Prvoslav u đakuziju
Autor: Said Šteta, književnik i novinar Objavljeno: 01. May 2025. 14:05:13
Pitam se! Zašto šuti studentska unija u ovom siromašnijem dijelu Bosne i Hercegovine zvanom Federacija BiH? Gdje su intelektualci? Jesu li im zapeli u medu palci? Gdje su lučonoše kulture? Nisu li zarad malo ugode i oni postali samo “dobre cure”? Gdje nam je tolika ulema? Nije zar da nikog nema? U onom “bogatijem” dijelu BiH kojem evo trebamo plaćati i račun za struju i pakovanja pelena za odrasle, studenti umazani kavijarom i zadeverani studijskim putovanjima po kugli zemaljskoj nisu stigli obići ni one kugle u Zavidovićima, meni su u svojoj apatičnosti skroz jasni jer im znam udžbenike iz kojih uče. Brinu me ovi od Saraj’va do Zenice. Brinu me protjerani po svijetu koji mogu imati Ameriku ali ne kao Bosnu. Ovdje neću “tikat” Mostar jer je utefteren kao stolni grad, što će reći tamo su karte odavno na stolu. Poziv da se “Bošnjaci vrate veri pradjedova” od sudskog bjegunca, ratnog švercera cigaretama, kameleona koji toliko mijenja mišljenje da ga ustvari nema i sve je više psihijatrijski slučaj, čini se prolazi ispod radara. U šta to poziva? Da malo ponovimo gradivo počet ćemo sa činjenicama “korena srpstva.” “Sveti Sava nije bio Srbin, on je bio Grk! Žena Stefana Nemanje bila je Grkinja. Nikada ništa nije napisao, ni jednu knjigu. Ne postoji u crkvenim dokumentima. Nije opismenio ni svoga oca, a on je kao prvi srpski učitelj. A kamoli da je osnovao neku školu. Još jedna velika laž je Vuk Karadžić. On je katolik! A Srbi ga dižu u nebesa kao tvorca srpskog jezika. Vuk Karadžić je crkvene knjige, koje je Despot Stefan Lazarević u Resavskoj školi, zahvaljujući Konstantinu filozofu, prevodio, preko svojih posrednika kupovao za sitne pare, plaćao je seljake oko manastira da mu uzimaju te knjige i odnosio u Beč. Kad je Vuk Karadžić umro, sahranjen je po katoličkim običajima u Beču. Znači, Vuk Karadžić je laž, kao i Sveti Sava.” (Piše Milojko Pantić, beogradski sportski novinar i komentator za Večernji list.hr) Ponavljam! Rastko Nemanjić, kasnije Sveti Sava, kršten kao katolik, preminuo kao pravoslavac 12. ili 14. januara 1236. godine u Trnovu, u Bugarskom carstvu. Ne pri povratku sa hodočašća u Jerusalim, kako stoji u “uštirkanim zapisima”, već kao muhadžir, izbjeglica, protjeran od rođenog brata na prijestolju Srbije. Da Bošnjaci, uvlačiguzice, te podrepne muhe, ne bi doživjele sudbinu Ali paše Rizvanbegovića kada ga Latas prije smaknuća ismijao okrenuvši ga naopako na magarcu u blizini Banja Luke i rekao: ”Jaši paša magarca kod tuđeg gospodara, kad ti dorat kod tvoga ne valja”, evo još povjesnih činjenica. Ne treba ići u dalju prošlost jer su svježe rane na dušama preživjelih Bošnjaka Podrinja. Još su u podsvijesti slike vladike Filareta s mitraljezom i video snimak blagosiljanja “Škorpiona”, pred njihov zločinački pohod svirepog ubijanja mladića Bošnjaka onako s leđa. SPC, ta u koju nas Bošnjake poziva ono blebetalo, podržavala je sve to optužujući muslimane da žele islamsku državu što se i danas provlači kao teza iz Beograda i Zagreba. Ili možda tražiti uzora “prave vere” u “đavoljem vladiki” Vasiliji Kačavendi koji na ratnim razvalinama bošnjačkih kuća u centru Bijeljine izgradi svoju recidenciju. To pravoslavno uporište razvrata gdje će đavolski obeščastiti mladiće o čemu se vodio i sudski spor. Ili patrijarh Pavle, koji je ostao u zaštiti svojih podanika krvavih ruku, ne mireći se sa činjenicom da je njegova crkva pogonsko duhovno gorivo za strahovitu provalu srpskog nacionalizma, još izjavio: “Naša sudbina je da nosimo krst na ovom vatrenom razmeđu između različitih svetova. Stoga je srpski narod božanski narod.” Teza da su Srbi zaista “nebeski narod” sve me više jača u bitisanju na zemlji. Završit ću redanje činjenica izjavom zastupnika u Skupštini Novog Sada i vođe pokreta “Budi heroj” Miše Bačulova upućene patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju Periću: “Pošto ne slušate i ne razumijete jezik pristojnih ljudi, ova izjava je sročena na način koji ćete najbolje razumjeti. Čuj me Prvoslave. Zovem te Prvoslave, mada ti ni to ime ne pristaje. Nisi ni prvi, ni slavljeni. Ne zovem te Porfirije, niti patrijarh, jer to su imena koja pripadaju Srpskoj pravoslavnoj Crkvi i narodu koji je nosio. To su titule koje se zaslužuju služenjem. Ti ih nisi zaslužio. Znaš ti to dobro, zar ne? Ti si proizvod dvojice bolesno ambicioznih ljudi – Aleksandra Vučića i Željka Mitrovića. Kaži, koristi li Željko Mitrović još uvijek onu fotografiju iz Las Vegasa? Ti u jacuzziju s plaćenim ljepoticama. Svi znaju za to i svi šute.” Lelemudane iz Laktaša, je li to ta “adresa” pravoslavne vjere u koju pozivaš Bošnjake??? Vidi, lelemudane! Vjera islam ne pokazuje se prstima, slikom, golom guzicom u đakuziju. To je vjera ISTINE koje tvoji rubisi u glavi ne mogu dokučiti jer su odgajani na laži i tu ni hirurgija ne može pomoći. Ja nemam problem da svome Reisu kojeg iznimno cijenim kao ratnog zarobljenika na ulazu u moj Konjic, kažem da se ne slažem s njim kada se izvinjava “ mičiguzu u suknji” kojem slava pada ko i gaće. Ja nemam problem reći da ne podržavam muftiju kojem dunjaluk proširi želudac pa “blagosilja” haram benzinsku pumu. Ja nemam problem reći hodžinici da sramoti mahramu koju nosi i mene kao muslimana vjernika. Ja nemam problem prozvati penzionisanog “istjerivača šejtana” kojem su mnogi stali pod mimber i gledali ga ko sveca i reći da je smutljivac i govno. Nemam problem “samozvanim daijama” reći SIKTER koji bi da me uče “osnovama vjere” pa i kako abdesti jer sam odrastao s tim spoznajama. Ja živim istinu a to je islam! E pa i tebi sikter lelemudane! (prevod ćeš naći u korjenu riječi sik, stari turski rječnik, op.a.) |