Posvećeno Danu nezavisnosti BiH
BOSANSKA PRIRODNA STRATEGIJA
Autor: Dr. Mesud A. Ramić
Objavljeno: 26. Feb 2024. 02:02:49
Tražim riječi
Da čestitam
Zakitim
Osokolim
Jer značiš.

Marta prvoga
Da iznenadim
Pohvalim
Razvedrim
I više od toga.

Ti uvijek Bosna,
Hercegovačka
Krajiška
Posavska
Podrinjska
Sandžačka.

Tvoj dan je
A mi Tvoji
I na Dan nezavisnosti
Sve to i još i Hercegovina,
A Bosanska.

Ovu pjesmicu sam zabilježio u novembru 2023. na Dan državnosti BiH a ovaj put je šaljem kao čestitku u susret Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Nakon mog zadnjeg teksta gdje sam iz svoje perspektive tumačio starteške ciljeve paljanskog režima, ovaj put želim izdvojiti šest strateških dostignuća čije uspjehe, po mojoj procjeni treba halaliti našoj zrelosti, tadašnjim legalnim bosanskim vlastima i njenim predvodnicima. Iz ove prespektive nije ni bitno da li su strateški ciljevi bili i nominirani, nego je bitno da su društveni procesi i aktivnosti u konačnici donijeli jedno novo stanje, čija ispravnost implicira da bi, ako bi bili i nominirani kao šest strateških ciljeva, postigli pobjedonosna dostignuća.

Prvo dostignuće, koje je preduslov ostalim pobrojanim strateškim dostignućima, leži u sposobnosti odabira ispravnog partnera kod definisanja/dostizanja ciljeva. Dok su pravda i parlamentarizam nadkrovljujuće državne kategorije, upravljanje u vlasti može biti prepušteno i parcijalnim interesima. Stoga i izjava „Bolje dijeliti vlast, nego dijeliti Bosnu“ nedvosmisleno i jasno ukazuje gdje leži strateško težište i opredjeljenje. Iz toga proizilaze kriteriji i ispravnost u odabiru partnera.

Kao drugo izdvajam postignuće referendumskog glasanja i vraćanja državne nezavisnosti jednim demokratskim činom i u skladu sa najboljom namjerom. Samo tadašnje referendumsko pitanje „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ dokazuje najveći stupanj demokratičnosti i balans pojedinačnih i kolektivnih stremljenja unutar nezavisne i suverene države. Upravo takvo vizionarsko, dogovoreno pitanje je mobiliziralo demokratski i slobodarski potencijal društva i dovelo do pozitivnog feedbacka.

Treće strateško dostignuće vidim u ispravnom odabiru pravca razvoja. Prednost data evropskom putu, na štetu jugoslovenskog puta se potvrđuje sama po sebi kao ispravna, a dokaz tome je trenutna realnost u kojoj živimo. Sve ono što je tadašnja vlast odabrala i danas postoji i oficijelno tome teže svi postjugoslovenski akteri. Sve ono što su tadašnji bosanski vlastodršci odbili, više nema i ne postoji. Nema više ni Jugoslovena ni Jugoslavije, i nismo bili ni zaduženi da ih čuvamo na sopstvenu štetu. U pravo vrijeme je donesena ispravna odluka.

Četvrto dostignuće koje se bazira na prethodna tri navedena, reflektira se u očuvanju pluralizma kultura, ideja, vjera i politika. Ono što se govorilo i očuvalo kao narativ u dijelu društva sa legalnom bosanskom vlašću postalo je kasnije i sastavni dio vokabulara susjeda i drugih. Dok se taj narativ podrazumijevao u Evropi do čuvenih (ne i tako dokazanih!) riječi Angele Merkel „Multi-kulti ist tod“ (Multikultura je mrtva) u našem bližem susjedstvu zastiđeno (pomalo iskompleksirano) prihvataju taj narativ. Ovo strateško postignuće je samo odraz našeg bosanskog prirodnog stanja i kao takvo biser iz zemlje Bosne.

Koristeći slobodu proizašlu iz prethodnog dostignuća, vraćanje Bošnjaka na političku pozornicu i u jezgro suverene i nezavisne države je peto strateško dostignuće. Nikakav separatizam, niti rigidan unitarizam, niti zakidanje drugih i drugačijih ovom dostignuću nije svojstveno. Ovo dostignuće kao kameni stećak svjedoči jednoj ponosnoj historiji i sigurnoj budućnosti pod nebeskim svodom u svojoj zemlji sa onima koji je vole i poštuju.

Kao šesto dostignuće izdvajam prepoznatljivost sopstvenog kosmopolitizma i poštovanja međunarodne zajednice i njenog poretka. Iz toga je proizašlo prihvatanje autoriteta međunarodnih sudskih standarda i instanci koji vrijede u većinskom dijelu civilizacije. To prihvatanje je dovelo do pobjedonosnih pravnih bitaka koje su državne neprijatelje, secesioniste i ratne zločince osudile i stavile iza zatvorskih rešetaka.

Ova samo djelimično pobrojana dostignuća, te pobjede na međunarodnom pravnom nivou, impozantna ratna dostignuća legalne državne armije i postratna integracijska dostignuća govore u korist naše pobjede. Ova dostignuća kao takva, moraju predstavljati bazu solidarnosti u našim nastojanjima i tek predpostavke naše zdrave budućnost.