Kostajničanka Đennana Ikanović, s adresom stanovanja u Zagrebu, u prvoj svojoj knjizi poezije: "TI RIJEDAK SI BISER", s ukrasnom ljepotom izražaja, osvijetlila zavičaj, ljubav i vjeru - ružičastim bojama.



- Preko 1.000 objavljenih pjesama pretočila u knjigu poezije u kojoj je 149 naslova na 224 stranica
- autorski opus preplavljen je raznolikošću, gdje je ljubav, vjera i zavičaj u epicentru
- u letu za slobodnim visinama pjesnikinja ne gubi dušu, bez obzira na sve snove i zanose
- stihovima i dovom obraća se Svevišnjem da olakša boli i patnje svakom insanu na ovom dunjaluku

Kao djevojčica bila je vrlo nježna i lijepa. Nadarenost za umjetnost i književnost kod nje je primijećena već u osnovnoj školi, kroz pisanje pjesama, recitiranje, oponašanje drugih, originalnim i dobrim ukusom... U tinejdžerskoj dobi, iako je precizna i metodična, ekstravagantnost joj nije strana. Suosjećajnost i emocionalnost nadjačavali su ponekad racionalnost. I dok u svemu tome svojom dubinom i snagom napisanih riječi traži autentičnost, čitateljima je veoma vjerodostojna. U tekstu prof. Emine Duračak, recenzentkinje Đenanine knjige, između ostalog, stoji: "U ljudskoj svijesti postoji znanje o stihovima koji proizvode utiske i uspomene. Ovi stihovi kao da polijeću od čovjekovog izvora, nailaze na prepreke, nose u daljine, pa kao da zgrabe svakog stiholjupca i u svom zagrljaju nose zajedno sva plemenita čula. Dolaze kao nepozvani gosti, kao bučna rijeka, a veoma duboka. Prilaze unutrašnjem čovjekovom svijetu kao divlja priroda, stamena građevina, nebeska tijela, dragi oživljeni predmeti".
Autorica pjesama čitatelja posebno zaokuplja stihovima o zavičaju, gdje oslikava svaki njen korak, avliju, mahalu, kostajničku krasoticu Azizija-džamiju. Pa, tako kaže:
Barjak moje Azizije

Vijori se barjak,
ponosito maše
sred oblaka bijelih
s munare naše.


Ne boji se vjetra,
snijega niti kiše.
Od daha je ustreptao
lijep je kad se njiše.


Vijori se barjak,
ništa mu ne smeta
nit' bezobzirni ljudi
nit' vrelina ljeta.


Kao smaragd zelen
minaret ljepše krasi,
kao ćilim vezen
nose ga talasi.


Pa se sav preljeva
k'o sedef i svila
i blista od sreće
o, munaro mila.


Alem ti se divni
ponosi imanom,
ezan nek' se raduje
svakim muslimanom.


Đenana svojim pjesmama čitatelja neprimjetno uvlači u njen svijet čežnje, čekanja, ljubavi... "Danas, kada je poezija u krizi s aspekta interesa čitalačke publike, ali i kvalitete objavljenih radova, dobijem priliku pročitati pjesme Đenane Ikanović i ostanem zatečena ljepotom poetskog izraza, bogatstvom opusa i nježnošću osebujnog stila. I to na jedan topao, intiman, mladalački dražestan i iskren način... Nije pretjerano i smiono reći da se Đenana već sa svojom prvom zbirkom, svojim poetskim prvijencem može uvrstiti u vrh poetske riječi našeg jezičkog prostora novog doba – između ostalog napisala je recenzentkinja Merima Krupić.
Svaka Đenanina rodoljubna pjesma budi uspomene i emocije koje nas povezuju s domovinom Bosnom. Ali, Ona bi onu Bosnu iz davnina:


Bosno moja iz davnina

Eh, da mi je da se vratim
svojoj Bosni iz davnina,
kad mirisi iz sahana
hrane svakog njenog sina.

I baklave da nas mame
svako jutro Bajramsko,
da nam šerbe usnu sladi
što Bismillom popismo.

Kad nas mila majka zove
da na sehur hrlimo,
srce rado ustaje,
sabah rani grlimo.

Da nam Bosna ezan širi,
sjaj kandilja, hurme slad,
kad iftari zamirišu,
raduje se star i mlad...


Ova physioterapeutkinja i zagrebačka studentica fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu, s prirodnim darom za pisanje, niže svoje ogrlice od bisera, koje kao u unskoj školjci, čekaju da ih neko izroni. Riječi Kurra hafiza Admira Husića, jednog od troje recenzenata, neka budu kao zaključak priče o kostajničkoj pjesnikinji: "Čovjek kroz stih izražava svoju bol, ali i svoje radosti, želje, ljepotu onoga što osjeća u svojoj duši. Upravo sve to možemo naći u Đenaninim stihovima, koji nas na Allaha podsjećaju, na našu ultimativnu želju i cilj svega ovog oko nas, naših života i djela. Allahu težimo i Njemu se, na kraju, i vraćamo.
Molim Allaha da stihove koji su napisani ukabuli i da budu podsticaj da se Njega sjetimo, kao i činjenice da smo stvoreni da samo Njemu služimo!