Pratim ga dugo na političkoj sceni i u izvršnoj vlasti. Nikada u njegovom nastupu nisam mogao naslutiti ništa od velike tragedije koja je zadesila i njega i njegovu porodicu u minulom ratu u Bratuncu. Svaka njegova izgovorena riječ bila je upućena onima koji trebaju da učine nešto da se zlo koje se njemu i mnogima kao on više nikada ne dogodi.

A dogodilo mu se da sa dva brata bude uhapšen 1992. godine u Bratuncu i da bude sproveden u zloglasni logor! Na putu ka logoru vidio je oca kako mrtav leži pored puta sa džemperom poprskanim krvlju! Oni koji su ga vodili nisu mu dozvolili da priđe ocu, nego su ih tjerali dalje.

U logoru je ponižavan i maltretiran! Na kraju pušten u razmjenu s jednim bratom. Ovih dana, tačnije 12. 5. 2025, tek je sahranio brata čije je kosti tražio gotovo tri desetljeća! A on i dalje smiren tiho trpi udarce onih koji mu stalno sole nikad zarasle rane! A on se i dalje bori! Pa kako da čovjek ne bude na njegovoj strani? Uvijek sam bio i bit ću uz takve! Samo oni imaju najviše prava i razloga da od svih zaduženih za pravdu traže zadovoljštinu! Njima je najviše potreban mir duši!

I znaj, ove šture ali duboko iskrene riječi divljenja i poštovanja upućujem Tebi, Ramize. a preko Tebe i još mnogima na svim stranama koji isto kao Ti dostojanstveno čekaju mir duši svojoj! (tacno.net)