Dobri Bosnjani
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
Džemaludin ef. Èauševiæ roðen je 1870 u Arapuši kod Bosanske Krupe. Visoko obrazovanje stièe u Istanbulu. Godine 1914 biva izabran za Reisu-l-Ulemu. Tu dužnost obnaša sve do 1930 godine kada u znak protesta, zbog odluke vlade u Beogradu o u kidanju vjerske autonomije Bošnjaka, podnosi ostavku i odlazi u mirovinu. Bio je saradnik brojnih listova, èasopisa i kalendara kao što su Behar, Biser, Misbah, Islamski Svijet, i Narodna Uzdanica. U asocijaciji sa Muhamed Ef. Pandžom prevodi Kur'an na bosanski jezik i piše prvi kratak prvi komentar. Kao duhovni voða Bošnjaèkog naroda, cijeli svoj život posveæuje unapreðenju vjersko-prosvjetnog i kulturnog života Bošnjaka. Poznat je kao veliki dobrotvor. Nakon muèkog i podmuklog ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i drugim mjestima došlo je do demonstracija protiv Srba. Nakon što je došlo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva, Džemaludin Èauševiæ se javno oglašava protiv takvih postupaka. Veæ 4. Jula. 1914 upuæuje apel Bošnjacima savjetujuæi "svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivaja i izazivanja, a naroèito da se proðe Bogu mrskog djela uništavanja imovine." Reis Èauševiæ svoj apel proširuje objavljujuæi èuveni "Proglas muslimanima," koji je objavio u sarajevskom alhamiado listu Jeni Mishab (Nova Baklja), 24. Jula. 1914. Prema rijeèima Džemaludina Ef. Èauševiæa "Kur'an strogo osuðuje i zabranjuje višebojstvo i pripisivanje druga Bogu," zatim dodaje "Cilj je borbe i ratovanja koji muslimani vode da vera bude samo u jednoga Boga. Sloboda vjere i savjesti ovdje nalaze svoj najbolji oslonac." Džemaludin ef. Èauševiæ umire 1938 godine i ukopan je na poèasnom mjestu kod Begove džamije. Veæ 1918 prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i èine nasilje nad Bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U interview-u za francuski list 1919 Èauševiæ naglašava da su Bošnjaci "ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim." Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima" - zakljuèio je Èauševiæ. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribiæevic, reagovao od predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Èauševiæa da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguæe, jer su Èauševiæevi navodi potpuno taèni, radi se o èovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Džemaludin ef. Èauševiæ roðen je 1870 u Arapuši kod Bosanske Krupe. Visoko obrazovanje stièe u Istanbulu. Godine 1914 biva izabran za Reisu-l-Ulemu. Tu dužnost obnaša sve do 1930 godine kada u znak protesta, zbog odluke vlade u Beogradu o u kidanju vjerske autonomije Bošnjaka, podnosi ostavku i odlazi u mirovinu. Bio je saradnik brojnih listova, èasopisa i kalendara kao što su Behar, Biser, Misbah, Islamski Svijet, i Narodna Uzdanica. U asocijaciji sa Muhamed Ef. Pandžom prevodi Kur'an na bosanski jezik i piše prvi kratak prvi komentar. Kao duhovni voða Bošnjaèkog naroda, cijeli svoj život posveæuje unapreðenju vjersko-prosvjetnog i kulturnog života Bošnjaka. Poznat je kao veliki dobrotvor. Nakon muèkog i podmuklog ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i drugim mjestima došlo je do demonstracija protiv Srba. Nakon što je došlo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva, Džemaludin Èauševiæ se javno oglašava protiv takvih postupaka. Veæ 4. Jula. 1914 upuæuje apel Bošnjacima savjetujuæi "svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivaja i izazivanja, a naroèito da se proðe Bogu mrskog djela uništavanja imovine." Reis Èauševiæ svoj apel proširuje objavljujuæi èuveni "Proglas muslimanima," koji je objavio u sarajevskom alhamiado listu Jeni Mishab (Nova Baklja), 24. Jula. 1914. Prema rijeèima Džemaludina Ef. Èauševiæa "Kur'an strogo osuðuje i zabranjuje višebojstvo i pripisivanje druga Bogu," zatim dodaje "Cilj je borbe i ratovanja koji muslimani vode da vera bude samo u jednoga Boga. Sloboda vjere i savjesti ovdje nalaze svoj najbolji oslonac." Džemaludin ef. Èauševiæ umire 1938 godine i ukopan je na poèasnom mjestu kod Begove džamije. Veæ 1918 prve srpske jedinice ulaze u Sarajevo i èine nasilje nad Bošnjacima. Položaj Bošnjaka muslimana postaje neizdržljiv. U interview-u za francuski list 1919 Èauševiæ naglašava da su Bošnjaci "ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim." Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima" - zakljuèio je Èauševiæ. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Svetozar Pribiæevic, reagovao od predsjednika Zemaljske Vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Èauševiæa da demantira izjavu francuskom novinaru, ili da mu u suprotnosti uputi prijedlog za njegovo penzionisanje. Šola je odgovorio da to nije moguæe, jer su Èauševiæevi navodi potpuno taèni, radi se o èovjeku koji je 1914 štitio Srbe od progona.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
