Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Islamske teme


Ka pravilnom razumijevanju hadisa
KAKO USAGLASITI OVA DVA, NAIZGLED, KONTRADIKTORNA HADISA?
Procitaj komentar

Autor: Preporod.info
Objavljeno: 20. April 2021. 17:04:44


U hadiskim zbirkama čitalac ponekad naiđe na hadise koji na prvi pogled izgledaju suprotni i kontradiktorni jer se u nekima od njih iznose sadržaji i značenja koja su u suprotnosti s onim što je nevedeno u drugim hadisima. Međutim, to je samo prividno jer, shodno temeljnom islamskom učenju, Muhammed, a.s., je posljednji Allahov poslanik i on, kao što kaže Kur'an, "ne govori po hiru svome, već je to Objava koja mu se objavljuje". Ovaj kur'anski ajet iz sure En-Nedžm, između ostalog, ukazuje i na to da u onome što Muhammed, a.s., govori i radi nema nesuglasja i konradiktornosti. Islamski učenjaci su uložili ogroman trud u vezi sa očuvanjem svega onog što je Muhammed, a.s., rekao i uradio, svejedno radilo se o prenošenju (er-rivāje), tumačenju (ed-dirāje) ili, pak, usaglašavanju onoga što na prvi pogled izgleda da je kontradiktorno (mā jūhimu el-ihtilāf vet-tenākud). U vezi s ovim zadnjim, u hadiskoj nauci postoji zasebna disciplina koja se time bavi. U ovom prilogu može se vidjeti primjer dva hadisa koji na prvi pogled izgledaju kontradiktorno i neusaglašeno, te kako su islamski učenjaci uskladili i usaglasili njihovo značenje. Smatramo veoma bitnim da se muslimani, posebno omladina, educiraju u vezi s ovom tematikom i čitaju ono što je ulema kazala o tome, kako ne bismo došli u situaciju da se vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika, a.s., odbacuju i negiraju ili, pak, pogrešno tumače i interpretiraju.

U hadisu kojeg bilježi Ibn Madže u svome Sunenu, Allahov Poslanik a.s., je rekao: "U mom ummetu će biti ljudi koji će na Sudnjem danu doći s djelima poput planina Tihame (to je ogromni planinski masiv na Arabijskom poluostrvu), no Allah će ih učiniti prašinom raspršenom!" Upitali su ga: "A ko su oni, Allahov Poslaniče?" "Oni koji kada ostanu nasamo s Allahovim zabranama – prekrše ih!", kazao je Allahov Poslanik, a.s.

U drugom hadisu, koji je zabliježen u najpoznatijim hadiskim zbirkama (Buharija, Muslim i dr.) i koji se često citira, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Cijelom mom ummetu će biti oprošteno, osim onima koji javno čine grijehe!" ('Ufije 'an ummetī ille-l-mudžāhirūn! )

Postavlja se pitanje: Kako da razumijemo ova dva hadisa, zar njihov sadržaj doista nije kontradiktoran i oprečan: u jednom od njih se kaže da će cijelom ummetu hazreti Muhammeda biti oprošteno, osim onima koji javno čine grijehe, a u drugom se poručuje da će nekima, zbog grijeha koje su činili u osami, biti poništena njihova dobra djela koja su velika kao planina Tihama. Uistinu, ova dva hadisa se čine kontradiktornim i izgleda kao da se njihovo značenje ne može usaglasiti.

Međutim, to je samo privid, ili ono što se stručno naziva mā jūhimu el-ihtilāf. Učenjaci su o tome detaljno govorili u svojim komantarima hadiskih zbirki, i mi ćemo to ovdje ukratko navesti.

Odgovor islamskih učenjaka

Islamski učenjaci su dali više odgovora na ovo pitanje, pa su neki od njih raspravljali o autentičnosti prvog hadisa, tj. hadisa kojeg bilježi Ibn Madže, od Sevbana, r.a., koji prenose da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
(لأَعْلَمَنَّ أَقْوَامًا مِنْ أُمَّتِي يَأْتُونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِحَسَنَاتٍ أَمْثَالِ جِبَالِ تِهَامَةَ بِيضًا فَيَجْعَلُهَا اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ هَبَاءً مَنْثُورًا) قَالَ ثَوْبَانُ : يَا رَسُولَ اللَّهِ صِفْهُمْ لَنَا ، جَلِّهِمْ لَنَا أَنْ لاَ نَكُونَ مِنْهُمْ وَنَحْنُ لاَ نَعْلَمُ ، قَالَ : (أَمَا إِنَّهُمْ إِخْوَانُكُمْ وَمِنْ جِلْدَتِكُمْ وَيَأْخُذُونَ مِنَ اللَّيْلِ كَمَا تَأْخُذُونَ وَلَكِنَّهُمْ أَقْوَامٌ إِذَا خَلَوْا بِمَحَارِمِ اللَّهِ انْتَهَكُوهَا)
„Ja, doista, znam neke ljude iz moga ummeta koji će na Sudnjem danu doći s dobrim djelima, bijelim poput planina Tihame, no Allah će ih učiniti prašinom raspršenom!" Sevban je rekao: "Opiši nam ih, Allahov Poslaniče, i jasno nam ih portretiraj – da možda i mi nismo među njima a da to i ne znamo!" "To su vaša braća", rekao je on, "od vas su, dijelove noći provode u namazu baš kao i vi, međutim kada se nađu nasamo s Allahovim zabranama, prekrše ih!"
(Sunen Ibn Madže, hadis br. 4.245)

Ovi učenjaci su smatrali da Sevbanov hadis treba ocijeniti slabim (da'īf), a slabost su vidjeli u jednom od prenosilaca ('Ukbe ibn Alkame el-Meāfirī), te tekst hadisa ocijenili neprihvatljivim.

Međutim, treba istaći da je na označavanje prijenosnog niza (seneda) hadisa slabim uzvraćeno činjenicom da spomenutog raviju – Ukbea ibn Alkamu el-Meāfirīja – mnogi stručnjaci hadisa ocjenjuju pouzdanim prenosiocem, među njima su i Ibn Me'īn i En-Nesāi, dok se ono što on prenosi odbacuje samo ukoliko to od njega prenosi njegov sin Muhammed, ili ukoliko on prenosi od El-Evzā'īja. To je stav najvećih autoriteta koji su se bavili njim kao prenosiocem, no ovaj hadis on ne prenosi od El-Evza'īja, niti ga od njega prenosi njegov sin Muhammed. Prema tome, sened – prijenosni niz hadisa je, u najmanju ruku, dobar (hasen). Stoga ne iznenađuje da je i istaknuti hadiski učenjak šejh Nasiruddin el-Albani u svom kritičkom osvrtu na Ibn Madžin Sunen ovaj hadis ocjenio vjerodostojnim (sahīh).

Također, u prilog vjerodostojnosti ovog hadisa idu i neki kur'anski tekstovi, kao što je npr. 108. ajet sure En-Nisā', u kojem Allah Uzvišeni kaže: Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade. Naime, iako se u ajetu ne govori eksplicitno o poništavanju njihovih djela, taj se smisao u njemu implicira. U vezi s tim, istaknuti mufessir – komentator Kur'ana, Ibn Kesir, kaže: "Ovo je osuda licemjera, koji kriju od ljudi svoje pokudnosti, kako ih oni ne bi osuđivali, dok ih pred Allahom javno čine, budući da on poznaje sve njihove tajne, kao to zna i njihove misli. Stoga On kaže: a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade, kao upozorenje njima i prijetnja kaznom.“ (Tefsīr Ibn Kesīr, tom IV, str. 407)
Imajuću u vidu ove i slične kur'anske ajete, neki učenjaci su kazali da se hadis koji prenosi Sevban odnosi na licemjere, a Ebu Hurejreov hadis na muslimane, tako da među njima nema kontradiktornosti, posebno ako je ovdje riječ o izvanjskoj manifestaciji djela koja upućuju na osobine licemjera ili onome što se stručno naziva nifāk 'amelī (praktično licemjerje). Inače, u djelima koja se bave pitanjima islamskog vjerovanja (el-'akīde) poznato je da se licemjerje ili munafikluk dijeli na: a) nifāk 'akadī i b) nifāk 'amelī. Prvo je dvoličnjaštvo u vjerovanju, kada se neko u javnosti deklariše da je vjernik a u suštini on to nije, i u vezi s tim Kur'an časni upozorava da će oni koji imaju takve osobine biti na samom dnu Džehennema (fi-d-derki-l-esfeli mine-n-nār). Druga vrsta dvoličnjaštva je tzv. nifāk 'amelī, tj. munafikluk ili dvoličnjaštvo koje se ispoljava u praktičnom životu, putem određenih postupaka koji su prezreni, kao što su: laganje, neispunjavanje date riječi i obećanja, pronevjera povjerenih emaneta, bestidnost i sl. Onaj ko ima takve osobine poistovjećuje se pravim munaficima koji će, po slovu Kur'ana, biti na samom dnu džehenenmske vatre, i ako se ne bude popravljao postoji bojazan da svoj život na ovom svijetu skonča kao pravi munafik, Allah da nas sačuva!

Opasnost griješenja "u osami"

Dakle, islamski učenjaci su na više načina pokušali usaglasiti značenje ova dva hadisa. Ono što je potrebno istaći jeste činjenica da su svi grijesi loši, i javni i tajni – svi oni imaju pogubne posljedice, kako za pojedinca tako i za cjelokupno društvo.

Onaj ko razmotri stanje dobrih i, očevidno, pobožnih ljudi koji su u ovom vremenu upali u neke pokudnosti, naročito onih od njih koji su se pokajali, naći će se u čudu. Vidjet će da su tu činjeni grijesi "u osami" na način koji bi se mogao okvalificirati prekršajem! Neki od tih ljudi su u svojim osamama gledali razvratne serije, neki vulgarnu internet-pornografiju, neki su koristili konspirativna imena i tako razgovarali i komunicirali sa stranim ženama. Istovremeno, ti isti ljudi su u javnosti bili ispravni u pogledu odijevanja, obavljanja namaza, posta. Stoga je hadis koji prenosi Sevban, r.a., izrečen kao upozorenje ovakvima da bi njihovo stanje moglo naličiti stanju licemjera, odnosno moglo bi značiti da su u javnosti Iblisovi neprijatelji, a u tajnosti njegovi prijatelji, kako su to govorili neki raniji učenjaci.

U vezi s tim, istaknuti učenjak Ibn Hadžer el-Hejtemi, u svom poznatom djelu o grijesima i njihovoj pokuđenosti, kaže: "Tri stotine pedeset i šesti veliki grijeh je: pokazivati se u odjeći pobožnjaka u javnosti, a činiti zabranjene stvari, makar i male, u osami. Ibn Madže, svojim vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom Sevbana bilježi sljedeće Vjerovjesnikove, a.s., riječi: 'Ja, doista, znam neke ljude iz moga ummeta koji će na Sudnjem danu doći...' Naime, onaj koji je uobičajio u javnosti se pokazivati dobrim a u tajnosti činiti nevaljale stvari, muslimanima nanosi veliku štetu i obmanjuje ih budući je sa sebe skinuo pojas bogobojaznosti i straha od Boga." (Ez-Zādžir 'an iktirāfi-l-kebāir, tom II, str. 764)

Poslanikove riječi: "Međutim, kada se nađu nasamo s Allahovim zabranama..." ne znače samo da se osame u svojim kućama, već i da se osame sa svojim društvom, s onim sličnim sebi. Naime, u hadisu se ističe njihovo osamljivanje sa zabranjenim stvarima a ne sa samim sobom u svojim kućama. Nisu to, dakle, oni kojima će biti oprošteno. Onaj kome će biti oprošteno, shodno hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, jest onaj – kako se nama nadaje – koji je sam popustio pred nekim grijehom. Zbog toga se u tom hadisu govori o određenoj osobi, koju je Allah zastro ("čovjek noću učini neki grijeh i Allah mu to skrije, a on onda osvane i stane to iznositi u javnost"), dok se u Sevbanovom hadisu upotrebljava množina ("neke ljude"; "kada se nađu nasamo").

Šejh Nasiruddin el-Albani u vezi s ovom tematikom kaže: "Izgleda da Vjerovjesnikove, a.s., riječi 'kada se nađu nasamo s Allahovim zabranama' ne znači: u osami, već: ako im se ukaže povoljna prilika, prekrše te zabrane!" (Silsiletu-l-hudā ve-n-nūr)
One koji se spominju u Sevbanovom hadisu, Poslanik, a.s., opisuje kao ljude koji "krše" Allahove zabrane, što sugerira da oni te zabrane smatraju dopuštenim, ili da u ovom slučaju pretjeruju u njima i osjećaju se sigurnim od Allahove zamke i kazne. Možda je Sevban, r.a., upravo iz tog razloga tražio od Vjerovjesnika, a.s., da ih precizno portretira i opiše, bojeći se da bi i sami mogli biti njihovim dijelom a da to i ne znaju. Ovakvo nešto predstavlja nastojanje da se dokuči u kakvom stanju se nalaze srca tih grješnika, a ne da se obavijesti o njihovim postupcima kao takvim.

Umjesto prijetnje i prijekora – ulijevanje nade griješnicima

Veoma interesantna razmišljanja u vezi s ovom tematikom iznio je istaknuti učenjak šejh Muhammed Muhtar eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, koji je komentarišući hadis u kojem se upozorava da će djela nekih ljudi, ogromna kao planinski masiv Tihama, na Sudnjem danu biti poništena, kazao:
"Kod njih je prisutno omalovažavanje i nepoštivanje Uzvišenog Allaha. Naime, postoji razlika između grijeha koji se počini s nelagodom i onog koji se počini bez nelagode, kao što postoji i razlika između osobe koja Allahu neposluh iskazuje u potaji i one koja pokazuje drskost pred Allahom Uzvišenim, usljed čega joj njena dobra djela u javnosti neodoljivo nalikuju prijetvornosti, makar bila poput samih planina. Naime, takva osoba, kada se nađe među pobožnim ljudima napadno čini dobra djela, jer želi ljudsku pažnju a ne Allahovu, te dolazi s djelima poput planina. Formalno su to, dakle, dobra djela, 'međutim kada se nađu nasamo s Allahovim zabranama, prekrše ih!' Ovakvi u tajnosti nemaju poštovanja prema Allahu, niti imaju straha od Njega. Stvar je, pak, drukčija s onim koji u tajnosti počini neki grijeh ali u srcu osjeća nelagodu i prezire taj grijeh, mrzi ga – takvome Allah dadne kajanje, a osoba koja u tajnosti čini grijeh i pri sebi ima kajanje, kojoj gori utroba i osjeća bol, ne spada u one koji krše Allahove zabrane, jer ona u načelu izražava duboko poštovanje prema Allahovim propisima. Takvoga je samo svladala njegova strast i on joj se predao, dok je onaj drugi bestidan i drzak prema Allahu. Ta, vjerozakon ne govori o jednoj ili dvije osobe, niti govori o određenom vjerskom tekstu, već samo općenito iznosi svojstva. Ima ljudi koji, kad se osame s grijehom, s njime se osame zajedno s drskošću prema Allahu, a ima i onih koji ostanu nasamo s grijehom, no pritisne ga strast koja ponekad čovjeka učini slijepim i gluhim te on ne čuje savjet i ne osvješćuje se pa navali na grijeh, i šejtan ga navede da posrne. Uzvišeni kaže: Uistinu ih je šejtan naveo da posrnu, zbog onoga što su prije počinili. A Allah im je već oprostio jer – Allah prašta i blag je. (Ali 'Imrān, 155)

Kada se desi to šejtanovo navođenje i čovjek posrne, i u dubini svog srca prizna da je pogriješio, Allah zna da će se on nakon što je upao u grijeh pokajati, da mrzi to što je učinio – a neki dok čine taj grijeh duboko u sebi osjećaju da bi im draže bilo da su umrli prije nego su ušli u nj – taj poštuje Allaha Uzvišenog, međutim, nije imao toliko imana koji bi se ispriječio između njega i grijeha. Može, pak, biti da je razlog tog iskušenja s kojim se suočio taj što je nekoga osramotio, izrazio neposlušnost prema roditelju ili prekinuo rodbinsku vezu te je Allah zaklonio svoju milost od njega, ili je uvrijedio nekog vjerskog učenjaka ili Allahova miljenika (evliju) pa mu je Allah najavio rat, čime je postao poput onog napuštenog, ostavljenog na cjedilu, iako on u dubini svog srca time nije zadovoljan.

Oni koji griješe u tajnosti nisu na istom nivou: neki griješe uz dozu nepoštivanja; neki kad čine grijeh kada ih niko ne vidi gube sve skrupule i grijeh čine bez imalo srama, sasvim bestidno, rugajući se, vulgarno se izražavajući i čineći nepodopštine. Ako bi ga neko pokušao posavjetovati on bi mu uzvratio razvratno. Time bi se doveo u situaciju da ne poštuje Allaha, njegovu vjeru, Njegov vjerozakon, a kad bi izišao u javnost klanjao bi i postio dok, kad bi ostao nasamo s grijehom, Allaha nimalo ne bi poštivao – Bože sačuvaj! Ovaj nije kao onaj koji poklekne pred navalom strasti ili ga zavede neka zamamnost koju ugleda – iako osjeća da ona nosi nevolju ili nesreću – pa posegne za njom dok mu srce iznutra bukti a on duboko u sebi osjeća bol; zatim se, nakon počinjenog grijeha – pokaje. Dakle, ovaj hadis, tj. hadis kojeg prenosi Sevban, ne izražava opći smisao, već se njime hoće kazati: Ko kod sebe bude imao drskosti – da Allah nas toga sačuva! – i bude indolentan prema Allahovim granicama." (Šerh Zādu-l-mustakna', lekcija br. 332)
Uistinu, ovaj učenjak je ponudio divno tumačenje Sevbanovog hadisa, pa je umjesto prijetnje i prijekora, griješnicma ulio nadu i podstakao ih da se nastoje izvući iz kandži grijeha, dok još ne bude kasno. Molimo Allaha Svemilosnog da nam omili iskreno vjerovanje i ukrasi ga našim srcima, a omrzne nam nevjerstvo, dvoličnjaštvo, pokvarenost i grijeh! Allāhume Āmīn!

Priredili: Safvet Halilović i Mustafa Prljača
(Preporod, br. 1186, 15. april 2021.)

VRH



Ostali prilozi:
» PRVA BOŠNJAČKA DŽAMIJA U MINHENU
Damir ef. Babajić | 13. March 2024 18:56
Ostali prilozi istog autora:
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif