Čuli smo vas. Opet. Ovaj put ste, s visina svojih historijskih spoznaja, savjetovali muslimanima da se vrate u neku „prastaru vjeru“. Ne znamo tačno koju — vjerovatno onu iz vremena kada je zemlja bila ravna, a ljudi vjerovali da vladari govore direktno s nebom. U tom kontekstu, vaš prijedlog je sasvim logičan. Jer vi već godinama živite u prošlosti — samo ste sad odlučili da povučete i ostale sa sobom.

Vaš interes za tuđu vjeru fascinira. Tolika posvećenost! Gotovo da čovjek pomisli da ste studirali teologiju, a ne politiku. Ali nažalost, ne studira se vjera iz udobne fotelje kabineta, ni sa govornica gdje se riječi bacaju kao kamenje, već iz tišine savjesti — one koju ste odavno isključili iz svojih nastupa.

Kad govorite o 'prastaroj vjeri', zaboravljate da vjera nije stara ni mlada — ona je istinita ili nije. A istina, Milorade, ne nosi nacionalnu nošnju, niti glasa na izborima.

Vaš problem nije sa vjerom drugih, nego sa slobodom drugih da biraju vlastiti put. I zato ste i sami postali neka vrsta vjerskog fenomena: vjerujete da ste vi mjera svega. To je vrlo rijetka i opasna doktrina — naziva se egolatrija.

Ali, ne brinite. Vaše riječi su, kao i većina vaših istupa, više simptom nego uzrok. Simptom politike koja ne nudi ništa novo, pa se hrani onim što dijeli ljude. Koja se boji budućnosti, pa se pravi da je prošlost bila bolja. Koja se ponaša kao da su građani podanici, a da je javna riječ vaša lična propovijed.

Gospodine Dodik, savjetujete muslimanima da se vrate. Vrijeme da i vi to učinite. Ne u vjeru, ne u naciju, ne u historiju – nego u čovječnost. Ako vam je to preapstraktno, počnite skromno: vratite se istini.