenti DEA su ga prebacile na Miami gde mu je organizirano suđenje. Noriega je poslednje dvije decenije proveo u zatvorima SAD i u Francuskoj, zbog krijumčarenja narkotika i pranja novca. Kaznu je služio i u svojoj domovini zbog uklanjanja političkih protivnika i terora kojem su bili izloženi stanovnici Republike Paname. Noriega je bio prvi strani vladar kojeg je osudio savezni sud Sjedinjenih Američkih Država.

Tumor na mozgu dijagnosticiran mu je 2012. godine. Umro je 83. godini u bolnici Santo Tomas u gradu Panama krajem maja 2017. od posljedica krvarenja u mozgu nakon hirurškog zahvata. Tako se završio krvavi put ozloglašenog panamskog diktatora Manuela Antonia Noriege. U to vrijeme predsjednik Paname bio je Juan Carlos Varela koji je rekao da smrt Manuela Norijege označava kraj jednog poglavlja u istoriji njegove zemlje.
Sutra: Pravedni cilj