Esad KRCIĆ: Čikić je jedan od 20-tak uhapšenih bošnjačkih prvaka u Sandžaku koji pripada Crnoj Gori. Iako stopostotni invalid to za MUP-ovce Crne Gore nije ništa značilo da ga po naređenju s vrha u februaru 1994. godine uhapse u rodnom Bijelom Polju. Nakon hapšenja katili u uniformama crnogorske policije priredili su pakao cijeloj grupi uhapšenih Bošnjaka. Možete sada zamisliti da upravo ti katili koji su mučili Ibrahima Čikića, i ostale uhapšene Bošnjake u Crnoj Gori, u privatnoj tužbi zbog “duševnih boli” kod Osnovnog suda u Bijelom Polju od žrtve i “Vijesti” traže odštetu od 120,000 eura. Znamo da ovo zvuči nevjerovatno ali je istinito, jer u Crnoj Gori je sve moguće, pa i srpsko-crnogorski dželati da tuže žrtvu Ibrahima, koji je Božijom voljom preživio torture kroz kazamate i logore, i koji se nakon svega kroz pisanu i literarnu riječ odlučio sjećati i ostaviti onima koji budu bitisali na sandžačkom prostoru, da budu oprezni sa kim i u čijem okruženju žive.

Tužioci koji za "duševnu bol" od Čikića i Vijesti traže 120,000 eura: Luka Bulatović, dr. Tomislav Karišik, dr. Rasim Agić, dr. Vučić Popović, Milko Kljajević, Nedjeljko Petrović, Dušan Obradović, Vukić Šuković, Blažo Marijanović, Radoman Vuković i Radojko Veličković.

Režim balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika ostavio je dubok trag na društveno-političkom srpsko-crnogorskom ali i sveukupnom ex-jugoslovenskom prostoru. Planirana agresija Beograda i Podgorice na BiH i genocid koji su počinili nad Bošnjacima, ali i progon, hapšenje, deportacije iz Snadžaka i CG ponovo su otvorili rane koje vjerovatno zadugo neće zacijeliti, bar ne kod onih nad kojima je sprovedena genocidna politika istrebljenja, ali i poniženja, prebijanja, zlostavljanja... O jednom takvom slučaju koji se dogodio u Crnoj Gori ukratko ćemo u nastavku.

Naime, u Osnovnom sudu u Bijelom Polju (sutra) 6. jula t.g. bit će održano suđenje po privatnoj tužbi 11-rice bivših radnika bjelopoljskog istražnog zatvora protiv Ibrahima Čikića, autora knjige “Gdje sunce ne grije” i podgoričkog lista “Vijesti”, koje su profesionalno u feljtonu prenijele skoro kompletnu knjigu. Čikić je jedan od 20-tak uhapšenih bošnjačkih prvaka u Sandžaku koji pripada Crnoj Gori. Iako stopostotni invalid to za MUP-ovce Crne Gore nije ništa značilo da ga po naređenju s vrha u februaru 1994. godine uhapse u rodnom Bijelom Polju. Nakon hapšenja katili u uniformama crnogorske policije priredili su pakao cijeloj grupi uhapšenih Bošnjaka. Možete sada zamisliti da upravo ti katili koji su mučili Ibrahima Čikića, i ostale uhapšene Bošnjake u Crnoj Gori, u privatnoj tužbi i to zbog “duševnih boli” kod Osnovnog suda u Bijelom Polju od žrtve i “Vijesti” traže odštetu od 120,000 eura. Znamo da ovo zvuči nevjerovatno ali je istinito, jer u Crnoj Gori je sve moguće, pa i srpsko-crnogorski dželati da tuže žrtvu Ibrahima, koji je Božijom voljom preživio torture kroz kazamate i logore, i koji se nakon svega kroz pisanu i literarnu riječ odlučio sjećati i ostaviti onima koji budu bitisali na sandžačkom prostoru, da budu oprezni sa kim i u čijem okruženju žive.

Interesatno je istaći da u CG po ustaljenoj praksi tužioci sve češće traže novčane odštete od tužene strane za navodne “duševne boli” koje su im nanijeli perom ili objavom u štampanim medijima, a crnogorsko “časno” sudstvo pokazuje veliko sažaljivanje prema tim “duševnim bolesnicima”, te im u parnicama koje vode za “ozdravljene” dodijeljuju pozamašne svote novca. Isto sudsvo do sada je kaznilo Šekija Radončića, Petra Komnenića, Veseljka Koprivicu, Andreja Nikolaidisa, Željka Ivanovića, Seada Sadikovića, a sudski su fasovali i magazin “Monitor” i dnevnik “Vijesti” i dr. Prema našim sazananjima niti jedan od tih tužioca kojem je nanijeta "duševna bol" nisu upućeni na liječenje u kotorskoj Dobroti.

Dželati, odnosno trećerazredni likovi iz knjige “Gdje sunce ne grije” autora Ibrahima Čikića, nikako da se pomire sa činjenicom što je ostao živ. Nezadovoljni što Čikić nije završio u nekoj od masovnih srpsko-crnogorskih grobnica, posebno što marionete crnogorskog režima iza leđa guraju organizatori zločina, zato u privatnoj tužbi traže pozamašnu svotu novca kako bi umirili “duševne boli” i to zbog patnje koje im Čikić navodno perom nanosi. I mi se pitamo odakle tolika “drskost” slijepog Ibrahima Čikića da se usudio sjećati i pisati o zločinu i torturi kroz koju je ni kriv ni dužan prošao tokom 1994. godine prošloga vijeka.

Sada vam je jasnije kako u “europskoj” Crnoj Gori dželati “duševnu bol” uspješno liječe preko montiranih procesa koje im, usput govoreći, Đukanovićevo sudstvo garantira visoke novčane iznose. Umjesto da knjiga “Gdje sunce ne grije” autora i stradalnika Ibrahima Čikića bude jak povod da upravo sudstvo, odnosno tužilaštvo Crne Gore, odmah nakon objave istraže istinitosti navoda i utvrde listu imena koji su učestvovali u tom zločinu, i da odmah nakon toga podignu optužnicu protiv onih koji su se dželatski odnosili prema Čikiću i drugim uhapšenim, oni će baš danas u Okružnom sudu u Bijelom Polju pokrenuti jedno novo poglavlje u “modernom” crnogorskom sudstvu kada dželati od žrtve više ne traže život, nego novac.

Čikić iz mlađih dana u beogradskoj bolnici nakon jedne od operacije za spašavanje vida Poznajući Čikića mislim da nema sumnje da im on neće isplatiti pozamašnu svotu novca koju traže u ovoj parnici, ali tek kada mu crnogorskim sigurnim kanalima stigne kokainsnka pošiljka iz Kolumbije. Tada će bezbeli Ibrahim poduplati cifru kako bi mirno spavali crnogorski ‘sokolovi’ u Milovoj privatnoj državi. Doduše nemojte se začuditi ako se iz srpsko-crnogorske pozadine aktivira Momir Bulatović, koji je javno priznao grešku i nakon toga abolirao sve zatvorenike.

S pravom mnogi smatraju da je jedan od glavnih razloga pojave ovakvih suđenja koji graniče sa zdravim umom, upravo neusvajanje zakona o lustraciji u Crnoj Gori. Otvoreno moramo reći da usvajanje spomenutog zakona već duže vrijeme blokira šef SDP-a i predsjednik Parlamenta CG Ranko Krivokapić. To znači da je ovaj crnogorski nacionalista pod plaštom socijaldemokracije otvoreni pomagač zločinaca koji i dalje progone žrtvu - Ibrahima Čikića. Istina ovoga puta torture iz logorskog kazamata Foče zamijenjene su perfidnom tužbom. Umjesto da se država Crna Gora izvini i zatraži oprost od Bošnjaka zbog genocida i zločina počinjenih tokom agresije na BiH, da prizna grešku, pohapsi organizatore i izvršioce zločina – oni žrtve, u ovom slučaju Čikića, i dalje progone i zlostavljaju.

Još jednom podsjećamo javnost: Čikić iako je 100% invalid, kako stoji u nalazu ljekara iz 1994., da je vidna sposobnost umanjena 100% trajno. Potreban pratilac!, optužen je po 17 tački optužnice, između ostalog i za snajpersko djelovanje sa tornja crkve Sv. Petra u Bijelom Polju, stvaranja Države Sandžak….
Upravo zbog takve lažne optužnice prošao je strahovite torture u logoru u Foči i kazamatu u Bijelom Polju. Umjesto da bude ključni svjedok protiv organizatora zločina njemu se i danas javno sudi. Znači nastavlja se otvoreni progon Bošnjaka, invalida, gdje u parnicama potražuju ogromne svote novca da bi zločinci mirno spavali.

Iako je prema nekim našim saznanjima tuženi pozivao Vrhovnog državnog tužioca da otvori istragu i ispita navode knjige kako bi kaznili zločnice, oni (zločinci) više nego očigledno zlouptrebljavaju pravosuđe, vrše obmanu onog dijela crnogorske demokratske javnosti i pokušavaju nametnuti lažnu historiju događanja. Mišljenja smo da nas od takvog sudstva neće začuditi da je slijepi Ibrahim Čikić, iako žrtva crnogorskog zločina policijskih struktura CG, držao zločince u ćelijama bjelopoljskog kazamata; ili pak ako donese presudu da je Čikić bio upravnik zatvora a oni zatvorenici koji su htjeli stvoriti “dražvu Sandžak” na teritoriji srpsko-crnogorske nahije.

Poznajući Čikića mislim da nema sumnje da im on neće isplatiti pozamašnu svotu novca koju traže u ovoj parnici, ali tek kada mu crnogorskim sigurnim kanalima stigne kokainsnka pošiljka iz Kolumbije. Tada će bezbeli Ibrahim poduplati cifru kako bi mirno spavali crnogorski ‘sokolovi’ u Milovoj privatnoj državi. Doduše nemojte se začuditi ako se iz srpsko-crnogorske pozadine aktivira Momir Bulatović, koji je javno priznao grešku i nakon toga abolirao sve zatvorenike.

Neshvatljivo je ali i začuđujuće da se tzv. bošnjačke organizacije, stranke i NVO ne oglašavaju po ovom pitanju kršenja ljudskih prava nad njihovim sunarodnikom. Jer, to što Čikić nema mira i što ga i dalje perfidno progone njih se ne tiče niti ih je briga. Ustvari oni iz tzv. foruma i vijeća/savjeta će reagirati po njihovoj ustaljenoj licemjernoj praksi. Kada proces bude priveden kraju i kada im dojave kako će proces biti okončan oni će se glasnuti kako bi pokupili koji poen. Za sada je važno da oni čuvaju pozicije koje im je podgorički vožd obezbijedio. I stvarno bolje je da šute, jer ne bi bilo fino da mu se baš na kraju karijere zamjere. Neka ostanu do kraja odani i prodani.

Interesatno je još istaći da u CG po ustaljenoj praksi tužioci sve češće traže novčane odštete od tužene strane za navodne “duševne boli” koje su im nanijeli perom ili objavom u štampanim medijima, a crnogorsko “časno” sudstvo pokazuje veliko sažaljivanje prema tim “duševnim bolesnicima”, te im u parnicama koje vode za “ozdravljene” dodijeljuju pozamašne svote novca. Isto sudsvo do sada je kaznilo Šekija Radončića, Petra Komnenića, Veseljka Koprivicu, Andreja Nikolaidisa, Željka Ivanovića, Seada Sadikovića, a sudski su fasovali i magazin “Monitor” i dnevnik “Vijesti” i dr. Prema našim sazananjima niti jedan od tih tužioca kojem je nanijeta "duševna bol" nisu upućeni na liječenje u kotorskoj Dobroti.