RAZGOVARAO: Esad R. KRCIÆ



BOŠNJACI.net: Gospodine Pobriæu, rekli ste u jednom zapisu da “Sevdalinka nije steæak, nije nišan-taš i nije spomenik…” - možete li nam reæi èta je to sevdalinka?
POBRIÆ: Sevdalinka je bosanska, urbana i životna pjesma. Bosanska, jer odredjuje geografiju postanka, i ako Bog da opstanka, dok urbana oslikava intelektualno svojstvo, a životna sadržajnu tematiènost.
S obzirom da je naše življenje stalna potreba za ljubavlju, u ovom životu veliki je procenat ljubavi, tako da mnogi jednostrano sevdalinku svrstavaju u samo ljubavnu pjesmu. Priznat æe te da naš život nije samo ljubav, tako ni sevdalinka, nažalost, nije samo ljubavna pjesma. Ona, èesto opisuje sve ono što nam se dešava u našem bitisanju na ovom prolzanom dunjaluku, tako da možemo reæi, da sevdalinka èesto predstavlja zvanièni ovodunjaluèki dokumenat koji nastaje u datom vaktu. Pošto je sevdalinka dokument jednog vremena, takva je, recimo, sevdalinka Bajram `92 rahmetli Avdage Vrabca, bosanskog sazlije iz Tuzle, koja na najbolji naèin oslikava ovo o èemu upravo govorimo, odnosno o teškom stanju našeg naroda i domovine Bosne koji su se našli na agresorskom udaru veliko-nacionalista iz okruženja. Avdagina pjesma kaze:

Bajram `92 Aman jada i goleme tuge, Baš na Bajram devedest druge, Dušman htjede tako mi imana, Da u Bosni ne bude islama, Gori Brèko, gori Posavina, Gori Bosna naša djedovina, Plaèu majke, plaèu mala djeca, Narod gine, cijela Bosna jeca. A kroz jecaj mujezin se èuje, Sa munare ezan poruèuje, Biæe Bosne, biæe i islama, Allaha mi biæe i Bajrama!

Vidite sami, koliki znaèaj i težinu rijeèi tog našeg teškog historijskog vakta sa poèetka 1992. godine ima ova sevdalinka. Mnogi æe podijeliti moje mišljenje da ovu sevdalinku treba prezentirati u Den Haagu, da konaèno shvate sta se dogodilo u BiH.
Sevdalinka je sami vrh pojma koji nazivamo sevdah. A sta je to sevdah?! Sevdah…
Sevdah je, po meni, aura koja okružuje èovjeka, i u toj auri pojedinac koji optimistièno živi i osjeæa tu pozitivnu energiju pronalazi iskrice ljepote, slaže ih u mozaik i uživa u sreæi – jer je sposobnost spoznaje lijepog Božiji dar… Ima nesretnika kojima bude i prodje behar – on ga nije vidio, takvi oèito ne mogu biti sevdalije.

Sevdalinka je sami vrh pojma koji nazivamo sevdah. A sta je to sevdah?! Sevdah… Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, i u toj auri pojedinac koji optimistično živi i osjeća tu pozitivnu energiju pronalazi iskrice ljepote, slaže ih u mozaik i uživa u sreći – jer je sposobnost spoznaje lijepog Božiji dar… Ima nesretnika kojima bude i prodje behar – on ga nije vidio, takvi očito ne mogu biti sevdalije.

BOŠNJACI.net: Gdje je i kod koga možemo tražiti sevdalinku?
POBRIÆ: Sevdah i sevdalinka se uvijek pojavljuju na rubovima, odnosno na dodirima civilizacija, u našem sluèaju na susretu orijentalne i gregorijanske civilizacije. Kod nas u BiH to stanje ima naziv sevdah. Postoji španski sevdah po imenu “malagenja”, postoji portugalski “fado” sevdah, a sevdalije fadisti, postoji madjarski sevdah koji se zove “Virtuš”, postoji južnosrpski sevdah “karasevdah” (sjetite se Bore Stankoviæa i Koštane) itd. Zapravo sevdah je dobacio dotle dokle je dobacio ezan, pa je uèenje ezana uz zvonjenje crkvenih zvona iznjedrilo stanje duše, a duša je procvjetala sevdahom.

BOŠNJACI.net: Šta je to sevdah i èija je pjesma sevdalnika i gdje se ona njeguje?
POBRIÆ: Reæi æu vam jednu najljepšu misao koju sam èuo o tome šta je sevdah, reklo jedno naše dijete od desetak godina: “SEVDAH JE KAD MOJ BABO PJEVA I PLAÈE”.
Dobro, mozemo pretpostaviti zasto Babo pjeva... ima viška emocija i može ih iskazati pjesmom... a zašto plaèe... to je pitanje pitanja u Bosni.
Genezom je sevdalinka bošnjaèka pjesma, a opstankom bosanska. Prije dolaska Osmanlija na ovom tlu živjeli su kršæani, hrišæani i pripadnici bosanske crkve - bosanski patareni. Patareni su bili stiješnjeni izmedju dvije kršæanske civilizacije isto kao mi, Bošnjaci, danas. Dolaskom Osmanlija bosanski patareni su svoje utoèiste i svoj spas našli u islamu.
Spoznajuæi vrijednost islama, patrijahalni odgoj kao izvor, æistoæu duše i tijela kao uslov življenja, osobeni bosanski naèin kultura stanovanja, uljudjenost kao adet – bosanski muslimani oformiše specifièan mentalitet koji iznjedri prirodan ambijent za nastajanje stanja bosanske duše – SEVDAHA, i BOSANSKE SEVDALINKE kao samog vrha takvog stanja duše.



BOŠNJACI.net: Šta je to što sevdalinku èini prepoznatljivom i autentiènom, kao i, šta je to što je razlikuje od drugih pjesama iz bošnjaèkog odnosno bosanskog okruženja?
POBRIÆ: Prije svega sevdalinka je urbana pjesma jer u veæini sluèajeva ima tekstove izrazito umjetnièke vrijednosti. Drugo sevdalinka je poštena pjesma – njeno opisavanje stvarnog dogadjaja ne vrvi preuvelièavanjima nego ima ukusa i mjere. Treæe sevdalinka kao osnovu svoga bitisanja ima pozitivnu energiju (jer oplemenjuje življenje na dunjaluku), humanizam i merhamet. Najkraæe reèeno sevdalinki je snaga u ljepoti, a nekim drugim pjesmama snaga leži u topuzu pa im tragovi smrde neèovještvom.

BOŠNJACI.net: Šta najèešæe stihovi sevdalinke simboliziraju, odnosno oslikavaju?
POBRIÆ: Sevdalinka opisuje naše življenje, a posebno ljubav kao osnovu života, naše snove, naša nadanja i sve ono što naše postojanje na dunjaluku èini kompleksnim – zato i mislim da je sevdalinka životna pjesma.

Omer POBRIĆ je sin hadži-Safeta i hadži-Zlate, roðen 08. 08 1945. godine u Tešnju. Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte. Od 1959. godine živi u Sarajevu. Uz školovanje i studiranje počinje se profesionalno baviti muzikom od polovine šezdesetih godina. Prolazi sve razvojne faze u životu muzičara, od kafanske, estradne, studijsko-snimateljske... do istraživačke. Godine 1979., poseban kvalitet u prezentaciji svog, a i rada mnogih saradnika, iskazuje kroz osnivanje Muzičkog Ateljea "Omega", u čijim izdanjima svaki ljubitelj umjetnosti može osjetiti miris duše bosanske. Dobitnik prve Estradne Nagrade bivše Jugoslavije 1977. godine. Dobitnik Estradne Nagrade Bosne i Hercegovine 1980. godine. Pobjednik Ilidžanskog Festivala 1989. godine. Godine 1998., Bosanski Mevlud Omera Pobriæa, proglašen je za kulturni dogaðaj godine. Dok 1999. godine Omer Pobriæ dobiva Nagradu za Životno Djelo. Kao muzièar gostovao na svim kontinentima. Do sada snimio nekoliko miliona nosaèa zvuka i slike. Nas najpoznatiji sevdahlija Omer Pobriæ osnivaè je Fondacije "INSTITUT SEVDAHA" u Muliæima kod Viskog. Za više informacija o Omeru Pobriću i njegovoj fondaciji "Institut sevdaha" možete saznati preko internet prezentacija www.institutsevdaha.ba i www.sevdahbosne.com.ba, kao i preko ovih interneta prezentacija možete naruèiti sva izdanja MC, CD, DVD i video kaseta, naravno sevdaha i bosanskog Mevluda. Pa bujrum neka se i u vašem domu osjeti miruh naše Bosne i ljepota sevdaha!

BOŠNJACI.net: Èesto èujemo da postoji bosanski i sandžaèki sevdah, pa možda æe neko reæi i hercegovaèki, da li je to taèno, i ako jeste koje su razlike u njima?
POBRIÆ: Korijen je potpuno isti – to je stanje islamske duše, to je sevdah i vrh sevdaha pjesma sevdalinka. Razlièite nijanse nastaju u razlièitim uslovima življenja, u blizini uticaja drugih i u tom, uslovno reèeno, miješanju mentaliteta. Muzika nikada nije nacrtala nijednu granicu, granice crtaju ljudi, a veæinom neljudi.
SEVDAH je genezom BOŠNJAÈKI a opstankom BOSANSKI.. Ne zaboravimo da postoje velika imena iz drugih religija kao pokojni Jozo Penava i pokojni Rade Jovanoviæ koji su dali ogromni doprinos oèuvanju sevdaha i sevdalinke

BOŠNJACI.net: Za razliku od bošnjaèke epike gdje se kapitalno stvaralšatvo naših poznatih epièara èuva na poznatim amerièkim univerzitetima, pa èak mnogi Bošnjaci ne znaju da ga imaju, Vi ste se ipak odluèili da prije nepune dvije godine osnujete Fondaciju “Institut sevdaha” u Muliæima kod Visokog, koji je razlog osnivanja jednog ovako znaèajnog projekta, i možete li nas bliže upoznati sa samim Institutom?
POBRIÆ: Institut sam osnovao 14.02.2003. godine baš na èetvrti dan hadzilajskog Bajrama i na dan Valentinova – potrefilo se i neka je, jer je i to simbolika Bosne i Hercegovine.
Osnovni cilj Instituta je pomoæi opstanku sevdaha i sevdalinke kroz razne programe (pogledati web stranu www. institutsevdaha.ba i Statut instituta, opaska ERK).
Ja sam do osnivanja Instituta imao napisanih osam kompleta, sa zapisanih preko èetiri stotine bosanskih pjesama i kola, tako da sam èinom osnivanja samo dao ime mome dotadašnjem radu. Moram priznati da je Institut osnovan i na nagovor meni dragih prijatelja Nijaza i Fatmira Alispahiæa, Abdulaha Sidrana i drugih. (Preporuka: Procitajte pismo podrske osnivanju Instituta sevdaha od strane Abdulaha Sidrana na web stranici www. institutsevdaha.ba, opaska: ERK.).



BOŠNJACI.net: Koji su prioriteti Instituta sevdaha i onih koji trgaju od zaborava stihove sevdalinke?
POBRIÆ: Svakodnevni, svakominutni prioritet je pronalaziti zapreteno muzièko blago i vraæati to blago sahibiji – bosanskom i bošnjaèkom narodu. Zašto to muzièko blago nije oèigledno - tražite razloge zajedno sa mnom. Vuk Karadžiæ je u jednom naletu prisvojio bosanske pjesme pa u njegovoj zaostavštini ima pjesma “Poranio Èelebija Niko, prije nego saba` zoru klanja”. Godine 1893., na poziv Zemaljske vlade i ministra Gezemana u Bosnu je stigao i u Bosni boravio èetiri mjeseca, Èeh Ludvig Kuba zapisujuæi ono što pjeva bosanski narod…i hvala mu da je to zapisao.
Naša Muzièka akademija u Sarajevu prima bosansku platu decenijama, a nejma zapisane bosanske sevdalinke. Na moje pitanje “kojom se muzikom bave?” rekoše “ozbiljnom”, valjda im ovo dodje kao neozbiljna muzika. I ja volim Mocarta, ali tek poslije onoga što je naše, o Mocartu se brine Austrija i cijeli svijet, a ko æe se brinuti o sevdahu ako neæemo mi.
Na radio “Sarajevu” od 1945. pa do 1992. godine nikad muzièki urednik nije bio Bosanac, bez obzira koje vjere bio. Bili su nam Zvonko Nevzela iz Donjeg Miholjca (kod madjarske granice), bio je Vlatko Petroviæ sa ostrva Visa i Risto Svirkov iz Kumanova .

BOŠNJACI.net: U programskom dokumentu stoji da ce Institut sevdaha biti kulturna, arhivska i nauèno-istraživaèka ustanova koja se bavi oèuvanjem i afirmacijom muzikološke, sociološke i kulturološke vrijednosti sevdaha i sevdalinke, kao duhovne prepoznatljivosti bosanskohercegovaèkog, a posebno bošnjaèkog života. Možete li malo pojasnito za nase citatelje program Instituta?
POBRIÆ: Kompletan Statut Instituta sam predoèio javnosti na web prezentaciji Instituta: www.institutsevdaha.ba, pa pozivam zainteresovane da posjete nasu web stranicu i procitaju ono sto ih najvise interesuje.



BOŠNJACI.net: Da li se može reæi da je Vaša borba za oèuvanje sevdalinke ujedno borba i za sevdah identitetom u svijetu muzike?
POBRIÆ: Bitan uslov za nacionalno ime je duhovni identitet naroda, a bitan segment duhovnog identiteta Bošnjaka je sevdah i sevdalinka. Zahvaljujuæi tome što smo nacionalno Bošnjaci ima nas u Ustavu BiH, da nije tako bili bi svrstani medju “ostale”.
Zapravo ima nekoliko bitnih parametara za naše bitisanje na ovim prostorima: naša vjera, naša duhovnost, naša ekonomija i naše dogovaranje.
Ako preferiramo samo vjeru sami sebe svrstavamo u vjersku skupini. Kad vjeri dodamo duhovnost imamo uslove za nacionalno opredjeljenje. Ako smo sirotinja svako nam može izvuæi postekiju ispod nas i mijenjati elemente naše duhovnosti kako hoæe, što nam je u ne dalekoj prošlosti i èinjeno.
Sevdalinka opisuje sve segmente našeg bitisanja na dunjaluku. Tom logikog morala je opisati bosanske gazije iz 1887. godine: Hadži-Jamakoviæa, Kaukèiju Abdulah-efendiju, Hadži Loju, Avdu Jabuèicu i muftiju Šemsikadiæa iz Taslidže (današnjih Pljevalja opaska ERK) i druge. Ja se ozbiljno bavim ovim poslom oko èetrdeset godina i ne znam ni jednu jedinu pjesmu iz toga perioda – a znao sam ‘Gorski vijenac’ napamet.

BOŠNJACI.net: Šta Vas je još potaklo da se sa Vašim suradnicima posvetite oèuvanju najljepše pjesme sevdalinke i recite nam, koje još u Vašem ‘timu’, odnosno pri Institutu sevdaha koji se brine za oèuvanje sevdalinke, kao našeg narodnog blaga?
POBRIÆ: Cijeli moj radni vijek ovo je moja egzistencija, uspjeh i podrška publike pojaèava volju, spoznavanje ljepote sevdaha i sevdalinke pojaèava ljubav prema ovome poslu, a sazrijevanje rezultira odgovornošæu.
Radim ovo sa željom da nam više ne trebaju ni Vuk Karadžiæ, ni Èeh Ludvig Kuba ni bilo ko drugi. Umijemo mi Bosanci zapisati ono što pjevamo. Kad neæe zvaniène institucije hoæe Institut sevdaha.
Radim i sa nijetom da nekim mladjim olakšam bavljenje sevdahom jer znam kako sam ja mukotrpno uèio nejmajuæi literature.
Imam mnogo saradnika, zapravo potencijalni saradnik mi je svako ko voli sevdah i sevdalinku i želi pomoæi opstanak iste.
Ipak, od samog poèetka ideje uz mene je Enes Mujanoviæ, sjajni violinista i zanesenjak sevdaha. Pjevaèki dio ekipe èine oni sa kojima sam 1994. godine, u nemoguæim uslovima pravio Prvi bosanski festival narodne muzike “LUKAVAC `94”, a to su: Hasiba Agiæ, Nusreta Kobiæ, Meho Fazliæ, Esad Kovačeviæ, Dzavid Pamukoviæ, Ljubica Berak, te poslije priključene Vesnu Hadziæ, Andriju Stevaniæa, Izetu Milisić, Zekiju Mehurić, Aliiju Brkić, Kadiru Ćano, Ćazima Čolakovića, Huseina Kurtagića, Mirzu Trbonju, Enesa Spreču, Safeta Sikiru, Avdu Lemeša, Šukriju Traku, dr. Hašima Muharemoviæa i dr. Mehmeda Gribajèeviæa – sazlije i druge potencijalne. Institut je otvoren svakome ko voli, osjeæa i želi uèiti i tumaèitu sevdah i sevdalinku…
Sevdalijski podmladak institute cine: 11. godišnja Amila Golub iz Livna, 15. godišnja Lejla Hamziæ iz Maglaja, danas veæ18. godišnja Alisa Hadziosmanoviæ iz Visokog i 16. godisnji Edin Begoviæ iz Muliæa koji je preuzeo ulogu rahmetli Zekerijaha Djezica u Bosanskom mevludu.
Ogromna praznina je nastala preseljenjem na Ahiret Zekerijaha Djeziæa, sazlije Avdage Vrabca i gromade bosanskih glumišta Zaima Muzaferije. Svaki, na svoj naèin, dali su lijep ogroman doprinos našoj kulturi i lijepo smo saradjivali u mome ranije Muzièkom ateljeu “Omega”, a od 14. 02. 03. godine u Institutu sevdaha.
Savjet Instituta sevdaha cine:
Abdulah Sidran, Abdurahman Èoliæ, Ahmed Imamovic, Ahmet Hundur, Amira Dzajiæ, Asim Horoziæ, Dzafer Obradovic, Dzemaludin Mutapèiæ, Dževad Šabanagiæ, Emir Hadžihafizbegoviæ, Emir Nuhanoviæ, Enes Kujundžiæ, Enes Mujanoviæ, Enver Šadinlija, Esad Arnautaliæ, Fuad Kasumoviæ, Gordana Muzaferija, Gordana Topiæ, Gradimir Gojer, Hasib Mušinbegoviæ, Hašim Muharemoviæ, Husein Galijaševiæ, Husein Kurtagiæ, Indira Kuèuk, Irfan Ljevakoviæ, Josip Pejakoviæ, Jusuf Žiga, Majo Dizdar, Mehmed Bajrektareviæ, Mehmed Drino, Mehmed Gribajèeviæ, Nadja Lutvikadiæ, Nedžad Ibrišimoviæ, Nijaz Alispahiæ, Nijaz Omeroviæ, Ognjen Tvrtkoviæ, Osman Morankiæ, Rasim Deliæ, Salih Lemeš, Sejfudin Vila, Selma Feroviæ, Senahid Haliloviæ, Sulejman Šariæ, Tamara Karaèa – Beljak, Zaim Heæo, Zeir Mlivo i Zilhad Kljuèanin.
Upravni odbor saèinjavaju:
Predsjednik: Jasna Hadžiselimoviæ i èlanovi UO Abdulah Nakaš, Mirza Zeèeviæ, Fatmir Alispahiæ, Zlata Šojko, Halid Muhiæ i Ejub Mušinbegoviæ.
Svi ovi èasni ljudi, svaki na svoj naèin vole sevdah i svojim djelovanjem pomažu opstanku naše nacionalne pjesme, a time i našem opstanku u zemlji što se Bosnom i Hercegovinom zove a radeæi to pomažu i sve one širom dunjaluka kojima je sevdah i sevdalinka utkana u identitet.
Stalni èlanovi orkestra su:
Druga harmonica Abaz Bijediæ, violina Enes Mujanoviæ, klavijatura Ivica Dilber, klarinet Suad Pašiæ, gitara Mirza Trbonja, bas-gitara Samir Buriæ-Èupo, èelo Bogumila Kamenjaševiæ, Poljakinja a bosanska snaha, bubanj Huso Pajiæ…
Orkestar prema potrebi proširujemi ili smanjujemo…
Sa vokalnim solistima korepetiraju: profesorice solo pjevanja Gordana Topiæ i Vesna Košpo. Sazlijsku poduku radi sazlija Šukrija Trako, autor knjige “Saz u Bosni”. Tekstualne dileme pomažu na dobro riješiti dr. Gordana Muzaferija i književnik Nedžad Ibrišimoviæ.
Harmonikaše slušam, sjetujem i poduèavam ja, posebno u Ljetnoj školi sevdaha…



BOŠNJACI.net: Bez sumnje da su Bosna i Bošnjaci prepoznatljivi po sevdahu, da li ste možda razmišljali da pored Vaše angažiranosti za afirmaciju bosanske muzikološke i sociokulturne suštine samim tim zaštiæujete državnièki (bosanski) i nacionalni (bošnjaèki) identitet?
POBRIÆ: Da, svakako i dobro je da ste to poentirali. Jer, Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja, na izrazitoj vjetrometini. Strateški izrazito važna na Balkanu, svi bi je voljeli za sebe i dušmani kroz povijest nikada nisu birali sredstva da je rastoèe. Bosna je zemlja koja pripada ljdima koji je vole. Svaki patriota, sve što radi, radi da pomogne svojoj djedovini pa tako i ja. U svakom mome odsviranom tonu utkana je ljubav prema kuænom pragu i želja da se pomogne našem bitisanju. Nama je sudjeno da se do Kijametskog dana borimo za opstanak na ovoj medji civilizacija u zemlji što se Bosnom i Hercegovinom zove.

BOŠNJACI.net: Jedan poznati bošnjaèki intelektualac je zapisao, da: «Osnivanjem Instituta sevdaha po prvi put se u povijesti institucionalizira briga za izvorište bosanskohercegovaèke muzikološke, folklorne, književne i opeæinito sociokulturne osobenosti, što nepobitno svjedoèi o autohtonom identitetu Bosne i Hercegovine». Da li su to u principu razlozi, pored Vaše muzikološke profisonalnosti, koji su Vas potakli da osnujete ovu bez sumnje znaèajnu instituciju kod Bošnjaka?
POBRIÆ: Naši dušmani bi voljeli da je BiH što labavija, u svakom pogledu. Mi koji je volimo bi voljeli da nam je naša BiH što odredjenija jer nam to poveæava šanse za trajanje. To je neprekidna konstanta i kontinuiran proces pa je sasvim normalno da je osnivanje Instituta i traženje te odredjenosti u ovom segmentu naše duhovnosti.
Što se bolje organizujemo, u svakom pogledu, teže æe nas naši neprijatelji razvaljivati.

BOŠNJACI.net: Da li su gradjani BiH zainteresirani za onim što radite, i koliko Bošnjaci cijene sveukupni Vaš rad i osnivanje Fondacije Institut sevdaha?
POBRIÆ: Obišni misleæi ljudi su vrlo blagonaklono prihvatili osnivanje Instituta sevdaha, oni odlièno znaju da nam to treba i da je to izrazito dobar pomak naprijed, znaju to cijeniti, to jasno osjeæam u svakom kontaktu. Postojala je mala nevjerica kako to može napraviti jedan èovjek.
U ovom poslu se nama koji volimo Bosnu i sevdah èine takve podvale da ja to jednostavno nisam mogao trpiti dalje. Okupio sam istomišljenike, ljude koji cijene moj rad i zalaganje i krenuli smo u neizvjesno... Nijet nam je pomoæi opstanku sevdaha i sevdalinke i kao ukupnog stanja opstanka BiH. Mi znamo kuda æemo i kako æemo, a samo Allah dz.š. zna dokle æemo.



BOŠNJACI.net: Znaju li Bošnjaci šta je sevdah i sevdalinka ili se ipak radije prepuštaju srbijansko-šumadijskom dreèeæem folk-šundu i šta trebamo uraditi da naš narod ostane malo dalje od onih koji im 'zagadjuju' svakodnevni život sa takvim prekodrnskim šund pjevaèima koji su 'inficirali' i mladje bošnjaèke pjevaèe, a to se svakako reflektuje na bošnjaèku porodicu i na sam narod?
POBRIÆ: Nažalost, u nas je mnogo više onesviještenog nego osviještenog naroda i neznam kako taj problem riješiti. Nikako mi nije jasno da jedna populacija sluša muziku svojih dželata. Moguæe je razlog što takva sorta muzike ne treba razmišljanja – ona razmišlja za takve slušace.
Sevdah i sevdalinka su nešto drugo... To je misleæa muzika i to je filozofija našeg opstanka, i živi dokaz da smo mi ovdje jako dubokog korijena, i da nam se korijen omladio, i da je jedna od mladica našeg korijena sevdah i sevdalinka, i da svi trebamo pomoæi da opstane, i da pomažeæi sevdahu mi zapravo pomažemo sebi... Opstaèemo i mi i sevdah ako naše korijenje budemo ljubavlju zalijevali.
Ja sam imao prelijep zivot u sevdahu od sevdalinke, i osnivanjem Instituta sevdaha htio sam toj ljepoti uzvratiti lijepim. A duša me boli zato što je danas sevdalinka višeslojno napadnuta.
Sve je manje ambijenta za nastajanje sevdalinke. Protok vremena neumitno èini svoje. Potesko je komponovati o musebku kao medji sevdaha (musebak na djevojackoj sobi jest medja sevdaha), a nikad ga u životu ne vidjeti. Jako malo je u ovo vrijeme komponovanih sevdalinki. Mi sviramo, pjevamo i snimamo ono što su naši prethodnici, živeci u sevdaliskijem ambijentu, napravili. Ove godine æe Institut, ako Bog da, napraviti Prvi festival sevdalinke sa ciljem da iniciramo stvaralaštvo u tom pravcu.
Zato pozivam sve one koji korespondiraju sa web magazinom BOSNACI.net da, ako znaju neku staru, a ne objavljivanu pjesmu, da mi pošalju na moje e-mail adrese: ([email protected] i [email protected]) , da bi smo je zajedno sašuvali od zaborava. Velika je sreæa narodu vratiti ono što je njegovo, a nemarom zaboravljeno.
Kada umrije èovjek to je Božije odredjenje, a kada umrije makar jedna sevdalinka onda je to naš grijeh.
Takodjer pozivam sve koji umiju napraviti tekst i muziku u duhu sevdalinke da mi se jave, moguæe da bude dobro i da to uvrstimo na Prvi festival sevdalinke u ljeto 2004. godine. Iz iskustva znam da èovjek može iz duše 'otkinuti' pravu pjesmu, nije uslov da je profesionalni muzièar.



BOŠNJACI.net: Koliko je islam kao religija kojem pripadaju Bošnjaci doprinosi i pomaže u kreiranju i usavršavanju sevdalinke?
POBRIÆ: Islam je genetska osnova sevdaha i sevdalinke. Moja evolutivna hipoteza nastanka sevdaha i sevdalinke je: ezan, ilahija, kasida pa sevdalinka.

BOŠNJACI.net: Vi èesto znate istaæi da je mevlud radost imanskih duša, tim povodom ste napravili i prvi notni zapis “Bosanskog mevluda”, odnosno prvi notni zapis mevluda svijeta. Moram Vam otkriti i moju tajnu da upravo notni zapis o kojem govorimo je vrelo na kojem napajam dušu. Nakon slušanja ovog zapisa koji ste napravili da se jako lijepo osjeæam i imanski sam èvršæi i bliži sam svom Stvoritelju. Da li je to možda bio Vaš cilj da slušatelje približite Gospodaru Svjetova?
POBRIÆ: Drago mi je ovako nešto èuti, i da se trud nas koji smo radili na “Bosanskom mevludu” polahko provodi u djelo kod slušatelja. Ja sam zaista kad god zanijetim pred Allahom dž.š., i tako nastojim da se ponašam.
Poèetak rada na “Bosanskom mevludu” datira u 1994. godinu kad nam je ovdje bilo najteže u BiH. Mislim da je to bio instikt da se saèuva još nešto autohtono na bosanski naèin. “Bosanski mevlud” sam radio preko tri godine, a ciljevi su se množili. Veæ se tada poèelo prièati da se neæe smjeti u školama upotrebljavati termin agresija, genocid, zloèin… pa sam u “Bosanskom mevludu” nakon dove, odabranim stihovima i sevdalinkama isprièao prièu o Bosni i o nama u Bosni. Nejmam pretenzija da to neko predaje na katedrama ali imam želju da pomogne našem nezaboravu.
Takodjer sam htio da mevlud približim vremenu, da ga, uslovno reèeno osavremenim, pa sam upotrebljavajuæi basove na harmonici prvi na svijetu napravio od prvog do zadnjeg minuta neprekinuto melodijsko kretanje u kojem svaki ton prethodnog uèesnika bosanskog mevluda je prvi ton slijedeæeg.
To se u kršæankoj terminologiji naziva oratorij (vokalno-instrumentalno djelo veæeg opsega, za vokalne soliste, hor i orkestar). Islamska terminologija nejma termin za ovo pa mi je naš uvazeni reis-efendija dr. Mustafa Ceriæ rekao da ja izmislim termin ali do sada nije išlo, možda nekad provrije, ako Bog da.
Inace, Reis je sa svojom svitom nekoliko puta dolazio na èardak da preslušaju dokle sam stigao, da koriguju, da sjetuju, što sam ja naravno uvažavao jer mi je nijet da pomognem i po moguænosti unaprijedim.
“Bosanski mevlud” je na promocijama da sada slušalo oko 40.000 imanskih duša, a kad bi imao malu podršku mislim da bi uz dobru organizaciju napunio svaki stadion u Bosni. Treba, po meni, zahvaliti tradiciji da se mevlud uæi pred nekoliko safova u malim prostorima (iako je to, moguæe je, i saèuvalo mevlud do dana današnjeg u Bosni) i sa mevludom izaæi na velike prostore da ga vidi i osjeti što više imanskih duša. Mi smo u Zetri, po izrazitom nevremenu, imali oko 9.000 posjetilaca, to je oko 18.000 ruku dignutih na molbu dragom Allahu dž.š. i to je pravi sevap, ako Bog da.
Primio sam mnogo pohvala za ovo djelo. Naravno bilo je i onih koji su osporavali pravo na slobodu prilagodjavanja vremenu i prostoru, što je i normalno jer da je Allah dž.š. htio, bili bismo svi isti. Izdvojit æu neke od pohvala koje su mi drage, a to su: profesor Salih ef. Trako, prevodilac sa nekoliko orijentalnih jezika, izmedju ostalih i sa perzijskog nakon jedne promocije rekao je “Ja sam donekle slušao, a odnekle plakao”.
Emin Švrakiæ, proslavljeni komandant Zelenih beretki nakon promocije u Visokom: “Za ovo se isplati iz Sarajeva doæi pješe”.
Imam Adil-begove dzamije u Sarajevu ef. Makic, dolazeæi kuæi u Bužim, kad je izašla pred njega, zamolio je svoju majku da zajedno, u autu, mevlud odslušaju do kraja jer nije htio prekidati tu ljepotu, to mi je ef. Makiæ prièao.
Kad je naša majka preselila na bolji svijet, na Ahiret, moja sestra Havica bila je u Americi. Svojim domaæinima, kršæanima, objasnila je potrebu da odsluša mevlud na slušalice, kršæani su zamolili da pusti na zvuènike da i oni slušaju. Nakon preslušavanja kršæani bili su prvo iznenadjeni da to uopšte postoji u islamskoj vjeri i toliko oduševljeni da mi je moja sestra Havica rekla: “Omo, prvi puta sam te, u životu, više cijenila kao umjetnika, nego kao brata”.
Note sam napisao iz potrebe da uhasulimo naše, iz potrebe da se lakše nauèi i da ostane u vremenu zapisan bosanski naèin uèenja mevluda.



BOŠNJACI.net: Možete li nas malo upoznati sa ostalim projektima Instituta sevdaha, kao i na koji naèin najednostavnije možemo mi doæi do njih?
POBRIÆ: Sad sam plasirao «Vrijeme i sevdah 2» i «Vrijeme i sevdah 3» na CD-ovima, na DVD, i na video kasetama.
Na godišnjicu Instituta, znaèi 14.02. 2004. godine zvanièno æemo predstaviti ovogodišnji rad, a to je: »Saz u Bosni», «Banjaluèki sevdah u vremenu», do napomenem da sam do sada pronasao i zapisao 75 pjesama o Banjaluci i toponomima banjaluèkum, zatim CD Amile Golub iz Livna, CD Lejle Hamzic iz Maglaja i, ako Bog da da stignem sabrati, knjigu moga proznog pisanja pod naslovom «ŠTA BI REKLA MOJA RAHMETLI MAJKA»
U iducoj godini postojanja planiramo za 15.04 2004. godine predstaviti dokumentarni film «KAKO SMO PRAVILI PRVI FESTIVAL NARODNE MUZIKE BIH LUKAVAC `94», režiju æe pomoæi Ahmed Imamoviæ, kandidat za Oskara za kratkometražni film «10 MINUTA» inaèe sjajan èovjek i aktivni saradnik u mom Ateljeu oko dvije godine.
Planiramo napraviti i «PRVI FESTIVAL SEVDALINKE BIH» u ljeto 2004.
Biæe to, ako Bog da, putujuæi festival po probosanski orijentiranim gradovima a promociju planiramo na kulturnoj manifestaciji «BAŠÈARŠIJSKE NOÆI 2004»
Moji proizvodi izlaze u malim tiražima, nejma ih nigdje kupiti osim u Institutu i preko interneta, volim da moj proizvod dodje do onih koji vole to što radim i da budu korisni nekome da nastavi ovo. Kad neko naruèi putem interneta, ja pošaljem raèun na koji treba uplatiti i ja iz Bosne pošaljem željeno.

BOŠNJACI.net: Recite nam kako je najednostavnije doæi do Instituta i kojim danima se može posjetiti?
POBRIÆ: Institut posjeæuju ljudi iz cijelog svijeta. Treba se najaviti, a najbolje je doæi vikendom kad ja imam malo vièe vremena za eglen. Rekli smo veæ da se nalazi u Muliæima kod Visokog, a za više pojedinosti predlažem da vaši èitatelji posjetite našu internet prezentaciju www.institutsevdaha.ba.
Skoro je, u zvaniènu posjetu Institutu došao potpredsjednik Federacije BiH gospodin Desnica Radivojeviæ sa saradnicima, bio je gospodin Amor Mašoviæ sa kompletnom komisijom, studenti Filološkog fakulteta iz Ljubljane, potpredsjednik Svjetskog saveza dijaspore Bošnjaka gospodin Mustafa Karabdiæ, èlanovi Udruženja sevdalija iz Tuzle, pun veliki autobus i brojni drugi.
Možda je i prava prilika reæi da treba razmišljati o Udruženjima sevdalija u dijaspori, i ako Bog da mi æemo na tome raditi u BiH.



BOŠNJACI.net: Omer Pobriæ nije samo sevdahlija, muzièar, koliko mi je poznato Vi ste 1990. godine bili jedan od èertdesetorice potpisnika koji su osnovali Stranku demokratske akcije (SDA). Možete li se malo prisjetiti tog vakta kada se izlazilo iz bošnjaèke ilegale življenja u onoj bovšoj SFRJ?
POBRIÆ: Svoje razmišljanje i o tom i o ovom vaktu rekao sam na proslavi 13. godišnjice osnivanja SDA, a sada æu ga ponoviti:
”Ponosan sam što sam onda potpisao našu programsku deklaraciju. Ponosan sam što se danas u tom dokumentu ne treba ništa mijenjati jer je i onda i danas to bio demokratski, human i ljudski sroèen dokument. Ponosan sam što niko iz Armije BiH u Hagu nije optužen za genocid, za poneke zlocine jest – jer rat nije ljubljenje nego ubijanje, a time što niko nije optužen za genocid dokazuje da smo se mi borili za goli opstanak, a ne da nekoga protjeramo iz Bosne. Ponosan sam što sam jedan od tih ÈETRDESET, danas bi potpisalo èetiristo hiljada ali je onda trebalo imati petlju pa potpisati i Stranka demokratske akcije nije mi ništa dužna, ja sam Bogu i SDA dužan za moj opstanak i ostanak u BiH.

BOŠNJACI.net: Baš u tom vaktu srpsko-crnogorski s jedne, te kasnije i hrvatski nacionalisti su ušli u finalizaciju galoprajuæeg mraènog fašizma. Probudila se ponovna mržnja prema svemu sto je islamsko, bošnjaèko, bosansko… Recite nam kako ste doživjeli svo to stanje prije i za vrijeme agresije na Bosnu i Bošnjake?
POBRIÆ: Prije nisam vjerovao da je moguæe ali sam brzo èinjenièno shvatio i krenuo u odbranu – to èinim i sada, na ovaj nacin. Nama je do Kijametskog dana sudjeno da dokazujemo svoje pravo na opstanak u BiH.



BOŠNJACI.net: Kakva je uloga bila Omera Pobriæa u tom vaktu?
POBRIÆ: Èasna, ako Bog da.

BOŠNJACI.net: Prije nešto manje od dva mjeseca na Ahiret je preselio lider Bošnjaka, mislilac, filozof, velikan svjetskih razmjera rahmetli Alija Izetbegoviæ, bez sumnje èovjek koji je zaslužan zato što danas sa ponosom možemo reæi ono što jesmo. Recite nam, kako Vi kao jedan od prijatelja rahmetli Izetbegoviæa, vidite njegovu ulogu u proteklom teškom periodu, kao i kako ste doživjeli taj momenat njegovog prelaska sa ovog na bilji svijet?
POBRIÆ: Napisao sam u mom telegramu sazalnice: “Djed bio, Bosnu i Bošnjake uspravio, i otišao u Džennet, ako Bog da. Otišao, a ostao...u srcu”.

BOŠNJACI.net: Na kraju ovog našeg ispcrpnog razgovora u ime èitatelja i redakcije srdaèno Vam se zahvaljujemo na odvojenom vremenu za nas Web magazine BOSNJACI.net.
POBRIÆ: Hvala i Vama. Od srca selamim i pozdravljam sve koji vole Bosnu i sevdah. Ako Bog da, da se vidimo u Bosni i u Institut sevdaha