(Patria) - Svjedok Tužilaštva BiH u nastavku suđenja u slučaju Ejup Ganić i drugi (Dobrovoljačka) bio je Ratomir Maksimović (82), ranije svjedok odbrane ratnih zločinaca Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Stanislava Galića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Maksimović je svjedočio putem video linka iz Višeg suda u Beogradu. Odbrane su ranije u pisanoj formi prigovorile ovom načinu saslušanja svjedoka bez obrazloženja i izjašnjenja odbrana, dok je sudija Darko Samardžić odgovarajući na ovaj zahtjev odbrane, bez da je dozvoljeno da se detaljnije o tome raspravi, rekao da je isti neosnovan i da je čak i poželjno da svjedoci svjedoče videolinkom, a posebno kad su svjedoci van BiH kao što je u ovom slučaju. Ovo je nova praksa Suda BiH, jer je do sada Tužilaštvo moralo obrazlagati svoje zahtjeve za saslušanje svjedoka putem video linka.

Na pitanja tužioca Mladena Vukojičića svjedok je potvrdio da je došao iz Beograda na Pale krajem aprila 1992. godine kako bi izvukao suprugu i sina koji su zatim otišli u Beograd. Očito je kasnije svjedok ponovno došao u Bosnu i Hercegovinu, iako su mu sin i supruga ostali u Beogradu, a razloge povratka razjasnio je u nastavku saslušanja.

„Iskoristio sam da me JNA prebaci na Pale, pa u Lukavicu, a onda sam došao kod Kukanjca u Drugu armijsku oblast“, kazao je svjedok.

On je u komandi Druge vojne oblasti bio i početkom maja, a potvrdio je da mu je bilo poznato kako je 2. maja zapaljena zgrada Pošte te su bile prekinute telefonske komunikacije.

Tokom ispitivanja je potvrdio da mu je poznato da je Alija Izetbegović bio u Lukavici, a da ga je 3. maja vidio u Drugoj vojnoj oblasti na Bistriku.

„Bio je rahmetli Alija Izetbegović, Bakir Alispahić i Zlatko Lagumdžija“, kazao je Maksimović, a na dodatno pitanje je kazao da nije poznavao Alispahića, nego da mu je neko rekao da je to Bakir, dok je Lagumdžiju prepoznao i koji mu je rekao da je „sve otišlo k vragu“.

Svjedok je kazao da nije bilo pucnjave u momentu kada je trebao Izetbegović doći, te da se spremao izlazak kolone koju je, ranije, tužilaštvo Haškog tribunala označio legitimnim vojnim ciljem.

Maksimović je potvrdio da su iz komande Druge vojne oblasti izašli sa oružjem i u uniformama ali da „oružje bude u položaju da ne može da puca“.

Potvrdio je da je on sa još jednom ženom bio uzet za razmjenu, te je do 9. maja boravio u hotelu Evropa „i da se ne može požaliti na uslove“.

Na pitanje advokatice Lejle Čović svjedok je potvrdio da je u Sarajevo došao po naredbi iz Beograda, te da je kroz Sarajevo prošao sa pukovnikom Milanom Šuputom te da su imali oružje.

Svjedok je dalje potvrdio da je general Mekenzi bio garancija da će se kolona JNA „izvući bezbjedno“ te da su pregovarali Mekenzi, general Milutin Kukanjac i Ejup Ganić.

Na pitanje advokatice Jesenke Rešidović svjedok je potvrdio da je bio u komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa u više navrata tokom 1992. do 1996. godine. On je potvrdio i da je znao da su se 2. maja vodile borbe na Skenderiji.

Svjedok je na pitanje advokata Senada Pizovića potvrdio da je istureno komandno mjesto bilo na Palama i da se ona uspostavljaju u ratnom stanju.

„To je po zakonu vođenja rata“, kazao je svjedok.

Na pitanje Mirne Avdibegović, advokatice Bakira Alispahića, svjedok je kazao da ne zna kakvu je dužnost obavljao Alispahić i da nije bio ni blizu te osobe, da mu je samo rečeno da je to Bakir, a da on ne zna ko je ta osoba.

Avdibegović je svjedoka pitala da li mu je poznato da je BiH bila nezavisna država i da je proveden referendum 1. marta 1992. godine, a što je pitao i sudija Darko Samardžić, a svjedok je, iako uz višestruko izbjegavanje odgovora, ipak rekao da mu je poznato.

Na pitanje da li mu je poznato da je Skupština bosanskih Srba ranije donijela Strateške ciljeve, ovaj svjedok iako tada doktorant na Institutu za istoriju u Beogradu je tvrdio da mu to nije poznato.

„Da li vam je poznato da u tom trenutku, od 28. aprila 1992. godine JNA više ne postoji“, pitala je Avdibegović.

„Da“, odgovorio je svjedok koji je na dodatno pitanje, pojasnio da je dalje bila Vojska Jugoslavije i da mu je nadređeni bio „Beograd“, te da je komanda Druge vojne oblasti primala naredbe iz Beograda.

U tom trenutku Vojska Jugoslavije je bila strana sila na teritoriji nezavisne BiH, konstatovala je Avdibegović.

Svjedok je, iako je u početku negirao, nakon podsjećanja na njegovo svjedočenje pred MKSJ potvrdio da jeste naoružavao srpske dobrovoljce jer nije bilo dovoljno oružja, pojasnivši da je koristio svoje veze sa mornaricom da nabavi oružje.

Sudija Darko Samardžić je upitao svjedoka da li je normalno da se nosi oružje ako je riječ o povlačenju.

„Nema tu dogovora. Svako nosi svoje oružje sa sobom“, kazao je svjedok dok je sudija dodao da je JNA prestala da postoji.

Sljedeći glavni pretres je zakazan za 03. septembar 2025. godine.