BORBA ZA PANAMSKI KANAL (15)
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 24. Dec 2022. 22:12:26
Prije 45 godina, 7. septembra 1977. potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera i panamskog vođe generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45-godišnjicu sporazuma prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža Panama se uspravila na međunarodnoj sceni zašto je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije Panama je prebolovale revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od strane SAD.


POVRATAK OTPISANIH


Od svrgavanja generala Manuela Noriege u Panami su održavani šest puta predsjednički izbori, a kandidati iz suprotstavljenih stranaka su se nasljeđivali u Palacio de las Garzas. Smjenjivale su se stranke raznih profila, od nacionalističkih panjamenista (PP) preko njihovih izvedenica slične orijentacije (PPA, PA) i liberalnih konzervativaca koji se u Panami zovu Stranka demokratskih promjena (PCD), do “torihovaca” odnosno Revolucionarne demokratske partije koju je 1978. godine osnovao vođa panamske revolucije Omar Torrijos Herrera, a koja slijede lijevi centar. Krenimo redom.
Na samom početku svoje vladavine predsjednik Guillermo David Endara je 10. februara 1990. ukinuo Panamske odbrambene snage (PDF) i reformirao sigurnosni aparat stvaranjem Panamskih javnih snaga. Ustavnim amandmanom iz 1994. godine trajno je ukinuta vojska. Ozbiljna recesija je drmala Panamu, kao uostalom cijeli latinoamerički kontinent, ali se BDP Paname oporavio do 1993. godine. Ostao je međutim problem veoma visoke nezaposlenosti.

Predsjednika Guillermo Endaru, koji je bio američki eksponent, naslijedio je 1 septembra 1994. izabrani predsjednik Ernesto Pérez Balladares, koji je bio Torrijosov izdanak. Sa generalom ga je povezivalo prijateljstvo skovano u revolucionarnim danima kroz koji je prolazila Panama. Torrijos ga je 1976. godine uveo u vladu kao ministra finansija i trezora, odnosno kasnije ministarstva planiranja i ekonomske politiku, koji je obavljao do 1982. godine. Ernesto Balladares je bio u delegaciiji koja je 7. septembra 1977. u Washingtonu potpisala povijesni Torrijos – Carterove sporazume. Tri godine kasnije Baladares je kao pristalica Torrijosa bio jedan od osnivača Demokratske revolucionarne stranke. Godinu dana nakon pogibije Torrijosa postao je generalni sekretar PRD. Balladares se potom razilazi sa novim vojnim upravljačem Manuelom Noriegom, da bi se početkom 1991. godine nakon hapšenja Noriege, vratio u redove PRD gdje ponovo dobija poziciju generalnog sekretara stranke. Radi na obnovi partije. Aktivno se uključuje u politička zbivanja i na predsjedničkim izborima 8.5.1994. nasljeđuje predsjednika Guillerma Endara Galimanyja pošto je pobijedio Mirey Moscoso, nekadašnju suprugu Arnulfo Ariasa iz stranke Panameñista. Razvija slobodno tržište, modenizuje Panamu i uključuje u Svjetsku trgovinsku organizaciju, WTO, 1997. godine. Predsjednik Ernesto Balladares poboljšava infrastrukturu zemlje, razvija mrežu autoputeva sa sjevernim i južnim koridorima, gradi se autoput Panama – Colón, pušta u rad željezničku pruge, čime unapređuje ekonomski rast zemlje i tako je čini najjačom u regionu.

Modernizirao je komunikacije dovodeći u Panamu mobilnu telefoniju, internet i pomorske usluge koje su ovu zemlju učinile najvažnijim multimodalnim centrom u Americi. Osnovao je Fond za razvoj, u koji su se deponovala sredstva dobijena prodajom 49% državnih kompanija i prodajom zemljišta međuokeanske regije (ARI).U socijalnoj oblasti njegova vlada stvara Fond za socijalna ulaganja.Balladares je rehabilitirao brojne bivše saradnike Norijege, uključujući i svog ministra za stanovanje, doktora optuženog da je pomagao u mučenju političkih zatvorenika tokom Noriegine vladavine, kao i svog prvog potpredsjednika Tomasa Altamirano Duquea. Neke je čak nagradio. Norieginim paravojnim dostojanstvenim bataljonima dao je 35 miliona dolara na ime zaostalih plaća Na kraju Balladares je pomilovao više od 200 ljudi za zločine počinjene tokom vladavine Norijege, nazvavši to korakom ka nacionalnom pomirenju. Nepopularan potez je izveo kada je udvostručio plata svom kabineta uprkos stalnom siromaštvu u zemlji.

Od samog starta Balladares utemeljuje vladu “nacionalne saglasnosti” uz političke reforme, koje su izazivale aplauz kod jednih a buru nezadovoljstva kod drugih. Administracija SAD mu je zabranila ulazak na njeno tlo zbog navodne korpucije koju mu nikada, međutim, nije dokazana. Ernesto Balladares je pokušao iskoristiti dobre rezultate za vrijeme obavljanja mandata predsjednika Republike pa je organizirao referendum, čijim pozitivnim ishodom je htio zatražiti reizbor na čelu Paname. Balladares je tvrdio da mu je potreban još jedan mandat da završi ekonomske reforme. Panamaci su na referendum 1998. odbacili projekat reizbora.Skoro 64% građana je bilo protiv dok je 34% podržalo želju aktuelnog predsjednika. Balladares je skanadalom o navodnoj prodaji ilegalnih viza kineskim imigrantima upropastio izglede svog stranačakom kolege Martina Torrijosa, koji je izgubio predsjedničke izbore od Mirey Elise Moscoso u maju 1999. godine, ali će pobijediti na narednim 2004. godine.

Sutra: Arnulfisti ponovo jašu

Foto: Twitter