Salahudin FETIĆ: U opreznim i strategijski dobro osmišljenim akcijama, Slezović je posljednjih nekoliko godina medijski nasrtao na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru. Tako je recimo decembra 2011. godine autorizirao tekst koji se bavi poslovanjem IUNP-a, a u kome se provlači pokušaj izazivanja sumnje u zakonsko poslovanje ove institucije i ističe da je ona vakuf Islamske zajednice u Srbiji na čijem je čelu predsjednik Muftija Muamer ef. Zukorlić, zatim u nekoliko navrata plasirati neistinu da na IUNP-u postoji mobing i u kulminaciji ispisuje senzacionalistički naslov „IUNP postao ‘Dubioza kolektiv’”.

Česta je konstatacija da na Balkanu, pogotovo u Srbiji, ne postoji objektivno, nepristrasno i slobodno novinarstvo. Iako to nije posve tačno, uvijek se pronađe po neki interesom povezani mastiljar da dokaže takve tvrdnje i onda cijeli novinarski esnaf ubaci u kaljužu sumnje i ne/objektivnih podozrenja mnijenja. Te zakonitosti vrijede ne samo u balkanskim razmjerama već nažalost i u lokalnim sredinama, gdje svak svakog zna i gdje se mastiljari služe perfidnijim sredstvima da iskažu svoju zlu namjeru izazvanu vlastitim porivima ili jednostavno odrađujući zadatak za svog poslodavca. Kako ne bi posve otvoreno krenuli u direktni klinč sa svojim ideološkim neistomišljenicima, koriste se raznoraznim tehnikama, pa često posežu i za slobodom medijskog izvještavanja, nezavisnošću medija, privremenim distanciranjem od targetirane mete i slično, ali koristeći situaciju da u svakoj prigodi odrade dobijene zadatke. Jedan od takvih dokazanih mastiljara jeste i vrlo vješti urednik novopazarskog radija “Sto plus” i dopisnik agencije “Beta” Ishak Slezović.

Slezović je poznati islamomrzac, koji i u najmirnijim vremenima ne skriva mržnju prema svemu što je muslimansko. Još od perioda novinarskih početaka, nije se snebivao da u svojim člancima i radijskim izvještajima iskazuje otvorene antimuslimanske stavove. Možda mu ne bi trebalo uzimati za zlo takav mladalački pristup profesionalnom novinarstvu, u najblažem mu to odbiti na početničku nezrelost i pokušaj da se tadašnjim komunističkim urednicima nametne kao perspektivan kadar, ali kontinuitet takvog ponašanja nakon svega što se na ovim prostorima događalo u posljednjih dvadeset godina dokazuje da Slezović nije iskazivao takve stavove samo zbog probijanja na medijsku scenu već i iz ličnih uvjerenja. No, njegovo bezbožništvo je njegova lična stvar, ali mržnja koju ne skriva i zloupotreba medija za koje radi – Radio sto plus i Agencija Beta – nisu privatne stvari već se mogu upotrijebiti s ciljem Slezovićevog obračuna sa ideološkim i vjerskim neistomišljenicima iz čega se rađa njegova patološka mržnja prema svemu što je islamsko, muslimansko i bošnjačko.

Ono što je svojstveno ovom bajagi nezavisnim novinaru jeste otrovnost pera u danima kada njemu slični organiziraju medijsku hajku prema Muftiji Zukorliću i institucijama koje on predvodi. Tako je bilo uvijek kada bi se otrovnice medijskih i drugih plaćenika okomile na Muftiju uvjerene da će mu nauditi i ohrabrene podrškom iz raznih obavještajnih, političkih i tajkunskih krugova.

Prilikom pokušaja puča i agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine, Radio sto plus, čiji je urednik Slezović, bez imalo etičnosti i profesionalizma svrstao se na stranu instaliranih beogradskih paravjerskih institucija u pokušaju svakodnevno izvještavajući i citirajući njihove predvodnike Zilkića, Suljevića, Lekovića i druge pokušavajući im medijskim presingom obezbijediti prohodnost kod muslimanskog stanovništva. Dok je sa druge strane koristio svaku priliku da negativnim i senzacijskim izvještajima usmjeri svoje otrovno pero prema Muftiji Zukorliću i Mešihatu Islamske zajednice, pa čak i kada su u pitanju bile prijetnje i pokušaji organiziranih obračuna protiv Muftije, kao recimo što je bio slučaj sa medijskim presingom za njegovo pojavljivanje na sudu kao svjedoka u procesu protiv grupe vehabija bez obzira što su se u javnosti pojavile informacije da je u tom trenutku izvjesna sandžačka političko-kriminalna udruga pokušavala dogovoriti njegovu likvidaciju sa jednom poznatom beogradskom kriminalnom grupom. Uz sve to, u više navrata je pokušavao i unijeti podjelu po pitanju Islamske zajednice u Srbiji kod Albanaca Preševske doline. Za ovakve usluge Slezović je dobio i svojevrsno priznanje, odlikovanje i zahvalnicu lično od Zilkića 30. marta 2010. godine.

Na Slezovićevoj meti u novembru 2009. godine bila je i Medresa „Gazi isa-beg“ kada je pokušao javnosti plasirati laž sa svrhom izazivanja panike i pometnje kod učenika, njihovih roditelja, pripadnika Islamske zajednice i građanstva i samim tim skrnavljenja i narušavanja ugleda Medrese, u jeku planetarnog straha od virusa H1N1, objavljujući neistinu da se jedna učenica ove škole zarazila tom opakom bolešću.

Ponašanje Ishaka Slezovića, lišeno minimuma novinarske etike i profesionalizma, motivirano ideološkom pripadnošću, islamofobijom i antiislamizmom ima korijene i u materijalnim dugovima koje, uz sav trud i gubljenje sopstvenog dostojanstva, ne može isplatiti

Također, Slezović nije propustio gotovo ni jednu priliku da napadne rukovodstvo Islamske zajednice i Fakulteta za islamske studije prilikom pokušaja tajkuna da od vjernika protivpravno oduzmu ovo vakufsko dobro, pokušavajući u javnosti izvrnuti sliku o tome ko je u ovom slučaju u pravu i kome se pokušava nanijeti nepravda.

U opreznim i strategijski dobro osmišljenim akcijama, Slezović je posljednjih nekoliko godina medijski nasrtao na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru. Tako je recimo decembra 2011. godine autorizirao tekst koji se bavi poslovanjem IUNP-a, a u kome se provlači pokušaj izazivanja sumnje u zakonsko poslovanje ove institucije i ističe da je ona vakuf Islamske zajednice u Srbiji na čijem je čelu predsjednik Muftija Muamer ef. Zukorlić, zatim u nekoliko navrata plasirati neistinu da na IUNP-u postoji mobing i u kulminaciji ispisuje senzacionalistički naslov „IUNP postao ‘Dubioza kolektiv’”.

Slezović je pokušao i prilikom aktivnih pregovora oko konstituiranja Bošnjačkog nacionalnog vijeća unijeti pometnju u sandžačku i srbijansku javnost i plasirati dezinformacije na direktnu štetu pobjednika izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće Bošnjačke kulturne zajednice decembra 2012. godine, iznoseći neistinu da BKZ odustaje od razgovora sa nadležnim ministarstvom oko prevazilaženja ovog problema. Inače, Slezović u svojim novinskim izvješćima ne propušta priliku da nanese štetu legalnim i legitimnim organima BNV-a, kvalificirajući ih nepriznatim, paralelnim, nelegitimnim, onim koje država ne priznaje i slično, dok nepostojeće Vijeće koje zloupotrebljavaju rukovodioci i članovi SDA uvijek naziva legitimnim, legalnim i onim koje država priznaje.

Posljednja dešavanja oko Bošnjačke demokratske zajednice otvorila su Slezoviću još jednom priliku da iskaže svoje antimuslimanske i antibošnjačke stavove te da se svrsta u grupu onih koji direktno učestvuju u pravljenju atmosfere dualizma u ovoj sandžačkoj partiji. On, međutim, koristi novinarsku mogućnost prisustva partijskim konferencijama kako bi pokušao incirati sasvim druga pitanja i pozornost javnosti skrenuti sa suštinskih problema o kojima ova stranka kontinuirano govori. Tako, umjesto da se bazira na samu temu konferencije ili ostane u okvirima interesiranja političkog djelovanja, on zloupotrebljava prisustvo generalnog sekretara BDZ-a da uputi pitanja oko IUNP ili da kasnije svojim otorvnicama pokuša naškoditi predsjedniku Izvršnog odbora ove stranke nekonvencionalnim i etički nepristojnim novinarskim izvještajima sa svrhom izazivanja senzacionalistčkih težnji i skretanja pažnje sa osnovne teme konferencije koja donosi potencijalne poene BDZ-u a one čiji je dužnik svrstava u drugi plan.

Ovakvo ponašanje Ishaka Slezovića, lišeno minimuma novinarske etike i profesionalizma, motivirano ideološkom pripadnošću, islamofobijom i antiislamizmom ima korijene i u materijalnim dugovima koje, uz sav trud i gubljenje sopstvenog dostojanstva, ne može isplatiti. Riječ je o tome da je ovaj „novinar veteran“, kako sebe često naziva, za vrijeme vladavine SDA u Novom Pazaru dobio stan kao rezultat posredovanja u postizanju dogovora između SDA i kompanije “Kvele” radi legalizacije bespravno podignutog objekta od više desetina hiljada kvadratnih metara. Od tada se nije desilo da je u novinskom tekstu ili radijskom izvještaju spomenuo nešto negativno ili novinarski kritično prema stranci SDA i njenim predvodnicima. Dio istog kompenzacijskog dogovora je i dućan koji je dobio njegov rođeni brat.

Pored ovog duga kojeg Ishak Slezović revnosno isplaćuje zloupotrebom medija u kojima radi, postoji još jedan dugoročni ugovor sljedom kojeg redovno truje pero protiv islama i muslimana. Jedna od francuskih obavještajnih službi, inače blizak saradnik Beograda, redovno obezbjeđuje mjesečna plaćanja za antimuslimansku i antibošnjačku borbu koju vodi Ishak Slezović. Njegovi francuski prijatelji su mu obezbijedili donacije za osnivanje Radija sto plus, koji, uprkos stalnog finansijskog gubitka, uspijeva da se održi kao najjači radio u Sandžaku. Zapravo, ovaj radio na čelu sa Slezovićem je u misiji asimilacije muslimana i Bošnjaka i antislamskog djelovanja u Sandžaku. I najmanje obaviješten konzument medija će se ulaskom na portal ovog radija ili prilikom slušanja njegovog informativnog programa, odnosno uvidom u arhiv Betinih tekstova koje potpisuje njen dopisnik iz Novog Pazara Ishak Slezović uvjeriti u zlonamjernost, tendencioznost i neprofesionalnost vođenu direktnom islamofobijom, antimuslimanstvom i patološkom mržnjom prema bošnjaštvu.