Ići, mići, Ahmići Ići, mići, Ahmići Malo selo kao u priči Iz hiljadu i jedne noći, pa će HVO doći Hiljadu i druge neće ni bit' Ići, mići, Ahmići Mala lica, muslimančići Ako ih ne zatučeš, kad narestu navučeš veliki belaj za vrat I postaću velik, i klaću kako četnik Gospoja Kordić, žena će bit' od hrvatskog viteza Ići, mići, Ahmići... Niko živ iz njih ne smi izići Pucaš redom bezveze Poslje kriviš Ingleze Ča su sve to posnimili... Joj da mi je džamiji prići Sorit je nako bez riči Još minaret u blatu Sve na ponos Hrvatu Svega ima u Kordića Osvojiću Travnik I postaću poglavnik Gospoja Kordić žena će bit' od silnega Darija Ići, mići, Ahmići... Ja ću zbog njih i u Haag stići Pa ću reć' žaj mi nije Bilo pobit balije Ni za dvi vake robije Ići, mići, Ahmići... Došli kleknit Josipovići Došli ispriku kazat da se more dokazat da Hrvatska tila je rat Ja postaću blažen Iz Zagreba osnažen Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija Autor i izvedba: Predrag Lucić, Mostar, 22. februar, 2013

16. aprila 1993., jedinice HV i HVO "Jokeri" počinili su genocid nad Bošnjacima Ahmića

Ova navodna pjesnička satira što ju je skladao hrvatski novinar Predrag Lucić te je 22. februara, 2013. god. u organizaciji 'Centara za kritičku misao' iz Mostara promovirao u okviru poetske zbirke pod nazivom 'Mjesec iznad Splita' u prostorijama Muzičkog centra 'Pavarotti', možda je satira za zabavu dokoličara, cinika i besciljnika, kojih je sve više na Balkanu. I može biti da je za Viktora Ivančića "ovo najbolje što je Predrag Lucić do sada napisao".

No, zasigurno za žrtve genocida u Ahmićima ova satira nije ni zabavna ni naivna, kao što ni novinar Predrag Lucić nije ni zabavan ni naivan kad pod isprikom 'kritike' prema hrvatskoj politici ostavlja mogućnost da ovakva satira postane zbilja poput srpske satire 'nož, žica, Srebrenica'.

Zamislite da njemački novinar napiše sličnu satiru o Hitleru i jevrjeskim žrtvama holokausta u Aušvicu! Naravno, da se to ne može ni zamisliti a kamoli čitati u peotskoj zbirci i gledati na youtube-u. Izgleda to se može činiti samo Bošnjacima koji su sve više nezaštićeni i sve više potišteni u svojoj nemoći da se suprostave najavama novih stradanja pored naivnih i disorjentiranih bošnjačkih političara, korumpiranih intelektualaca i obespravljenih radnika i seljaka.

Ma koliko nastojao da pokaže da je ova pjesnička satira njegova kritika hrvatskog zločina nad Bošnjacma u Ahmićima, novinar Predrag Lucić je povrijedio osjećanja žrtava pokolja u Ahmićima. Nije im to trebao činiti posebno sad kad se Ahmićani pripremaju za bolno sjećanje na pokolj u Ahmićima, kojeg su počinili pripadnici 4. bojne VP HVO-a i jedinice “Jokeri” nad bošnjačkim civilima 16. travnja 1993. god.

SRUŠENA DŽAMIJA: 16. aprila 1993., jedinice HV i HVO "Jokeri" izvršili su kulturocid

Teške rane od pokolja se ne liječe promotivnim smijehom onih koji slušaju poetske riječi mržnje i odobravaju poziv na klanje balija, skravljenje muslimanskih vjeskih simbola i udaranje na bošnjačku nacionalnu i ljudsku čast. Oni kojima treba zabava i smijeh, neka to traži negdje drugdje a ne na osjećanjima žrtava pokolja u Ahmićima. Neće se Predrag Lucić ispričati ožalošćenim porodicama u Ahmićima, jer mu to ne dopušta njegova drskost i bezobrazluk, ali hoćemo mi Bošnjaci shvatiti u kakvom okruženju živimo i šta nas čeka ako se ne ujedinimo i ne skupimo svu moguću energiju za odbranu od budućeg genocida. To je zadatak prvoga reda svakog Bošnjaka ma gdje bio - da radi sve što je u njegovoj moći da bošnjački narod bude snažan i otporan protiv svakog zla, posebno protiv zna genocida.

Bošnjaci imaju moralnu i povijesnu obavezu da se bore protiv svega što naslućuje genocid kako se to zlo ne bi nikad i nikome više ponovilo. Ako su svjesni te činjenice, onda ni jedan savjestan i odgovoran Bošnjak ne smije ostati nijem, već mora dignuti svoj glas protiv govora, pa makar to bila i satira, koji potiče mržnju, koja vodi do genocida protiv bošnjačkog naroda.

Poeteska satira Predraga Lucića je nedopustiva zato što je genocidna i zato što vrijeđa osjećanja žrtava pokolja u Ahmićima. I zato je treba najoštrije osuditi, kako se to više ne bi nikad više ponovilo ne samo od Predraga Lucića, već od bilo koga drugog.

Žrtve genocida