Mađarska javnost, da ne govorim o zemljama EU, zamorila se već Viktorom Orbánom koji se pretplatio na državno "prijestolje". Ko dugo vlada sklon je po prirodi raznim "švrljanjima" i zaobilaženjima zakona, korupciji i mnogim društvenim nepodopštinama. Istina, neki su zaštićeni jer su bili u prilici da sami kroje vlast a kada je izgube počnu da isplivavaju problemi koje su dotad vješto skrivali pod tepih. Pa tako i kod Orbána i "drugova" koji već dugo koriste benefite vlasti. Smatra se da bi policijski organi sada, kada bi, naravno, bili u prilici, mogli "iskopati" dosta prljavština koje su naslagane u vrhovima države. Svi se nadaju skoroj promjeni vlasti na predstojećim izborima u proljeće 2026. godine. Zapravo, većina kolega analitičara sa kojima sam razgovarao, ubijeđena je da će Orbán izgubiti izbore i da će na vlast doći nova stranka Tisza, koja je nastala iz razočaranja prema vladajućoj partiji Fidesz. Ona je za kratko vrijeme stekla veliki broj pristalica a premijer Orbán dobio je dostojnog protivnika u Peteru Magyaru. Bruxelles vidi Mađarsku kao političkog inadžiju, samo takvu svađalicu, za koju sam siguran da ih niko u EU pretjerano ne voli niti podnosi, izuzev slovačkog premijera Roberta Ficoa. Obje zemlje danas sjede u EU ali imaju proruski uklon. Mađari udaraju u klin dok ostatak EU u ploču, pa sad recite ko je onda u pravu. A Mađarska je dobila od EU pomoć kakvu nije mogla ni zamisliti dok se još "valjala" u varšavskom blatu. Njeni susjedi koji još ne pripadaju EU dobili su u Budimpešti "neprijatelja", kao npr. Ukrajina ili Hrvatska i Rumunija, njene "sestre" unutar EU a na čije teritorije je Mađarska bacila oko. Taj nerealni austrougarski sentiment osjetila je i BiH zbog očiglednog miješanja u njene unutrašnje poslove, najprije preko tadašnjeg komesara EU Varhelija a potom izravno i fizički sa svojim policijskim jedinicama koje čuvaju bjegunca od pravde Milorada Dodika. Sada politički kavgadžija, Viktor Orbán, politički i vojno blokira EU, zapravo guši jedinstveni glas Evrope i danas predstavlja tešku moru za Bruxelles. Orbán je danas najpoželjnija ličnost za Vladimira Putina, a vjerovatno i Trumpa, jer su ova dvojica političara veoma slična i nijedan ne gleda sa radošću na ovakvu Evropu. Ali, sad kad je Mađarska u skutima EU, očigledno je treba ljuljati, jer je više niko ne može istjerati pošto to u dokumentima EU nije nigdje precizirano. Orbán je istina spominjao mađarski "brexit", ali je bilo jasno da je riječ o običnoj finti mađarskog premijera. Siguran sam da zbog glavobolja koje je zadao Evropi niko ne bi žalio da Mađarska definitivno napusti Uniju. Ali, kako nema izbacivanja, Evropljanima ostaje vjerovanje da će na čelo Mađarske stati uskoro novo lice koje neće sijati razdor ili biti uzrok nejedinstva. Kako Orbán gubi naklonost birača u taboru Fidesza su počeli da traže vanjskog neprijatelja kako bi okrenuli neraspoloženje naroda od sebe prema izmišljenom protivniku, a to je Ukrajina. Ko je bio u Mađarskoj vidio je brojne TV spotove, pobrojane su sve opasnosti koje vrebaju od Ukrajinaca ako uđu u Uniju.To prema tumačenju Orbánovog Fidesza, znači da će "jeftinija radna snaga" zavladati mađarskom privredom. Kreatori Orbanovog viđenja svijeta prijete da sve zlo svijeta dolazi od Ukrajine počevši od droge i kriminala. Zanimljivo da su evropski nalazi sasvim suprotni i govore da se Ukrajina u stvari mnogo uspješnije bori protiv kriminala nego Mađarska. Objektivnom analitičaru jasno je odmah da se ove izmišljotine kuhaju u Orbánovom loncu s ciljem pobjede na izborima. Iako dobro znaju da su to propagandne floskule, njeni kreatori polaze od toga da će laž biti brzo zaboravljena odnosno da cilj opravdava sredstva. Sada Mađari imaju opciju sa se do 20. juna izjasne na referendumu podržavaju li prijem ili su protiv ukrajinskog pristupa EU. Samo što na njemu neće biti stranih posmatrača, a to će umanjiti vjerodostojnost referenduma. Mađarima je pun kofer priča kojima su zasuti iz štaba Fidesza. Oni su dobro prepoznali sistem koji afirmira korupciju i kriminal za povlaštene u društvu. Zapravo, radi se o zamoru materijala. Ali, Mađari su siti ove antibriselske retorike i stalnih opstrukcija koji njihovu zemlju dovode u poziciju "dežurnog" blokadera. Mađari su počeli racionalno da shvaćaju da i ne ide baš da stalno od Evrope traže (novac), da vlast dakle uzima pare, ponaša se autonomno i da ne odgovara za posljedice koje nastaju razbijanjem zajedničke politike EU. Mađarska i ostale zemlje članice su unijele suverenitet u Uniju, pa je logično da mađarski zakon o suverenitetu krši zakon Evropske unije. Stoga ne čudi da je Evropska komisija početkom maja ove godine podnijela tužbu protiv Mađarska pred Sudom Evropske unije zbog uredbe kojom se omogućava oslobađanje krijumčare migranata. Istovremeno, Budimpešta provodi veoma rigidnu politiku prema ilegalnim migracijama pa ju je Sud EU više puta dosada kaznio. Posljednji put u junu 2024. Mađarska je osuđena da plati 200 miliona eura i uz sve to još milion eura zbog nepoštovanja prava EU na području azila. Ne treba zaboraviti da je Mađarskoj zamrznuto više milijardi eura koji dolaze iz evropskih fondova iz raznih postupaka zbog prava LGBT kao i osoba koje traže azil, potom javnih nabavki i sukoba interesa.