Pored milijardi donacija ljudi gladuju
U BOSNI I HERCEGOVINI SE SVE TEŽE ŽIVI
Autor: Mugdim Galijašević
Objavljeno: 09. Mar 2012. 08:03:37
I naivnim je jasno da su milijarde donacija završile u džepovima pojedinaca; Dok se oni svakodnevno bogate sve je više ljudi koji bukvalno nemaju šta da jedu

Mugdim GALIJAŠEVIĆ: Milijarde koje su došle u Bosnu nisu bačene. Ako se bolje pogleda unaokolo nije teško zaključiti gdje su najčešće završavale. I poslije svega toga da li je moralno upoće tražiti pomoć u svijetu, od naših ljudi iz dijaspore kada stanovnici ne znaju kako da prežive mir. Da su u poslijeratnoj Njemačkoj tako radili s novcem koji im je doniran za obnovu Njemačka danas ne bi bila ovo što jeste.
Novac za fabrike u Bosni i Hercegovini pojela je maca. Ovo je nedavno saopćeno iz Kabineta reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića. Ovo saopćenje Izazvalo je brojne reakcije. I to je sve.
I ptice na grani znaju da je u BiH pristiglo na desetine milijardi donacija. Po nekim analizama čak 80. Koliko tačno niko ne zna. I sigurno je da se neće nikada saznati. Formirane su brojne komisije čiji je zadatak bio da dođe do neke istine o donacijama. Ali sve se završavalo na konstatacijama:nema evidencije.

Porijeklo imovine

Zaim Backović, bivši član Istražne komisije Federalnog parlamenta za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava je izjavio kako ne vjeruje da će ikada biti rasvijetljeno gdje su otišle milijarde maraka pristigle u ratnom i poratnom periodu.

- U istočnoj Hercegovini ima frapantan primjer. A to je mjesto Fazlagića Kula kod Gacka. Mislim da nema manjeg mjesta da je više donacija po glavi povratnika došlo, a da se manje ljudi vratilo, kazao je bivši član Komisije Sabora IZBiH za povratak Husein ef. Hodžić.

On je još ustvrdio da su bošnjački moćnici koji su u ratu stjecali veliku korist, nastavili tako djelovati i poslije rata, sve do danas. To je stvorilo određene političko-mafijaške krugove, što je zakočilo povratak a povratnicima stvorilo nesigurnost.

Zna se da ljudi koji su sjedili u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti nisu htjeli prihvatilti da se istraži gdje su utrošene silne donacije niti su dozvoljavali da se utvrdi porijeklo njihove preko noći stečene imovine. Zna se i zašto.

U ratnom i poratnom periodu u svijetu, a posebno u dijaspori ljudi su se utrkivali da obezbijede novac i pomognu BiH. Pare su se skupljale u kesama i onda su ih neki povjerljivi ljudi odnosili. Evidencije u što su utrošene te pare nema. Istina je da je bilo puno ljudi koji su se bavili logistikom u inostranstvu, sakupljali novac. Da li je sve stiglo u domovinu i ako je stiglo gdje je završilo?

Činjenica je da je BiH, siromašna zemlja, koja još pruža ruku da joj se udijeli pomoć, postala zemlja sa ne malo super bogatih ljudi za koje se zna da radom nisu mogli doći do tolikog novca.

Poslijeratne dinastije

Dok drugi, a njih je najviše ne znaju kako obezbijediti golu egzistenciju gradom jurcaju najskupocjeniji automobili i dižu se vile koje se ne bi postidjele ni onih na Menhetenu. Ovo jeste zemlja apsurda. Bosna traži pomoić svijeta da bar nahrani svoje stanovnike, a u isto vrijeme na hiljade bogatuna brinu kako da izgrade nešto što već drugi nisu, pa da oni eto u tome budu prvi. I sada je postalo moderno da se takmiče čiji će bazen uz vilu biti luskuzniji i veći.

Ovih dana čini se kao da je krenula borba s korpupcijom. Na udaru se prvo našao „Bosnalijek“ i dinastija prvog čovjeka ove nekada najprofitabilnije firme Edina Arslanagića. Ono što se zna je da on i njegova najbliža porodica raspolažu sa imovinom vrijednom više od šest miliona KM. Kako su je zaradili. Kažu ispitaće se. I kada se ispita svaki pametan čovjek postavlja pitanje: ako je do bogatstva došao na nelegalan način hoće li mu biti oduzeta. To se još ne zna. Ali je pitanje i zašto je Federalnoj vladi koja ima 20 odsto kapitala u ovoj firmi trebalo da i ptice na grani propjevaju o mučkama u ovoj firmi i njenim firmicama pa da nešto poduzme, ako ništa da zaštiti svoju imovinu. Treba sačekati da brojni finansijski stručnjaci i inspektori urade svoj posao.

Sada je svakako i pitanje šta sa sumnjivim privatizacijama kojima su basnoslovno vrijedne kompanije prešle u ruke privatnika. Bukvalno su otete od države i radnika. Spominje su „Aluminij“ „Klas“, Sarajevska pivara... Moglo bi se još puno nabrajati, ali istina je da su mnogi „snalažljivi“ za male pare došli do firmi vrijednih milione , a onda umjesto da nastave proizvodnju, oni su iskoristili atraktivne lokacije tih kompanija i podigli ogromne zgradurine koje sada izdaju i prodaju. Radnici su izbačeni na ulicu bez ikakvih prava.

Ovih dana krenulo je i dodatno prepadanje penzionera. Naime, sve se glasnije govori da bi uskoro moglo doći do umanjenja njihovih ionako malih mirovina za 15 odsto, a razlog je izdvajanje novca za povlaštene penzije. Na to im još i domeću informaciju da ako zapnu pregovor s MMF-om mogli bi potpuno ostati bez penzija.

U BiH dakle ništa novo. Bijede je sve više, bez posla svaki dan ostaje znatan broj ljudi, a oni koji štrajkovima pokušavaju doći do svojih prava svakodnevno su na ulicama.

Šestorka se opet sastaje. Šta će odlučiti? Dabogda da ne bude kao i do sada. Dogovarat će se da se dogovore. Slučaj Sejdić-Finci i dalje BiH visi o vratru kao Damaklov mač, a oni što su na vlasti stalno govore da su blizu rješenja.

Da sve bude još komplikovanije iz zatvora u Puli je izašao ratni zločinac Fikret Abdić. Dočekalo ga je više od 4.000 ljudi koji su stigli iz Velike Kladuše. Na ovu zamršenu političku scenu stigao je ovaj sada već starac da ponovo uzbuni ljude u dijelu Cazinske krajine. Njemu nije dovoljno koliko im je jada zadao pušući u isti tikvu s agresorom.

Da se vratimo početku teksta. Milijarde koje su došle u Bosnu nisu bačene. Ako se bolje pogleda unaokolo nije teško zaključiti gdje su najčešće završavale. I poslije svega toga da li je moralno upoće tražiti pomoć u svijetu, od naših ljudi iz dijaspore kada stanovnici ne znaju kako da prežive mir. Da su u poslijeratnoj Njemačkoj tako radili s novcem koji im je doniran za obnovu Njemačka danas ne bi bila ovo što jeste.

Ne treba zaboraviti da je prošlo 17 godina od strašne agresije, a ovdje se ne vide pomaci niti ljudi osjećaju da im je bolje. Bila ova ili ona vlast iz godine u godinu njima je sve gore. Poštenim ljudima željnim rada kojim bi im obezbjeđivao život dostojan čovjeka se čini da je to bitka na život i smrt s vjetrenjačama. Iako su uporni i teško salomivi i njima ponestaje snage.
Ovdje su ljudi podijeljeni na bogate i siromašne. Jednima je rat pomogao da postanu ono što su danas: ljudi što imaju sve, a druge „manje snalažljive“ ostavio je bez ičega.