Sa hladnom trezvenošću on daje pragmatični savjet svijetu da ne treba rizikovati stabilnost Evrope “zbog par kvadratnih kilometara u Donbasu”

Je li u pravu Volodimir Zelenski koji je rekao da je nekadašnji državni sekretar SAD-a Henry Kissinger pobrkao godine jer očigledno u svom kalendaru ne vidi 2022, nego 1938. i da on vjeruje da ne govori u Davosu, već u Münchenu kada su Britanci i Francuzi te godine u ime Evrope predali Hitleru Sudetsku oblast, dakle, trećinu Čehoslovačke, kupujući tako kratkotrajni mir.

UJEDINJENE U SLOBODARSTVU: Nacistički vođa se nije smirio i godinu nakon sramnog mira napao je Poljsku i podijelio je zajedno sa komunističkim Sovjetskim savezom, čime je počeo II svjetski rat. Kissinger je po istoj matrici pred publikom u Davosu mrtvo-hladno predložio davanje teritorijalnih ustupaka Rusiji kako bi se okončao rat u Ukrajini. Govorio je o uspostavljanju stausa quo ante belum. U najkraćem, predložio je da se ponovo uspostavi situacija kakva je postojala prije rata, stanje kakvo je bilo prije početka ruske invazije 24. februara, kada je Moskva faktički kontrolirala Krim, a neformalno Lugansk i Donjeck, dvije oblasti koje su se u januaru 2014. pobunile protiv svoje matične države Ukrajine i kojima je ruski predsjednik Putin priznao nezavisnost tri dana pred početak invazije na Ukrajinu.

Istih primjera ima mnogo u povijesti, npr. Sedmogodišnji rat (1756-1773) između Njemačke i Austrije zbog Šlezije, ili rat 1812. između SAD-a i UK-a, fudbalski rat 1969. između Salvadora i Hondurasa itd. U maloj digresiji treba kazati da je staus quo ante belum u suprotnosti sa pravilom uti possidetis (lat. kako posjedujete), gdje svaka strana zadržava teritoriju i imovinu koju posjeduje na kraju rata, odnosno to je načelo iz međunarodnog prava (iz XIX st.) na temelju kojeg se unutrašnja razgraničenja između administrativnih jedinica priznaju kao državne granice u času sticanja nezavisnosti. Da se sada vratimo temi. Ogorčen zbog ovako drskog prijedloga, Zelenski je odbacio mogućnost teritorijalnih ustupaka rekavši da “šta god ruska država učinila, uvijek će se naći neko ko će reći: dajte da uzmemo u obzir njene interese”. Zelenski je označio Kissingera kao politički i ljudski neosjetljivog čovjeka, koji razumije velike, a ne vidi milione običnih ljudi i koji želi da ih zamijeni za nekakav iluzorni mir.

U slobodarstvu su ujedinjene Ukrajina i BiH. Bošnjaci kao najveći narod ovdje, po prirodi stvari su i najveći saveznik Ukrajine zbog agresije koju Rusi vrše nad njom skoro po već viđenom srpskom scenariju. Srbi navijaju za Ruse, vođstvo bh. HDZ-a je, zna se, rusofilsko. Ali, također, i zbog nipodaštavajućeg Kissingerovog stava prema Bosni i Hercegovini, većina ljudi je na strani Ukrajine. Dječak Hajnz Kissinger koji je pobjegao kao 15-godišnjak iz jevrejskog geta u Trećem rajhu, nalazi da je BiH vještačka tvorevina i da nikada u historiji nije ni postojala. On, naravno, neće da zna da je bosansko kraljevstvo starije i od srpske i od hrvatske srednjovjekovne države, da je kao Corpus separatum egzistiralo u Austro-Ugarskoj. Prema Kissingeru, u Bosni bi trebalo stvoriti muslimansku državu kao dio konačnog rješenja nacionalnog pitanja svih naroda. Po toj uprošćenoj formuli, Srbima i Hrvatima bi trebalo dopustiti da se pripoje Srbiji i Hrvatskoj. On smatra da čak “ako mi i pobijedimo, ne možemo ostati u trajnoj okupaciji”.

On kao da nije Amerikanac. Od stotine različitih nacija Amerikanci su napravili građansku državu i za većinu ljudi u BiH SAD su inspiracija, jer im je strana svaka nacionalna isključivost. Uvredljiva je Kissingerova tvrdnja da ne postoji bosanski jezik, kao ni bosanska kultura. On je sve ovo hladno prekrižio. Prigovorio je zapadnim zemljama koje su “glupo priznale” BiH kao državu 1991. godine. On je pokazao koliko ne razumije i ne poznaje BiH, u kojoj su muslimani (Bošnjaci) praktično izgubili svoj zemljišni posjed u XX vijeku. Muslimani su imali 91% zemlje, što znači da su bili vlasnici 4,55 miliona hektara od 5 miliona kolika je bila površina Bosne 1910. godine. Agrarnom reformom izvršenom u srpskoj i unitarnoj Kraljevini Jugoslaviji 1918-1919. i Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji u DFJ iz 1945. Bošnjacima je oduzeto 2,5 miliona hektara zemljišta. Sa 91%, koliko su imali, taj procenat je pao u 1991. na 20,5 %, znači, na 1,05 miliona hektara. Vjerovatno da je danas još manji. Postavlja se onda pitanje kako su Srbi ekonomski slomili muslimane ako su, kako kaže Kissinger, bili pod muslimanskom dominacijom. Da ne pominjemo ko je držao vlast u državi, čak i u socijalističkoj Jugoslaviji, koja je ipak popravila položaj muslimana, posebno u vrijeme Tita. Da prebrojimo koliko je bilo muslimanskih generala u zajedničkoj vojsci, ambasadora i saveznih funkcionera itd. Quantite negligeable! Zanemarljiv broj.

Kissinger je danas, nasreću, samo dio svjetske historije. U godinama hladnog rata njegova politika prema zemljama 3. svijeta bila je loša. Krvavi puč u Čileu 1973. protiv demokratski izabranog predsjednika Aljendea podržali su upravo Kissinger i CIA. Zbog njegove umiješanosti u hadnoratovsku operaciju Kondor sredinom 70-ih, Kissinger je dobijao sudske pozive za svjedočenja, ali i optužbe iz mnogih zemalja. Na njih se nije odazivao. Kissingeru je prijetilo i hapšenje u Brazilu 2001. S tim u vezi, brazilska vlada povukla je poziv da održi govor u Sao Paolu, jer mu nije mogla garantirati diplomatski imunitet. Zna se da je podržavao Bushovu intervenističku politiku prema Iraku i Afganistanu i niz “zloća” kojima se služila tadašnja američka administracija. Od takvog čovjeka treba danas da sluša Ukrajina i cijeli svijet šta treba da učini kako ishod ovog rata ne bi bio ponižavajući poraz Rusije, koji bi na duži rok ugrozio stabilnost Evrope.

OVO BOSNA TREBA JASNO DA GOVORI: Sa hladnom trezvenošću daje pragmatični savjet svijetu da ne treba rizikovati stabilnost Evrope “zbog par kvadratnih kilometara u Donbasu” i dodaje kako bi u roku od dva mjeseca trebalo potražiti rješenje za rusko-ukrajinsku krizu, dok ne bude kasno. Zelenski koji se pokazao nosiocem ukrajinskog ponosa, pozvao je Zapad da se “prestane igrati” s Rusijom i uvede joj još strožije sankcije kako bi okončao njen besmisleni rat dodajući da će njegova zemlja ostati nezavisna, “samo je pitanje po kojoj cijeni”. Ova odlučnost nadjačala je rusku topovsku kanonadu i razaranje gradova. Svijet mora nastaviti sa jasnom opredijeljenošću da podržava napore Ukrajine: oružjem, ekonomskim blokadama Rusije, energetskim embargom na uvoz nafte...

U pravu je Zelenski kada kaže da Rusija prima milijardu eura dnevno za snabdijevanje energijom članica EU. Putin, kao i Kissinger koji razumije Rusiju i zna sve njene bitke iz prošlosti morali bi se prisjetiti Afganistana iz kojeg su Rusi izbačeni naglavačke. Nema te sile koja može spriječiti napadnute narode da se izbore za slobodu. Ali, također, bitna je i diplomatska podrška, posebno od zemalja poput BiH koja ima neotuđivo pravo da zahtijeva nastavak pritiska na Rusiju. Svijet nije smio dozvoliti da žrtva bude ostavljena na cjedilu, kao BiH u oslobodilačkom ratu. Taj isti svijet se zakleo da više neće dopuštati genocide kao u BiH, a ponovo ga je dopustio u Ukrajini. Ovo Bosna treba jasno da govori. Zbog toga plediram na patriotski dio Predsjedništva BiH da otputuje u Kijev odmah i da na licu mjesta dâ nedvosmislenu podršku ukrajinskom narodu na njegovom putu slobode. Nema tu šta da se kalkulira. BiH je i tako već na nišanu Rusije. (Oslobodjenje.ba)