-Jedno vrijeme sam razmišljao da u potpunosti zaboravm estradu, kaže sarajevski kantautor Amir Zolj. No, teško se olučiti na tako drastčan korak. Istina, u posljednj vrijeme, umjesto da sam snimam nešto, više sam se okrenuo autorskom radu stvarajući pjesme za druge. Ne volim da se namećem i molim bilo koga da me zove u svoje emisije, da o meni nešto bez razloga piše. Nastojim da ono što radim uradim što kvalitetnije. Doduše, danas je na estradi mnogo onih koji su manje uradili od mene, a ne silaze sa naslovnih strana. Takva su vremena. No, šta je tu je. Mnogo su mi važnije reakcije publike na nastupima nego li napadno reklamiranje. Bolje da me pamte po pjesmama nego po izjavama iza kojih ne stoje rezultati rada. Obzirom da rijetki pjevači u svojim javnim nastupima pominju one koji su im pisali pjesme te tako brojne hitove publika pamti po izvđačima a ne po autorima koji su ih stvarali, odlučio sam da se ponovo latim mikrofona i značajnije, kao pjevač, budem prisutan na estradnij sceni.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu Amir je bio pripadnik oružanih snaga. Uporedo nije prestajao da i pjesmom širi borbeni moral svojih saboraca.

-Od osnivanja Udruženja „Sarest“ (Sarajevska ratna estrada) bio sam njegov član te sam zajedno sa drugim kolegama, kao pjevač, nastupao pred borcima, u bolnicama hrabrio ranjene... Plejada estadnih radnika koja je sem puškom i pjesmom branila Bosnu i Hercegovinu pomalo je danas zapostavljena od društva. No, ne žalim se. Ponosan sam na patriotske pjesme koje sam tada snimao i koje su se često vrtile po radio stanicama. Neke od njih su „Pravda stiže sa sviranjem“, „Kad ovaj grad bude slobodan“, „Sin ti je ljiljan majko“, „Sarajevo mili grade“, „Sloboda nam stiže“.... Sve one su snimljene u okviru Muzičke j produkcije BiH.