ĆOSIĆEVO SUNCE VIŠE NIJE DALEKO
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 31. Oct 2023. 21:10:48
Drugi dan po reintegraciji sarajevskog naselja Grbavica, dođoh pred zgradu svog djetinjstva u tadašnjoj Lenjinovoj ulici, broja sedamdeset i dva. Mada je bila okružena hrpama smeća, išarane velikosrpskim parolama i sva u rupama koje su zjapile umjesto iščupanih i odnesenih prozora, ona je meni u tom trenutku, kao i nekada davno, bila lijepa, zato što sam je gledao očima nekadašnjeg dječaka. Na parking prostoru, ispred jednog od dva njena ulaza, ugledah zaista neobično interesantan detalj. Jedna uz drugu, na mokrom asfaltu, pored polomljenih stolica, poderanih jorgana, polupanih tanjira, šerpi i još koječega, ležala su knjiga Dobrice Ćosića, Daleko je sunce, a odmah do nje gramofonska ploča Arsena Dedića naslova, Sve bilo je muzika!

I ostale okolne zgrade su bile, isto kao i moja, sablasno prazne i napuštene. Zločinačka politička organizacija SDS i njene perjanice, ratni zločinci Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik su zaista uspjeli u svom monstruoznom naumu. Ogromnom propagandom, a kasnije i silom, iselili su srpsko stanovništvo iz ovog i drugih dijelova grada koji su bili pod njihovom kontrolom, dokazujući na taj način, posebno strancima, da zajednički život ljudi različitog vjerskog ubjeđenja nije moguć. Vojna policija tih paravojnih formacija je često batinama odgovarala i dodatno ubjeđivala mnoge ljude, koji su se opirali svom odlasku, da promijene mišljenje. Pošto je taj nasilni proces protjerivanja vlastitog naroda tekao veoma sporo, tadašnji visoki predstavnik Karl Bilt, inače poznat po svojoj islamofobiji, na zahtjev četničkog rukovodstva je za tri mjeseca odgodio reintegraciju grada Sarajeva! U tom dodatnom vremenskom periodu su konačno opustjela sva sarajevska prigradska naselja u kojima je vlast bila velikosrpska. Teško su se ljudi odricali svojih imanja, kuća i stanova po Ilijašu, Vogošći, Hadžićima, Ilidži, Nahorevu... Iz tog razloga nisu bili rijetki slučajevi da domaćini, koji su istrajavali u svom otporu da se isele, budu i ubijeni. A, danas mitomani, kojima je laž hrana, kažu da su srpski narod iz Sarajeva protjerali Bošnjaci!


Sunce velikosrpskog književnika, šoviniste Dobrice Ćosića, više nije tako daleko. Partizani i četnici su, falsifikovanjem prošlosti, dovedeni u istu ravan. Fašista i presuđeni ratni zločinac Draža Mihajlović je danas srpski 'eroj koji je u Beogradu dobio svoj spomenik i muzej u kojem će vjerovatno izložiti dokumenta mučenja i brutalna klanja i ubijanja Bošnjaka u Bosni i Sandžaku! Još samo, za vrijeme i događanja koja ostaše iza nas, neko treba reći: Sve bilo je muzika!

P.S.
Kao građanina države Bosne i Hercegovine, interesuje me šta je urađeno na tome da se ispravi debalans od sedam stotina Srba više, zaposlenih u državnim organima, umjesto sedam stotina Bošnjaka? Mislim da bi se rješenjem ovog pitanja uveliko smanjile saobraćajne gužve u jutarnjim i poslije podnevnim satima na cestama koje manji entitet povezuju sa glavnim gradom države. Predlažem načelniku opštine Istočno Sarajevo, Ljubiši (opet) Ćosiću, da po gubitku radnih mjesta, zaposli te svoje sugrađane na TV tornju na Trebeviću. Na tom, kako on kaže, svjetioniku, koji odnedavno svijetli bojama zastave manjeg BH entiteta, svi oni mogu zarađivati lični dohodak paleći i gaseći ga! Istovremeno im treba omogućiti da, kvalitetno i odgovorno, mijenjaju pregorjele sijalice!