Evo me, upravo na današnji dan svoga 85-tog rođendana, opijen slavom i poštovanjem mnogih mojih prijatelja i obožavalaca, koji me veoma dobro poznaju i čitaju redovno moje istinite kolumne sa sadržajima, prihvatljive i njihovoj duši i osjećajima, kao mostarskog Sarajliju i Bosanca, inspirišu me na ovaj moj rođendanski opus.

Prije svega, osjećaj i želja za životom, uz istinska prisjećanja da sam u ovome gradu Mostaru i jedva živ ostao, zahvaljujući i nekoj nebeskoj „anđeoskoj vili“ koja mi je u mojim snovima ukazivala na pravi put.

Zašto, danas i baš sada ovako nešto pišem, mislim da će vam svima, dragi moji poštovani čitaoci, biti sasvim jasno na kraju ovoga sadržaja, iz veoma bogatog životnog i radnoga iskustva, sa šahovskim memorijskim sjećanjima na brojne događaje u proteklom periodu.
Upravo, u trenutcima aktuelnih brojnih tzv. „crnih lista“ veoma me je direktno inspirisalo, za moju neposrednu ili direktnu „crnu listu“ sa našim ovozemaljskim liderima u vlasti, nebeskim ortodoksnim nacionalistima i rušiteljima ovoga državnog sistema domovine, koja i nije njihova jedina.


Radeći sve to uz zvuke gusala i orgulja, njihovi aktuelni izvođači i „nebeski letači“, Milorad Dodik i Dragan Čović, sa svojim strankama SNSD-om i HDZ-om i njihovim kadrovima, sa svojim dugogodišnjim negativnim aktivnostima, sa kriminalnim dosijeom, poodavno su zaslužili, upravo aktuelne „crne liste“, kao i moju ličnu i neposrednu.

Kao visoki intelektualac, čovjek svjetskih razmjera, koji je obišao svijet, spoznao njihove vrijednosti, naučio brojne svjetske jezike i postao poliglota, graditelj koji je izgradio šest velikih industrijskih objekata, profesor koji je obrazovao generacije stručnjaka elektrotehnike, roditelj i danas penzioner, koji se nikako ne može pomiriti, sa politikama i nakanama ovih ortodoksnih nacionalista, od Laktaša do mostarskih Bara.

Kao stručnjak svoga poziva od glavnog inžinjera do tehničkog direktora, nudili su mi sva bogatstva ovozemaljska, vikendice i zemljišta do količina novca, ali me nikada nisu mogli potkupiti, za svoje ciljeve i ostvarenja, jer je sve rezultat odgoja i porodičnog osjećanja ljudskosti i poštovanja.
Dešavali su mi se i sudbonosni trenutci u sopstvenom životu, da sam na kraju krajeva ipak ostao u životu, moram priznati zahvalnost nekoj velikoj nebeskoj sili, koju sam nazvao „vila života i dobrote“ jer sa Bogom, Allahom i drugim nebskim poštovanim veličinama, nisam imao nikada priliku susretanja i osjećanja njihovog velikog učinka, u borbi protiv nacionalista i njihovih agresivnih i ratobornih nakana.

Upravo se i danas prisjetih da ovo napišem, radi moje rodbine i prijatelja, dok me nakaradni i veliko srpski đilkoš i kriminalac sa Beogradskih ulica, Milorad Dodik, ne bi i konačno ukrotio i kaznio za sve moje istinite napisane riječi, sa svojim ubitačnim i nakaradenim zakonom o klevetama i slobodi izražavanja.

Blizanci, veliko srpsko hrvatski rušitelji i kriminalci, koji su se obogatili na račun svoga naroda, njihovih bankarskih i drugih finansijskih mahinacija, gradeći i kupujući svoje silno bogatstvo na Dedinju u Beogradu, u mostarskim Barama i gdje ne više, njihovi sugrađani su ostajali sve siromašniji i bijedniji u potrazi za porodičnom egzistencijom.

Kako i na koji način sam lično, upravo došao do svoga“ bogatstva“ na slici koja slijedi, u ovome vaktu i neprilikama, nedostatka pravnoga sistema i pravne države, spreman sam i voljan i uputiti ovim mojim „crno listašima“ Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, opomene sa poklonima, koje mogu shvatiti i razumjeti.

Naime, kada sam poslije Dejtona kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća grada Mostara i njegov predsjednik / podpredsjednik, bio i trostruki prognanik u svome gradu, doživio i životnu golgotu, od strane HDZ-a i njihovih „ustaških čimbenika“ bio sam primoran otići do grada Breze u Bosni, da bih u prodavnici oružja i kupio ovu garnituru naoružanja, radi lične zaštite, od ustaša.

Nažalost, to mi je i ostalo današnje jedino bogatstvo, koje posjedujem, u nakanama borbe protiv ovih nacionalističkih elemenata veliko srpsko hrvatske politike, u mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, u rodnome Sarajevu i gradu Mostaru.

Sve su današnje floskule i demagoške tirade izgubile značaj i svrhu svoga značenja i opstanka, ako nam zaista danas naša pravna država nije u stanju i konačno stati u kraj, ovim našim rušiteljima i nacionalističkim zlikovcima, imenom i prezmenom Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, kao i njihovim nacionalističkim strankama SNSD-u i HDZ-u.

Kao što je u svoje vrijeme, njihov đeneral i „otac hrvatske nacije“ Franjo Tuđman sve poradio za uništenjem „Feral Tribuna“ jedinog i značajnog slobodnog glasila, koji je među prvima i opisao moju golgotu, sa sljedećim sadržajima, od lova do „Cosa nostre“.

Nije niti jedini slučaj u ovome gradu Mostaru, ako se prisjetim upadanja petorice „ustaša – crnokošuljaša“ u moj stan u DUM- u i njihovog iživljavanja nada mnom.

Dok je jedan repetirao svoje ubojito naoružanje, govoreći da će me odmah ubiti, drugi je dovikivao vadeći kamu iz svoga ležišta da bi me zaklao, treći bi priskočio sa nakanom da me objesi o luster, a peti bi me odmah pridavio i sl.

Da, bili su to „crno košuljaši“ uvijek ZA DOM SPREMNI, koji su se i lijepo rasporedili, da jedni pljačkaju po stanu, ostali bi me mrcvarili, mučili i zamarali.

Sve u svemu, teško je zaboraviti sve ove trenutke strave i užasa.

Narednih dana, bili su i spremni da me strpaju u gepek mercedesa i da me vječno pohrane u jame staroga rudnika uglja u Mostaru ili negdje u jame okoline Goranaca, iznad Mostara.

Dakle, sve su ovo istiniti događaji, kako bi stručnjak sa izgradnje Aluminija, kao bosanski Srbin ili profesor generacija njihove djece obrazovao buduće stručnjake elektrotehni8ke ili priznati i dokazani parlamentarac, vijećnik i društveno- politički radnik,sprečio u ličnome doprinosu za „jedinstveni grad“ Mostar i njegove građane, koji su upravo na prvim postdejtonskim izborima u gradu Mostaru i ostvarili pobjedu nad nacionalističkim HDZ-om i njegovim kandidatima.



Kako bi to naši stari govorili: „Ako laže koza, ne i rogovi“ sve to lijepo i istinito ovjekovječio istoga trenutka, čuveni i famozni tjednik u teško vrijeme „tuđmanovštine“ iz Splita „Feral Tribune“ i neka mu je vječna hvala.

Svakako, nešto slično se dešavalo i pod diktaturom Slobodana Miloševića i njegov uticaj na pisanje i djelovanje njihovog tjednika „Telegraf“ gdje novinari nisu smjeli misliti niti pisati istinu svojim perom i svojom spoznajom.

„ Rast nacionalizma u bivšim republikama, nezadovoljstvo kosovskih Albanaca, krvožedni pojedinci na vlasti i jačanje paravojnih formacija doveli su do raspada Jugoslavije i rasplamsavanja ratova na brojnim frontovima s jedne strane, kao i bogaćenja povlašćenih pojedinaca s druge. Slede sankcije SR Jugoslaviji od strane Ujedinjenih nacija, a siromaštvo, redovi ispred prodavnica sa bonovima za hleb i ulje postaju naša realnost, a preprodaja cigareta i goriva za mnoge postaje unosan biznis“ /citat sa interneta/

Upravo, u današnjim našim uslovima nacionalističkih tih istih elemenata, sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, koji su se na kriminalu i lopovlucima veoma obogatili, isti bi kao sljedbenici i Franje i Slobodana, isto tako na dikttatorski način ugušili i svaku slobodoljubivu i istinitu riječ ili priču o njihovom kriminalu i rušilačkim djelovanjima, u cilju uništavanja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Imali su od koga učiti i naučiti, za svoje nesebične diktatorske prohtjeve i uništenje slobodne misli svakog novinara, koji nije režimski.

Dakle, njihovi zahtjevi, upravo bio to nacrt ili nešto više, nije niti bitno ali pomisao na isto, da se krivičnim zakonom za uvredu, klevete i bilo kakvu drugu pisaniju određuju drastične kazne, čak i sa zatvorima, samo je u stilu njihovih bolesnih ambicija naslijeđenih od svojih mentora, Franje i Slobodana.

Kao „Jazavac“ našeg Kočića, koji od neke miline ne može da diše, nešto slično se dešava i našim građanima, ove nam jedine i lijepe domovine Bosne i Hercegovine.

Normalno nam se i nameće jedno pitanje:
“Dokle će to činiti i rovariti, isključivo zavisi od našeg građanskog društva, koje je još uvijek uljuljano i uspavano, zahvaljujući tiradama, lažnim obećanjima i obmanama međunarodnih zvaničnika, koji nam u “našem ogledalcu“ prikazuju lažne slike svojih tobožnjih želja i potajnih dogovora sa ovim “sviračima“.

Dotle, njihov kriminal i lopovluci po hacijendama od Dedinja do mostarskih Bara, cvjeta li cvjeta, naš narod sve siromašniji, te u svojoj bijedi pomišlja neprekidno o mogućnostima ratne opcije, izazvane ponašanjima naših despota, diktatora, doglavnika i vožda.


Krajnje je vrijeme, da im stanemo na kraj svih njihovih rušilačkih aktivnosti, kriminala i lopovluka, po cijenu države i sopstvenih života.” /lični citat iz ranijeg vremena/

Naša bosansko-hercegovačka glasi:
“Stani malo od Doboja Mujo, i mi konja za trku imamo”!