Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin: Nije čudno da je nacionalista i guslar Mića, upravo našao ovu Skupštinu, kao najcrnji i za njegove sospstvene nacionalne interese „ostrašćeni poligon“ za prodaju magle svojim Srbima, kako bi mu vrtić u Laktašima bio što zeleniji i lijepo uređen, a sa Dedinja redovno curili dolari? Nažalost, eto tako vaš Milorad, kako ga tretirate kao člana predsjedništva ove naše Bosne i Hercegovine, biran je od strane velosrpske nacionalističke populacije, mogu izreći moj ponos da kao bosanski Srbin i ne priznajem, ovakve Bosanske izrode.

Milorad Dodik, velikosrpski je diktator i despot, koji tako ludački i seljački uz gusle, utjeruje nacionalistički srpski rod u svoje torove ludačkih nacionalnih interesa.

U tu svrhu mu je ponajbolje u službi Skupština genocidne rvor4evine RS-a sa njihovim ostrašćenim izabranim gmizavcima, ulizicama i poltronima srpskoga roda iz partnerskih stranačkih interesa sa SNSD-om na čelnoj poziciji.
Njihov nekadašnji kriminalac i trgovac sa beogradskih ulica, sa ulogom preprodavca „ronhill“ cigareta i stanova, u svome jasnom i vidljivom fazonu okorjelog i uvježbanog mahera, uvukao je i na svoje imanje u Laktašima, znojem i kriminalom stečenom, jarana i smješkastog lipicanera, predsjednika Aleksandra Vučića.

Ovog šešeljevca iz ranih godina, kao 18-godišnjaka iznad Trebevića, nije bilo teško privoliti za obilazak Mićinih vrtova i podruma, na domaću šljivovicu i svinjski pršut, koji tako često degustira i njihov tovarišč Petar Ivancov tzv. ambasador Ruske Federacije.
Ako njihov velikosrpski Bog omogući, dovešće oni zajedno i Putina u njrgove odaje i degustaciju ovih proizvoda, uz gusle i „kazačok“ na ruski način.

No, ne zaboravimo i Mićinu velelepnu vilu na Dedinju, od koje „jadnik i siromah“ ubire dolare, kako bi svome ogoljelom i nacionalistički zadojenom velikosrpskom rodu RS-a i prijateljske jaranove Srbije, pronašao poligon za provođenje i ostvarivanje doktrine svih svojih prethodnih mentora i učitelja, od Slobe, Radovana, Ratka, SANU i sve do svoje sramne i popišane tzv. Narodne skupštine RS.



Nije čudno da je nacionalista i guslar Mića, upravo našao ovu Skupštinu, kao najcrnji i za njegove sospstvene nacionalne interese „ostrašćeni poligon“ za prodaju magle svojim Srbima, kako bi mu vrtić u Laktašima bio što zeleniji i lijepo uređen, a sa Dedinja redovno curili dolari?
Nažalost, eto tako vaš Milorad, kako ga tretirate kao člana predsjedništva ove naše Bosne i Hercegovine, biran je od strane velosrpske nacionalističke populacije, mogu izreći moj ponos da kao bosanski Srbin i ne priznajem, ovakve Bosanske izrode.

Kao da je u trajnom bunilu ili ošamućen svojom šljivovicom, kako mu često tovarišč Ivancov dolazi u posjete, tako često bunjca i iznosi u javnost redovne izjave, svojstvene običnim svinjogojcima i stočnim pastirima sa Romanije, Ravne gore ili Durmitor planine.

Činjenica da je Dodik Skupštinu RS-a pretvorio u cirkusijadu sa svojim klovnovima, upravo ukazuju i određene tematske rasprave, koje idu samo na sramotu i neznanje srpskoga roda i njegovin predstavnika u ovoj istoj Skupštini.

Raspravljati o pitanju testiranja funkcionalne pismenosti učenika, koje se upravo održava u preko 80 zemalja u svijetu, znajući da rezultati ukazuju da je BiH na 62-om mjestu u svijetu od 79 zemalja i da je svasvaki drugi testirani učenik ocijenjen je kao funkcionalno nepismen, sasvim normalno se i postavlja pitanje da li o ovome treba ili ne raspravljati, prihvatiti i usvojiti.
„Umjesto da se upale svi alarmi i krene u reformu obrazovanja i zaustavi odlazak mladih, tačnije, njihov bijeg iz zemlje, Milorad Dodik traži pokretanje vitalnog nacionalnog interesa, jer po njemu nije dovoljno vidljivo u dokumentu koji treba da se potpiše da je Republika Srpska posebna jedinica?! A glavni argument mu je da, ako ne glasaju za njegovu inicijativu, onda su za Komšića i Džaferovića, dva jednako neupotrebljiva lika.



Dakle, nije važno što je pola testirane djece i u RS funkcionalno nepismeno, nego je, eto, po Dodiku, vidljivost RS važnija. Pa zar tu vidljivost ne treba da ostvari kvalitet obrazovanja, učenika, standarda ljudi koji ovdje žive, ili je jačanje standarda porodice Dodik dovoljan“/ citat Aleksandra Trifunovića/

Naša šira javnost u BiH dobro zna, da ova „hablećina i svinjogojac“ kao guslar iz Laktaša, pored lijepo uređenog vrta koji je ovih dana pokazao i svome Vučku, nije dorastao ni cipele čistiti ni Komšiću, niti Džaferoviću, ali ako bi mu oni dozvolili mžda sa krznenom krpom da im oglanca cipele ?
Dakle, nije sopstveni nacionalni interes Milorada Dodika pismenost i obrazovanje, niti mladi pametni naraštaj, koji poput njegovog sina ne mogu dobiti povoljne kredite, već au primorani tražiti zaposlenje u drugim zemljema, na sramotu svih ovih koji odlučuju, isključivo o ličnim interesima.

Izuzimajući časne i pametne parlamentarce ove Skupštine, poput Jelene Trivič, Nebojše Vukanovića i još manjeg broja ostalih, koje je milina slušati i poštovati, sijelo, gusle i šljivovica Milorada Dodika iz Laktaških podruma je dominantna.

Nije čudno da uprava ova i slična zasjedanja ove Skupštine, po prohtjevima njihovog siledžije i diktatora ili despota Dodika, liče na močvarno političko dno, sa kreketušama, sa morbidnim i usiljenim zaključcima nacionalističke većine SNSD –a i njihovih koalicionih partnera.
„Dodik svjesno obesmišljava politički život u RS, da bi u jednom poluanarhističkom sistemu ostvario vlastitu ekonomsku dominaciju, i sve podređuje samo tome, bogaćanju sopstvene porodice političkom kontrolom institucija. SNSD mu služi samo radi davanja legitimiteta takvoj svrsi, zato su neki od najvećih beskarakternih klovnova u toj partiji, da ga nasmijavaju i bespogovorno dižu ruku za sve što im se kaže. Podsjećam da je prethodno ta ekipa izglasala da je Pelješki most enitetski vitalni nacionalni interes. Opozicija, umjesto da se tome suprotstavlja, asistira aktivno pri svakoj, i najglupljoj Dodikovoj ideji, jer svojih nema, osim da su, kako kažu danas, oni četnici uvijek, a on samo ponekad.“ /citat Duška Trifunovića /



Već poodavno je znano našoj javnosti, mada to mi Mostarci najbolje osjećamo, da je „krpa našla svoju zakrpu“ u našem svakodnevnom političkom i društvenom suživotu.
Milorad Dodik, švercer i guslar iz Laktaša i njegov jaran, orguljaš i nešto inteligentniji, samozvani akademik iz Mostarskih Bara, Dragan Čović, klovnovi su svih svojih cirkusijada.

Bivše „komunjare“ sa crvenim knjižicama ispod sospstvenih jastuka,Milorad i Dragan članovi su istog guslarsko-orguljaškog orkestra i redovni su posjetitelji u prvim redovi8ma, u crkvama i katedralama, u cilju ispunjenja i svojih vjerskih i „čistokrvnih“ nacionalističkih opredjeljenja i doprinosa urušavanju i propadanju i naše domovine Bosne i Hercegovine.

Kako to jednom prilikom iznio i Sv, Otac Papa; „Nikad više vjernika, a nikad manje vjere“ upravo misleći na ovakve tipove iz prvih redova Bogosluženja?
I Bog nam je postao nezainteresovanm kako to i koliko svi vjerski Crkveni vjerodostojnici tapšu, tepaju i dijele brojna odličja ovim svojim „vjerskim cirkusantima“ kakvi su nam dokazani Milorad i Dragan.