POUKE I PORUKE IZ ISKUSTVA GENOCIDA I UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUHVATA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 01. Jul 2023. 14:07:54
Narode moj,
Najvažniji štit u našoj odbrani od eventualnog novog genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, koji nije isključen, je u individualnom i kolektivnom znanju i razumijevanju što se danas oko nas i protiv nas događa u našem bližem i daljnjem susjedstvu.
Stoga, dozvolite mi, braćo moja, da s vama podijelim moje znanje i razumijevanje što se trenutno događa oko nas i protiv nas u Srbiji i manjem bosanskom entitetu Eres.
Postoje tri sličnosti i tri razlike između ove 2023. i one 1992. godine u vezi velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike protiv bosanske države i bošnjačkog/bosanskog naroda.
Sličnosti su:
(1) Srbija, odnosno Aleksandar Vučić, je danas u velikoj ekonomskoj, političkoj i moralnoj krizi slično kao što je i onomad bio Slobodan Milošević. Opterećen velikim dugovima u žaru slijepog velikosrpskog nacionalizma i šovinizma Milošević je na Gazimestanu (28. jun 1989) vidio spas u „bitkama … koje nisu još bile oružane, mada i takve nisu još bile isključene.“ Alter ego Miloševića, Vučić ima istu priču o novim ili odgođenim srpskim bitkama. Mađarski Viktor Orban je u Banjoj Luci rekao da razumije „srpske bitke“, jer i Srbija i manji bosanski entitet Eres su u dugovima. Na žalost Vučićevu ni njegova omiljena Kina nije pristala da mu reprogramira otplatu kredita. Vučić je u težoj situaciji od Miloševića jer ima tri otvorena fronta: kosovski, unutar srbijanski i bosanski, kojeg mu je ovih dana otvorio Milorad Dodik. U ovom srpskom kaosu Vučić ima izlaz, kao što ga je prividno imao i Milošević, u novim bitkama (ratovima) kako bi izbjegao otplatu dugova. To sam htio, dragi moji, da imate na umu. Srbija je u kaosu svoje nacionalističke i šovinističke velikosrpske politike, koja nije samo slična, već je potpuno identična onoj iz 1992. godine. A znamo gdje nas je ta srpska politika u Bosni dovela – dovela nas je do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata.
(2) Sličnost u političkom izražaju i velikosrpskom nacionalističkom i šovinističkom nadražaju između predsjednika takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini sa Pala Momčila Krajišnika (1991 –1996) i trenutnog predsjednika Narodne skupštine republike srpske u Banjoj Luci Nenada Stevandića je toliko očigledna da nema potrebe objašnjavati osim da se naglasi da je Momčilo Krajišnik završio na optuženičkoj klupi u Haagu, gdje je proglašen krivim za istrebljenja, ubistva, progone na rasnoj i vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje kao i za zločine protiv čovječnosti. Osuđen je na 27 godina zatvora. Ovo bi trebao imati na umu Nenad Stevandić, kao što bismo i mi trebali imati na umu da iako je fizički mrtav, duh Momčila Krajišnika je živ jer je inkarniran u tijelu Nenada Stevandića. Ovo znanje i razumijevanje situacije nam je od izuzetne važnosti.
(3) Treća sličnost između velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike iz devedesetih prošlog stoljeća i dvadesetih ovoga stoljeća prema Bosni i Bošnjacima/Bosancima je u tome što ta politika želi zaokružiti cijelu Bosni u takozvani „srpski svet“ i Bošnjake/Bosance utjerati u svoj srpski atar. To se vidi iz naslova takozvane „Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,“ gdje se naglašava da je Sarajevo glavni grad. Nema govora o srpskom odcjepljenju. Vidi se, također, iz priče u zadnje vrijeme da su mnogi Srbi živjeli u Sarajevu, koje je Momčilo Krajišnik pozvao da se masovno isele. Dakle, ne radi se ovdje ni o kakvom odcjepljenju Eresa od Bosne, već se ovdje radi o prisajedinjenju cijele Bosne Srbiji. No, fukara na fukaru nije nikakva sreća, već je svakakva noćna mora za frustriranog gazdu u Beogradu. Ovo što Milorad Dodik radi u posljednje vrijeme nije ništa drugo već klasična ucjena (blackmailing) da se iz Sarajeva protjeraju međunarodni svjedoci kako bi srpska antibosanska politika jenisala i ovladala cijelom Bosnom u okviru takozvanog „otvorenog Balkana“, gdje bi Rusija imala dominantnu sferu utjecaja na račun Europe i Amerike. Dodik je uporan u tom poduhvatu jer ne nailazi na adekvatan otpor s druge strane, tj., bosanske politike, koja u zadnje vrijeme promovira politiku takozvane „relaksacije“ odnosa tako da se Dodiku i Čoviću oslobodi prostor da ovladaju institucijama bosanske države, gdje će Bošnjaci/Bosanci biti puki promatrači i vikati „samo neka ne puca“. Eto, moji Bošnjaci/Bosanci, htio sam da vam sugeriram da razmislite i da razumijete sličnosti velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike iz devedesetih i danas kako bismo bili svi na okupu u odbrani od novog genocida i udruženog zločinačkog poduhvata.
Razlike su:
(1) Znamo da Vučić i Dodik imaju usuglašen plan antibosanske politike, kao što ga je imao i Milošević sa Karadžićem s tom razlikom što Vučić i Dodik nemaju pojma o bosanskom planu reakcije na njihov pogromski antibosanski plan. Karadžić je mislio da Bošnjaci/Bosanici nemaju ni plana ni džana početkom devedesetih prošlog stoljeća da se odbrane od srpske agresije i genocida, poručivši im da će nestati. Bošnjaci su opstali i ostali u Bosni, a Karadžić je na odsluženju doživotne kazne zbog genocida nad Bošnjacima/Bosancima. Razlika je, dakle, u srpskom ahmakluku i bosanskom hikmetluku.
(2) Za razliku od devedesetih prošlog stoljeća, ime Bosne, kao i ime Bošnjaka/Bosanca je poznato i priznato u cijelom svijetu od mašrika do magriba i, zato, neće da može da se pale bosanske obitelji u Višegradu, neće da može da se Bošnjaci/Bosanci kolju na ćupriji Drine, neće da može da se u Foči siluju Bošnjakinje/Bosanke, neće da može da Bosna šutke padne. Bosna je u suzama, u znoju i u krvi bila i ostala samobitna u svom duhu, u svojoj duši, u svom srcu i u svom umu. Nema više šale sa Bosnom niti ima više šale sa bošnjačkim/bosanskim životima, nema više šale sa bosanskom slobodom.
(3) I najvažnija razlika je da nema više Sejda Bajramovića ni u Bošnjaka/Bosanaca. Pokušaj velikosrpske politike u Beogradu i Banjoj Luci da ga nađe kod Bošnjaka/Bosanaca neće da može da prođe jer Bosna sa iskustvom genocida i udruženog zločinačkog poduhvati nije više ničija, već samo svoja, i moja, i tvoja i svih onih koju ju vole, a vole je svi normalni i razumni ljudi zato što je to jedna od najljepših zemalja na svijetu.
Eto, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, to sam htio da s vama podjelom na današnji treći dana Kurban Bajrama te da učim dovu Allahu Milostivom da se naše bosanske hadžije vrate svojim bosanskim hižama zadovoljeni i Allah Svevišnji zadovoljna sa njima. Amin!
Također, učim danas dovu da Allah Svemogući prosvijetli um i osnaži pamet Nerminu Nikšiću i ostalim da danas u Konjicu ne naprave grešku, koja će nam svima zagorčati život! Amin!
U znanju i razumijevanju je naš nacionalni i državni spas uz Allahovu milost! Amin!
Najvažniji štit u našoj odbrani od eventualnog novog genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, koji nije isključen, je u individualnom i kolektivnom znanju i razumijevanju što se danas oko nas i protiv nas događa u našem bližem i daljnjem susjedstvu.
Stoga, dozvolite mi, braćo moja, da s vama podijelim moje znanje i razumijevanje što se trenutno događa oko nas i protiv nas u Srbiji i manjem bosanskom entitetu Eres.
Postoje tri sličnosti i tri razlike između ove 2023. i one 1992. godine u vezi velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike protiv bosanske države i bošnjačkog/bosanskog naroda.
Sličnosti su:
(1) Srbija, odnosno Aleksandar Vučić, je danas u velikoj ekonomskoj, političkoj i moralnoj krizi slično kao što je i onomad bio Slobodan Milošević. Opterećen velikim dugovima u žaru slijepog velikosrpskog nacionalizma i šovinizma Milošević je na Gazimestanu (28. jun 1989) vidio spas u „bitkama … koje nisu još bile oružane, mada i takve nisu još bile isključene.“ Alter ego Miloševića, Vučić ima istu priču o novim ili odgođenim srpskim bitkama. Mađarski Viktor Orban je u Banjoj Luci rekao da razumije „srpske bitke“, jer i Srbija i manji bosanski entitet Eres su u dugovima. Na žalost Vučićevu ni njegova omiljena Kina nije pristala da mu reprogramira otplatu kredita. Vučić je u težoj situaciji od Miloševića jer ima tri otvorena fronta: kosovski, unutar srbijanski i bosanski, kojeg mu je ovih dana otvorio Milorad Dodik. U ovom srpskom kaosu Vučić ima izlaz, kao što ga je prividno imao i Milošević, u novim bitkama (ratovima) kako bi izbjegao otplatu dugova. To sam htio, dragi moji, da imate na umu. Srbija je u kaosu svoje nacionalističke i šovinističke velikosrpske politike, koja nije samo slična, već je potpuno identična onoj iz 1992. godine. A znamo gdje nas je ta srpska politika u Bosni dovela – dovela nas je do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata.
(2) Sličnost u političkom izražaju i velikosrpskom nacionalističkom i šovinističkom nadražaju između predsjednika takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini sa Pala Momčila Krajišnika (1991 –1996) i trenutnog predsjednika Narodne skupštine republike srpske u Banjoj Luci Nenada Stevandića je toliko očigledna da nema potrebe objašnjavati osim da se naglasi da je Momčilo Krajišnik završio na optuženičkoj klupi u Haagu, gdje je proglašen krivim za istrebljenja, ubistva, progone na rasnoj i vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje kao i za zločine protiv čovječnosti. Osuđen je na 27 godina zatvora. Ovo bi trebao imati na umu Nenad Stevandić, kao što bismo i mi trebali imati na umu da iako je fizički mrtav, duh Momčila Krajišnika je živ jer je inkarniran u tijelu Nenada Stevandića. Ovo znanje i razumijevanje situacije nam je od izuzetne važnosti.
(3) Treća sličnost između velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike iz devedesetih prošlog stoljeća i dvadesetih ovoga stoljeća prema Bosni i Bošnjacima/Bosancima je u tome što ta politika želi zaokružiti cijelu Bosni u takozvani „srpski svet“ i Bošnjake/Bosance utjerati u svoj srpski atar. To se vidi iz naslova takozvane „Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,“ gdje se naglašava da je Sarajevo glavni grad. Nema govora o srpskom odcjepljenju. Vidi se, također, iz priče u zadnje vrijeme da su mnogi Srbi živjeli u Sarajevu, koje je Momčilo Krajišnik pozvao da se masovno isele. Dakle, ne radi se ovdje ni o kakvom odcjepljenju Eresa od Bosne, već se ovdje radi o prisajedinjenju cijele Bosne Srbiji. No, fukara na fukaru nije nikakva sreća, već je svakakva noćna mora za frustriranog gazdu u Beogradu. Ovo što Milorad Dodik radi u posljednje vrijeme nije ništa drugo već klasična ucjena (blackmailing) da se iz Sarajeva protjeraju međunarodni svjedoci kako bi srpska antibosanska politika jenisala i ovladala cijelom Bosnom u okviru takozvanog „otvorenog Balkana“, gdje bi Rusija imala dominantnu sferu utjecaja na račun Europe i Amerike. Dodik je uporan u tom poduhvatu jer ne nailazi na adekvatan otpor s druge strane, tj., bosanske politike, koja u zadnje vrijeme promovira politiku takozvane „relaksacije“ odnosa tako da se Dodiku i Čoviću oslobodi prostor da ovladaju institucijama bosanske države, gdje će Bošnjaci/Bosanci biti puki promatrači i vikati „samo neka ne puca“. Eto, moji Bošnjaci/Bosanci, htio sam da vam sugeriram da razmislite i da razumijete sličnosti velikosrpske nacionalističke i šovinističke politike iz devedesetih i danas kako bismo bili svi na okupu u odbrani od novog genocida i udruženog zločinačkog poduhvata.
 |
Razlike su:
(1) Znamo da Vučić i Dodik imaju usuglašen plan antibosanske politike, kao što ga je imao i Milošević sa Karadžićem s tom razlikom što Vučić i Dodik nemaju pojma o bosanskom planu reakcije na njihov pogromski antibosanski plan. Karadžić je mislio da Bošnjaci/Bosanici nemaju ni plana ni džana početkom devedesetih prošlog stoljeća da se odbrane od srpske agresije i genocida, poručivši im da će nestati. Bošnjaci su opstali i ostali u Bosni, a Karadžić je na odsluženju doživotne kazne zbog genocida nad Bošnjacima/Bosancima. Razlika je, dakle, u srpskom ahmakluku i bosanskom hikmetluku.
(2) Za razliku od devedesetih prošlog stoljeća, ime Bosne, kao i ime Bošnjaka/Bosanca je poznato i priznato u cijelom svijetu od mašrika do magriba i, zato, neće da može da se pale bosanske obitelji u Višegradu, neće da može da se Bošnjaci/Bosanci kolju na ćupriji Drine, neće da može da se u Foči siluju Bošnjakinje/Bosanke, neće da može da Bosna šutke padne. Bosna je u suzama, u znoju i u krvi bila i ostala samobitna u svom duhu, u svojoj duši, u svom srcu i u svom umu. Nema više šale sa Bosnom niti ima više šale sa bošnjačkim/bosanskim životima, nema više šale sa bosanskom slobodom.
(3) I najvažnija razlika je da nema više Sejda Bajramovića ni u Bošnjaka/Bosanaca. Pokušaj velikosrpske politike u Beogradu i Banjoj Luci da ga nađe kod Bošnjaka/Bosanaca neće da može da prođe jer Bosna sa iskustvom genocida i udruženog zločinačkog poduhvati nije više ničija, već samo svoja, i moja, i tvoja i svih onih koju ju vole, a vole je svi normalni i razumni ljudi zato što je to jedna od najljepših zemalja na svijetu.
Eto, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, to sam htio da s vama podjelom na današnji treći dana Kurban Bajrama te da učim dovu Allahu Milostivom da se naše bosanske hadžije vrate svojim bosanskim hižama zadovoljeni i Allah Svevišnji zadovoljna sa njima. Amin!
Također, učim danas dovu da Allah Svemogući prosvijetli um i osnaži pamet Nerminu Nikšiću i ostalim da danas u Konjicu ne naprave grešku, koja će nam svima zagorčati život! Amin!
U znanju i razumijevanju je naš nacionalni i državni spas uz Allahovu milost! Amin!