PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ: Visoki predstavnik koji se suočio sa odlučnim demonstracijama najupornijih branilaca BiH, odustao je od donošenja Izbornog zakona. Privremeno. On zna da bi takvom odlukom proizveo nesagledive posljedice, jer bi izgubio najmnogobrojnije Bošnjake. Schmidt je pod salvom protesta uveo samo tehnička rješenja, ali nije odustao. Ostavio je bh. političarima rok od 6 nedjelja da se dogovore o političkom dijelu izmjena Ustava i Izbornog zakona. Jasno je bilo i Schmidtu da od toga nema ništa i da će ovi, među kojima je dosta politikanata različite provenijencije, koji mijenjaju stranke k'o Sefer konje, bez obzira na ideogiju, nastaviti po starom da se otimaju do iznemoglosti za svaki glas.

Kažu da je ove godine rekordan broj naših ljudi ljetovao u Turskoj, dosta i na Jadranu, a o godišnjem odmoru na Kanarskim ostrvima, Maldivima, Baliju, Bahamima i drugim aktraktivnim svjetskim destinacijama nemam informacija, ali bez brige i na njih je stala bosanska noga. Ako ste pokušali, na primjer po lovinom jula rezervirati ljetovanje petnaestak dana u Turskoj, nije moglo. Sve je bilo rasprodato. Stranac bi rekao da je u državi med i mlijeko i da nema nikakve rovovske borbe za novi „lik“ BiH. A ovdje se krajem jula vodila ogorčena borba sa snagama koje su skoro ostvarili svoj ratni cilj o tzv. legitimnom predstavljanju svojih naroda, odnosno rušenju BiH. Falio je samo jezičak na vagi pa da visoki predstavnik nametne Izborni zakon za koji su lobirali „hadezeovci“ potpomognuti „esenesdeom“ (koji inače ne priznaje Schmidta), da praktički sruše koncept jedne države i razglave BiH po etno-nacionalnim šavovima. Visoki predstavnik koji se suočio sa odlučnim demonstracijama najupornijih branilaca BiH, odustao je od donošenja Izbornog zakona. Privremeno. On zna da bi takvom odlukom proizveo nesagledive posljedice, jer bi izgubio najmnogobrojnije Bošnjake. Schmidt je pod salvom protesta uveo samo tehnička rješenja, ali nije odustao. Ostavio je bh. političarima rok od 6 nedjelja da se dogovore o političkom dijelu izmjena Ustava i Izbornog zakona. Jasno je bilo i Schmidtu da od toga nema ništa i da će ovi, među kojima je dosta politikanata različite provenijencije, koji mijenjaju stranke k'o Sefer konje, bez obzira na ideogiju, nastaviti po starom da se otimaju do iznemoglosti za svaki glas. „Izluđen“ bosanskom zbiljom šef OHR-a bi vrlo lahko mogao posegnuti za najjednostavnijim rješenjem – nametanjem Izbornog zakona i tako se „spasiti“ od opake kučine u koju se zapetljao. Zna se da je Schmidt dobio podršku od nekih važnih zemalja, umornih pred „nerješivim“ bosanskim slučajem. Ovdje pratimo reakciju novog ambasadora UK Juliana Reilly koja drugačije zvuči od svog prethodnika Matthew Fielda, a isparile su i riječi ministrice Truss. Visoki predstavnik zna da mora nešto ponuditi, jer je na putu da izgubi povjerenje Bošnjaka, jedine strane u bh. konfliku koja ga još podržava. Ovo bi se moglo dogoditi ukoliko on protivno volji najmnogobrojnijeg naroda donese diskriminatorne mjere koje ne prihvata nijedna evropska zemlja. Schmidt ne smije rizikovati da se uhvati za ovo apartheidsko rješenje, koje je kao diskriminatorno označila Venecijanska komisija i Evropski sud za ljudska prava. On se nalazi pred za njega nerješivim problemom u koji se zaplela i kompletna međunarodna zajednica, jer je popuštala zahtjevima HDZ-a a nije se rješavala srpskog separatizma. Zbog toga Schmidtov probuđeni bijes koji se čuo ovih dana, ljudski gledano, donekle je razumljiv, ali za „običnog čovjeka“. Za visokog predstavnika svakako nije. Složit ćemo se sa poslanikom njemačkog Bundestaga Mihael Brandom (član CDU/CSU, kao i Schmidt) da je šef OHR-a „neposredno prije izbora nanio ozbiljnu štetu i u velikoj mjeri proigrao povjerenje“. Rješenje, kojem je težio, odgovaralo je HDZ-u koji ima secesionističke namjere, a Schmidt od njega još nije odustao. Vidjeli smo da je delegacija HDZ-a na čelu sa Plenkovićem došla u Hercegovinu krajem jula da čeka „očekivanu“ Schmidtovu odluku, koja je vjerovatno bila napisana u Zagrebu. Šampanajac je već bio na stolu, ali onda su najuporniji građani BiH na protestima pred OHR-om prekinuli ovu slavljeničku atmosferu. Iako SNSD odbacuje Schmidta, ipak snažno gura HDZ u konflikt, jer želi rastrgnuti tijesnu bh. košulju. Oni su ubijeđeni da će šef OHR-a, koji je pokušao pred izbore nametnuti Izborni zakon, proglasiti kraj ove priče sa hrvatskim (srpskim) hepiendom. Stoga bi probosanske stranke morale potaknuti dijalog, a nikako zanemarivati problem. Ovo nije vrijeme za klasično izborno nadmetanje, ali već je davno počela ostrašćena borba za svaki glas – u mahali, sokaku, u udrugama i udruženjima za dobrobit i zaštitu mačaka i udomljavanje mačića i pačića, preko „nekontroliranih“ botova, svuda i na svakom mjestu. U izbornom ludilu zaboravila se i država, djelimično i od samih građana zaokupljenih godišnjim odmorima i lagodnim konformizmom, ali i političkih aktivista koje se navodno bore za interese glasača, a u stvari za svoja mjesta u parlamentarnim klupama.


Prvog dana protesta pred zgradom OHR-a skupilo se 7000 ljudi, drugog dana vrlo malo, a trećeg, onako, ne baš mnogo. Tu se branila BiH i taj mali broj ljudi je odbranio tekovine zajedničkog života s kojim Bosna živi od pamtivijeka. Da li će vodu držati ta Pirova pobjeda građana BiH? Ne bih rekao, ako se nešto radikalno ne promijeni. Ideja BiH koja se branila pred OHR-om mora imati podršku bezmalo stotinu hiljada ljudi pred OHR-om, koji bi time jasno pokazali svoja bh. osjećanja a to je da ne žele živjeti u etničkim torovima, a onima koji guraju BiH u ovo „čistilište“ preporučiti da u svojim zemljama organiziraju ovakve konc-logore. Treba reći da nije bilo dovoljno političke volje ni kod vodećih stranaka, ali ni opozicionih partija. Cijelo Goražde je trebalo preseliti na ulice Sarajeva, jer je izborni cenzus kačio taj herojski grad, a da ne govorim o stotinama izostalih autobusa iz Zenice, Tuzle, Mostara, Bihaća... koji su trebali doći pred „Schmidtova vrata“. Iako je teško dovesti veliki broj ljudi, ipak to nije opravdanje vis-à-vis BiH. Znamo da našeg čovjeka pokreće samo konkretna a ne potencijalna muka. Ali, sada je voda došla do grla i prijeti kolektivnim davljenjem. Borba za državu je najvažniji prioritet, a ne nadglasavanje grlatih pojedinaca za stvar njihovih stranaka. I mogu da se složim sa visokim čelnikom SDP-a da „glavni akteri političke scene u BiH nisu ozbiljno shvatili Schmidta, da se vodi bespoštedna borba za svaki glas, iako još nije počela izborna kampanja“. Sve ovo potpisujem, ali odmah i pitanje – zašto se ništa konkretno ne čini, na koga se to čeka i šta se čeka. Od prazne retorike nikakve koristi. Glasačko tijelo na kraju neće prepoznavati da su vladajući u FBiH, po ugledu na Vučića, podijelili penzionerima 100 KM, koliko je napravljeno kilometara puta... Gledat će se šta je ko učinio u ovoj sudbonosnoj utakmici u kojoj je BiH na tankim šarkama. A nije ni vrijeme da se baba češlja dok joj selo gori. (Tekst je objavljen u Oslobođenju od 23.8.2022.)



(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)