Vama genetski predodređenim. Svima vama kojima je vlast postala čast. Svima vama kojima je privilegija vlasti postala iznad časti i dostojanstva naroda. Svima vama, koji mislite da svijet počinje od vas i završava se sa vama. Svima vama, koji mislite da ste vi svrha državi i narodu, a ne da je država i narod svrha vama. Svima vama, koji ništa ne činite da se u ovoj državi iskorijeni nepravda kao Zakon. Svima vama, koji ste mogli, a niste učinili ništa da sačuvate čast i dostojanstvo pripadnika Armije R BiH. Svima vama, koji ste dozvolili da se procesuiraju, hapse i sude najbolji sinovi ove države, želim da poručim slijedeće:

Niste vi dostojni države koja je opstala zahvaljujući borbi na život i smrt mladića, koji su jedva punoljetni branili njezin opstanak. Niste vi dostojni da hodate po ovom tlu, koje je svetom krvi šehida i gazija natopljeno.

Niste vi ni za šta, a ne da uživate privilegije vlasti koje ste dobili na račun ovih koji danas u tišini nose svoje sudbine, isto onako kako su u vremenu agresije u tišini izviđali i zauzimali agresorske položaje. Državu ne zaslužuju takvi, državu ne zaslužuje narod koji svoje heroje niz vodu pušta, samo da bi sačuvao komoditet.

Jučer je Sud Federacije BiH, nepravosnažnom presudom proglasio krivim za komandnu odgovornost jednog od najvećih sinova bosanskih Zlatnog ljiljana, Safet Džidžo Isaković, odredivši mu kaznu zatvora od četiri godine.

Jučer je po ko zna koji put država pucala u sebe, po ko zna koji put, državni aparat nastao na nepravdi i agresiji je dokazao da mu se moramo suprotstaviti, jer ovo nije sistem ovo je zulum.

Državo, osudila si heroja, onoga koji ti je dao sve što je imao, dao ti je slobodu koju si mu ti uzela, dao ti devet rana, hiljadu noći i dana borbe, muke, krvi znoja i suza. Dao ti sve svoje želje, jer samo ti Bosno, želja mu jesi.

Državo, jučer si slomila srce gazije, dok je dostojanstveno, onako kako to dolikuje komandiru Nanićevih Gazija, slušao, kako ga krivim proglašavaš, jer te branio. Jer mu je Bosna najveća ljubav.

Jučer si, državo, osudila, brata dva šehida tvoja, dva brata koja u istom danu na istom mjestu jedan pored drugog u direktnoj borbi prsa u prsa sa agresorom za tebe život dadoše.


Državo, jučer si čitala presudu, čovjeku koji bi za tebe i danas dao sve, a u istom trenutku kćerka mu je branila diplomski rad iz prirodnih nauka, u tuđoj zemlji. Nije znala, da ćeš joj državo, osuditi babu, jer zna da je nevin, pa mu je napisala - ja sam diplomirala devetokm, sad je red da ti mene, babo obraduješ-. Ali, nije do babe, do tebe je državo, to tvog sistema kojeg su križari nam nametnuli, a mi ko slijepci da prihvatili, pa s leđa ga zbaciti ne smijemo.

Da, državo, jučer se babo nije mogao radovati diplomi svoje kćeri. Radovao se on, bila sam uz njega, ali on nije mogao obradovati nju. Jučer je petoro djece plakalo i kroz plač govorilo, ponosni smo na oca.

Državo, osudila si čovjeka pred kojim na noge ustaju svi koji ga znaju, tom presudom si istinu o časnoj borbi Armije RBiH bacila na koljena.

Jučer si državo, osudila nevinog. Jučer si, državo pucala u Armiju RBiH koja te obranila.
Jučer je Sud Federacije BiH proglasio nepravosnažnom krivim onoga ko je svojim životom branio i omogućio postojanje tog suda.

Ovo je samo jedan slučaj u hiljadama njih koji se vode i koji će biti pokrenuti, jer mi nemamo državu, mi imamo aparat koji nam je nametnuo truhli Zapad - križari koji želi da nas robljem, zločincima i kriminalcima učini.

Sude nam što smo branili Domovinu, što smo branili grunt, katastar, kućni prag. Sude i osuđuju najčasnije među nama, kako bi nam omrzli borbu, kako bi nam poslali poruku u budućnost, da Bošnjaku nije dozvoljeno braniti ni sebe ni državu, jer kad tad će biti kriv.

Dok vi svoje sinove ustoličavate od parlamenta do direktorskih fotelja, jedan otac nije moga biti prisutan na odbrani diplome svoje kćeri, jer mu je tačno u to vrijeme država u kojoj vladate izrekla kaznu od četiri godine zatvora, samo zato što je istu tu državu branio.
Vama genetski predodređenim. Svima vama kojima je vlast postala čast. Svima vama kojima je privilegija vlasti postala iznad časti i dostojanstva naroda. Svima vama, koji mislite da svijet počinje od vas i završava se sa vama. Svima vama, koji mislite da ste vi svrha državi i narodu, a ne da je država i narod svrha vama. Svima vama, koji ništa ne činite da se u ovoj državi iskorijeni nepravda kao Zakon. Svima vama, koji ste mogli, a niste učinili ništa da sačuvate čast i dostojanstvo pripadnika Armije R BiH. Svima vama, koji ste dozvolili da se procesuiraju, hapse i sude najbolji sinovi ove države, želim da poručim slijedeće:

Niste vi dostojni države koja je opstala zahvaljujući borbi na život i smrt mladića, koji su jedva punoljetni branili njezin opstanak. Niste vi dostojni da hodate po ovom tlu, koje je svetom krvi šehida i gazija natopljeno.

Niste vi ni za šta, a ne da uživate privilegije vlasti koje ste dobili na račun ovih koji danas u tišini nose svoje sudbine, isto onako kako su u vremenu agresije u tišini izviđali i zauzimali agresorske položaje. Državu ne zaslužuju takvi, državu ne zaslužuje narod koji svoje heroje niz vodu pušta, samo da bi sačuvao komoditet.

Jučer je Sud Federacije BiH, nepravosnažnom presudom proglasio krivim za komandnu odgovornost jednog od najvećih sinova bosanskih Zlatnog ljiljana, Safet Džidžo Isaković, odredivši mu kaznu zatvora od četiri godine.

Jučer je po ko zna koji put država pucala u sebe, po ko zna koji put, državni aparat nastao na nepravdi i agresiji je dokazao da mu se moramo suprotstaviti, jer ovo nije sistem ovo je zulum.

Državo, osudila si heroja, onoga koji ti je dao sve što je imao, dao ti je slobodu koju si mu ti uzela, dao ti devet rana, hiljadu noći i dana borbe, muke, krvi znoja i suza. Dao ti sve svoje želje, jer samo ti Bosno, želja mu jesi.

Državo, jučer si slomila srce gazije, dok je dostojanstveno, onako kako to dolikuje komandiru Nanićevih Gazija, slušao, kako ga krivim proglašavaš, jer te branio. Jer mu je Bosna najveća ljubav.

Jučer si, državo, osudila, brata dva šehida tvoja, dva brata koja u istom danu na istom mjestu jedan pored drugog u direktnoj borbi prsa u prsa sa agresorom za tebe život dadoše.


Državo, jučer si čitala presudu, čovjeku koji bi za tebe i danas dao sve, a u istom trenutku kćerka mu je branila diplomski rad iz prirodnih nauka, u tuđoj zemlji. Nije znala, da ćeš joj državo, osuditi babu, jer zna da je nevin, pa mu je napisala - ja sam diplomirala devetokm, sad je red da ti mene, babo obraduješ-. Ali, nije do babe, do tebe je državo, to tvog sistema kojeg su križari nam nametnuli, a mi ko slijepci da prihvatili, pa s leđa ga zbaciti ne smijemo.

Da, državo, jučer se babo nije mogao radovati diplomi svoje kćeri. Radovao se on, bila sam uz njega, ali on nije mogao obradovati nju. Jučer je petoro djece plakalo i kroz plač govorilo, ponosni smo na oca.

Državo, osudila si čovjeka pred kojim na noge ustaju svi koji ga znaju, tom presudom si istinu o časnoj borbi Armije RBiH bacila na koljena.

Jučer si državo, osudila nevinog. Jučer si, državo pucala u Armiju RBiH koja te obranila.
Jučer je Sud Federacije BiH proglasio nepravosnažnom krivim onoga ko je svojim životom branio i omogućio postojanje tog suda.

Ovo je samo jedan slučaj u hiljadama njih koji se vode i koji će biti pokrenuti, jer mi nemamo državu, mi imamo aparat koji nam je nametnuo truhli Zapad - križari koji želi da nas robljem, zločincima i kriminalcima učini.

Sude nam što smo branili Domovinu, što smo branili grunt, katastar, kućni prag. Sude i osuđuju najčasnije među nama, kako bi nam omrzli borbu, kako bi nam poslali poruku u budućnost, da Bošnjaku nije dozvoljeno braniti ni sebe ni državu, jer kad tad će biti kriv.

Dok vi svoje sinove ustoličavate od parlamenta do direktorskih fotelja, jedan otac nije moga biti prisutan na odbrani diplome svoje kćeri, jer mu je tačno u to vrijeme država u kojoj vladate izrekla kaznu od četiri godine zatvora, samo zato što je istu tu državu branio.

Neka je haram i prokletsvo na svima onima koji proganjaju heroje ARBiH koji su branili državu od agresora. Amin!