Genocid u Gazi, koji sam od prvog dana nazvao genocidom a list Oslobođenje i Bošnjaci net. potpuno podržavali i tako se stavili na pravu stranu historije, nametnuo je razmišljanje autoru ovih redova o istovrsnosti događaja u Bosni i Hercgovini i palestinskoj Gazi. Ova dva događaja koji predstavaljaju sramotu današnjeg svijeta su potpuno povezani iako su izvršioci različiti. Čak i riječju i djelom. O tome nešto kasnije nakon što kažem tačne podatke u izraelskoj surovosti na okupiranim područjima Gaze i Zapadne obale Palestine.
Za 75 godina Izrael je ubio 7 miliona Palestinaca, a čak 10 miliona stanovnika muslimanske i kršćanske vjere, izbačeno je iz rođene zemlje. Izraelska okupacijska sila je ranila sa teškim posljedicama 8 miliona mladih Palestinaca koji su imali od 7 do 20 godina. Još jedan podatak koji povezuje izraelsku i srpsku ratnu stranu ratovanja se odnosi na sistemska silovanja. Izraelske snage su za 70 godina silovale 20 miliona palestinskih žena od 9 do 15 godina, o silovanju muškaraca nema podataka ali su i one evidentna. Židovska ekspanzionistička vojska i paravojne snage napravile su genocid 3 puta veći nego što su Nijemci učinili prema njihovim sunarodnicima u periodu najgorih dana nacizma. Srpske fašističke jednice su učinile također ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, najviše nad Bošnjacima, ali i prema Hrvatima, a u BiH su napravili zločin kolosalnih razmjera u Srebrenici. Šta je zajedničko? Najprije, mržnja prema domicilnom muslimanskom stanovništvu u obje zemlje, ali i u ratnim ciljevim. I u BiH i u Palestini vodi(o) se rat za teritorije vođenim kroz otimačine onoga što nije njihovo, silom kroz etnička čišćenja, progone i ubistva. Ovdje se radi o istom principu kojim su se rukovodili fašisti u napadu na SSSR, tzv. “lebensraum“, radi obezbjeđenja prostora za život pokretača agresije (Nijemačke, a u ovom slučaju Izraela). Samo za vrijeme agresije na BiH, prema podacima različitih izvora, srpske snage potpomognute paravojnim jedinicama od kojih su mnoge regrutirane na podrčju Srbije, počinile su zločine nad Bošnjacima, uključujući sistematska ubistva, silovanja, etnička čišćenja i genocida. Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) u Sarajevu, koji je vodio najdetaljniju bazu podataka o žrtvama rata, ukupno je ubijeno ili nestalo oko 100.000 ljudi. Od toga broja ukupno 65.000 ubijenih bili su civili a više od 80% bili su Bošnjaci. Drugim riječima ubijeno je ili nestalo više od 60.000 Bošnjaka. Najteži zločin zbio se u Srebrenici gdje je izvršen genocid tokom jula 1995. kada je za nekoliko dana ubijeno više od 8.372 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud pravde (MSP) su presudili da se u Srebrenici stvarno desio genocid, koji su počinile snage bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića. To su dakle fakti koje većina Srba uglavnom ne priznaje i koje su pokušali u osporiti u UN opirući koje su u maju 2024. izglasala rezoluciju o proglašavanju 11. jula Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Sa Palestinom je bilo drugačije.

Genocid nad Bošnjacima

Gotovo cijeli zapadni svijet, sa izuzetkom Irska, Španije i Norveške, podržao je agresiju Izraela na Gazu i nije se usprotivio napadima doseljenika na Zapadnu obalu kojom prilikom teroririzaju, pale maslinjake ili ubijaju „tvrdoglave“ porodice koje neće da se sele, a ovih dana su najavili da će nastaviti gradnju na 22 mjesta na području Zapadne obale. Istina, Međunarodni krivični sud je izdao potjernicu za Netanyahuom, ali on vjerovatno neće doživjeti sudbinu Mladića i Karadžića. BiH se nalazi u Evropi i to nam je možda bila olakšavajuća okolnost ali i zbog toga što je Armija RBiH imala izričitu naredbu da ne odgovara na očigledno sistemsko ubijanje Bošnjaka kao i na rušenje džamija tokom srpske agresije kada je sravljeno sa zemljom oko 1100 džamija što je činilo više od 80% svih džamija u BiH prije agresije.... Ova razaranja su ciljala ne samo ljudske živote, već i duhovni i kulturni identitet Bošnjaka (bosanskih muslimana), a krajnji cilj velikosrba (i velikohrvata) bio je podjela BiH, uništavanje Bošnjaka i njihovo raseljavanje, zapravo pokušaj stvaranja Palestine u Evropi. Taj crni, užasni eksperiment nije uspio i pored tajnog britanskog plana koji je izložio tadašnji premijer John Major u pismu svom sekretaru D. Hoggu da se „nastavi sa prevarom Wanes-Owenovog plana sve dok BiH ne prestane postojati a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje...“ Nažalost, ovu „sreću“ nemaju stanovnici Gaze gdje za njih nema nikavih olakotnih oklonosti, jer im je svijet namijenio ulogu „kurbana“. U Srbiji (u Hrvatskoj davno) je napuštena priča o podršci palestinskom narodu za njihove legalne i legitimne ciljeve, pa se danas srbijanski predsjednik javno hvališe u inervjuu The Jerusalem Postu da je Srbija jedina evropska zemlja koja Izraelu prodaje vojnu opremu nakon 7. oktobra. Izvoz srbijanske vojne opreme Izraelu za 2024. dostigao je cifru od 42,3 miliona dolara, što je gotovo 30% više nego u 2023. godini. Srbija je danas postala ključna zemlja u snabdijevanju oružjem agresivne cionističke države kojoj isporučuje uglavnom municiju različitog kalibra. Ne treba nikoga iznenađivati ovaj podatak (prodaju i Ukrajini) jer je u osnovi cilj eliminacija muslimanskog faktora u svijetu ili njegovog svođenja na nebitnu mjeru, kada već nisu uspjeli u BiH. Samo se postavlja pitanje kako ovakve poteze mogu gledati kao na statistički podatak vlade nekih arapskih zemalja, npr. Alžira, Bahreina, Sudana, Egipta, Maroka... O UAE ni ne pišem jer se ova zemlja direktno svrstala u saradnike Jerusalema u pomaganju zločina nad Palestinom. A da to nisu prazna naklapanja govore agencijske vijesti o odmoru izraelskih vojnika na čijim rukama je krv Palestinaca u Gazi. Vučićeva politika je da uz ekonomsku zaradu na krvi ubijene djece u Palestini, skrene pažnju Trumpa da je on još uvijek tu i pored toga što je doživio veliku blamažu u Americi kada mu je američki predsjednik zatvorio vrata pred nosom, a on se posramljen „zbog bolesti“ vratio u Srbiji. Neobavljnog posla.

Genocid nad Palestincima