Poslije uvreda Predraga Lucića
SA ŽRTVAMA BOSNE NEĆE SE NIKO IGRATI
Autor: Mugdim Galijašević
Objavljeno: 13. May 2013. 17:05:56
Oni kojima treba zabava i smijeh, neka to traži negdje drugdje a ne na osjećanjima žrtava pokolja u Ahmićima ~ Zato svima koji Bosni ne misle dobro, bolje je da drže dalje ruke od nje, jer vatra grije, ali zna i da opeče


Mugdim GALIJAŠEVIĆ Lucić ne parodira književno djelo nego temu, jednog od najgnusnijih zličina nad Bošnjacima, onog u Ahmićima što su ga izvele jedinice HVO-a „Jokeri“ 16. aprila 1993. godine. Pošto Lucić nije ni pokušao da to bude parodija, njegova se „nešto kao pjesmica“ kojoj će se diviti oni što uživaju u pogromu Bošnjaka može smatrati satirom kojoj i jeste zadatak da kritički ismijava pojedince i skupinu.
Bosna nije samo zemlja puna apsurda, već zemlja koju izgleda svaka šuša kada joj padne napamet može da je, što bi kazali, nalijepi, prikaže zemljom divljaka u kojoj skoro da se ni frižider ne upotrebljava. Onda kada im padne napamet historiju prilagođavaju svojim potrebama i prekrajaju je kako im volja i kako im padne napamet.

Pitam se često što smo mi u Bosni toliko jada nekome napravili da nam stalno o glavi radi. Nikako da nas ostave na miru da se mi saberemo i vidimo kako je najbolje za ovaj narod. Hrvati bi najradije da dokažu da mi mora i nemamo. Jedostavno govoreći, mi smo trn u oku svakome, a malo je onih koji su nam prijatelji.

Bosna nije svačija

Zašto ovo pišem. Mogao bih pisati o važnim stvarima koje doduše nisu nepoznate, da vlast ne funkcioniše, da se spremaju veliki štrajkovi, da budžetskim korisnicima, a pogotovo penzionerima prijeti smanjenje primanja. Sve je to već poznato i dani prolaze, a ništa se ne mijenja. Bosna je zemlja u kojoj bi i pametan poludio.

Povod mog pisanja je uvreda preko koje ja kao Bošnjak niti hoću niti mogu da pređem. Već je poznati da je Predrag Lucić napisao nešto što je nazvao satirom. Satira ili kako god je on i njegovi dušebrižnici nazivali je ustvari najgrublja uvreda žrtava zločina. Zar su Ahmići gdje je 116 Ahmićana, žena, djece i staraca pobijeno od ustaša HVO-a u jednoj noći zaslužili da se jedan Lucić ili bilo ko drugi šprda s tim.

Lucić nam pokušava kazati da je on o Ahmićima pisao u satiričnom stilu aludirajući na one koji su krivi za taj pokolj. Treba pročitati cijelu pjesmu pa onda vidjeti šta je on to naškrabao i nama nepametnim Bošnjacima pokušao prodati pod satiru. Više od njegovog uvredljivog i nadasve potcjenjivačkog pisanja smetaju mi na brzinu organizovane podrške od raznih klubova Pen-a, od raznih udruga novinara, njegovih istomišljenika. Sve u svemu, treba da se svede na to da je Lucić napisao nešto što mi Bošnjaci ne razumijemo. Mi razumijemo i znamo šta je uvreda. I neka te baljezgarije zove kako god hoće one su za mene najgora vatra prosuta po užarenom uglju i so po ranama onih koji nikada neće preboljeti svoje. Ja ovo govorim i subjektivno. Moj je otac ubijen 1945. godine u Jasenovcu kao ilegalac iz Sarajeva i musliman. I zar sada treba da se Lucić ili neki drugi pametnjaković iživljava nad žrtvama pišući neku satiru ili šta već.

Da je profesionalac i da ima hrabrosti, izvinio bi se za svoje pisanje. Ko radi, taj i griješi. Jok. Pa on ima potporu onih pametnih i svjesnih, koji za razliku od nas neznalica znaju šta je Lucić mislio i šta je napisao.

Svako ovako ili slično naredno pisanje sigurno je da će naići na reakciju u Bosni, Bošnjaka i Bosanaca koji su krv lili da odbrane zemlju. Zato svima koji Bosni ne misle dobro, bolje je da drže dalje ruke od nje, jer vatra grije, ali zna i da opeče. Bošnjake može proglašavati budalama, ovu jadnu sirotinju koja je i dvadeset godina nakon rata sluđena neimaštinom i neizvjesnošću zvati lijenom bagrom, jer posla ima, a oni neće da rade samo oni koji nemaju ni trunke morala. Sada nas ini intelektualci utjeruju u pamet kako mi nismo svjesni, pa nam treba kazati kako ćemo se na popisu i izjašnjavati.


Genocid u Ahmićima, 16. april 1993.
Luciću izvrgnuo ruglu Ahmiće gdje su ustaše, pripadnici HVO-a, pobili sve ŠTO SU ZATEKLI

Ovo sam sve napisao da bismo lakše shvatili koliko je Predragu Luciću bilo lahko pod krinkom ironije izvrgnuti ruglu Ahmiće gdje su ustaše, pripadnici HVO-a, pobili sve ŠTO SU ZATEKLI. Njih 116. I on sada smislio satiru na zločin koji je rijetko zabilježen. Da cijelo jedno selo puno Bošnjaka, i staro i mlado, i starci i djeca bude jednostavno pobijeno. I Lucić od toga pravi Satiru.

Uostalom, mene nije briga da li se to njegovo vrijeđanje žrtava masovnog ubistva i njihovih porodica koje su preživjele može podvesti pod bilo kakav oblik književnog izražavanja. Ja jednostavno neću da prihvatim nikakvo šprdanje i izrugivanje na račun tih žrtava. Svakako da je Lucićevo daleko od satire pa i parodije. Jer svaki onaj koji se bar malo bavi književnošću zna da je parodija književni oblik koji ismijava drugo književno djelo. Lucić ne parodira književno djelo nego temu, jednog od najgnusnijih zličina nad Bošnjacima, onog u Ahmićima što su ga izvele jedinice HVO-a „Jokeri“ 16. aprila 1993. godine. Pošto Lucić nije ni pokušao da to bude parodija, njegova se „nešto kao pjesmica“ kojoj će se diviti oni što uživaju u pogromu Bošnjaka može smatrati satirom kojoj i jeste zadatak da kritički ismijava pojedince i skupinu.

Ova navodna pjesnička satira što ju je napisao hrvatski novinar Predrag Lucić, te je 22. februara, 2013. god. u organizaciji 'Centra za kritičku misao' iz Mostara promovirao u okviru poetske zbirke pod nazivom 'Mjesec iznad Splita' u prostorijama Muzičkog centra 'Pavarotti', možda je satira za zabavu dokoličara, cinika i besciljnika, kojih je sve više na Balkanu. I može biti da je za Viktora Ivančića "ovo najbolje što je Predrag Lucić do sada napisao", tvrdi jedan od novinara.

No, zasigurno za žrtve genocida u Ahmićima ova satira nije ni zabavna ni naivna, kao što ni novinar Predrag Lucić nije ni zabavan ni naivan kad pod isprikom 'kritike' prema hrvatskoj politici ostavlja mogućnost da ovakva satira postane zbilja poput srpske satire 'nož, žica, Srebrenica'.


Predrag Lucić


Oni kojima treba zabava i smijeh, neka to traži negdje drugdje, a ne na osjećanjima žrtava pokolja u Ahmićima.
Zamislite da njemački novinar napiše sličnu satiru o Hitleru i jevrejskim žrtvama holokausta u Aušvicu! Naravno da se to ne može ni zamisliti, a kamoli čitati u poetskoj zbirci i gledati na youtubeu.com. Izgleda to se može činiti samo Bošnjacima koji su sve više nezaštićeni i sve više potišteni u svojoj nemoći da se suprotstave najavama novih stradanja pored naivnih i disorijentiranih bošnjačkih političara, korumpiranih intelektualaca i obespravljenih radnika i seljaka.

Lucić je povrijedio osjećanja žrtava pokolja u Ahmićima

Ma koliko nastojao da pokaže da je ova pjesnička satira njegova kritika hrvatskog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima, novinar Predrag Lucić je povrijedio osjećanja žrtava pokolja u Ahmićima.

Teške rane od pokolja se ne liječe promotivnim smijehom onih koji slušaju poetske riječi mržnje i odobravaju poziv na klanje balija, skrnavljenje muslimanskih vjerskih simbola i udaranje na bošnjačku nacionalnu i ljudsku čast. Oni kojima treba zabava i smijeh, neka to traži negdje drugdje, a ne na osjećanjima žrtava pokolja u Ahmićima. Neće se Predrag Lucić ispričati ožalošćenim porodicama u Ahmićima, jer mu to ne dopušta njegova drskost i bezobrazluk, ali hoćemo mi Bošnjaci shvatiti u kakvom okruženju živimo i šta nas čeka ako se ne ujedinimo i ne skupimo svu moguću energiju za odbranu od budućeg genocida. To je zadatak prvoga reda svakog Bošnjaka ma gdje bio - da radi sve što je u njegovoj moći da bošnjački narod bude snažan i otporan protiv svakog zla, posebno protiv zla genocida.

Bošnjaci imaju moralnu i historijsku obavezu da se bore protiv svega što naslućuje genocid kako se to zlo ne bi nikad i nikome više ponovilo. Ako su svjesni te činjenice, onda ni jedan savjestan i odgovoran Bošnjak ne smije ostati nijem, već mora dignuti svoj glas protiv govora, pa makar to bila i satira, koja potiče mržnju, koja vodi do genocida protiv bošnjačkog naroda.

Poetska satira Predraga Lucića je nedopustiva zato što je genocidna i zato što vrijeđa osjećanja žrtava pokolja u Ahmićima. I zato je treba najoštrije osuditi, kako se to više ne bi nikad ponovilo ne samo od Predraga Lucića, već od bilo koga drugog.

O Lucićevom ismijavanju žrtava genocida, osim reakcije dr. Ibrahima Kajana, Mustafe Abdukića, koji je za Bošnjaci.Net napisao sedam kolumni na ovu temu, te Udruženja žrtava genocida u Ahmićima, Instituta ya istra anje genocida Kanada, to su sve objavili Bošnjaci.Net, niko se nije oglasio da zaštiti ahmićke žrtve genocida. Imamović, Veličković, Bazdulj, Vešović, Nikolaidis, Dežulović, Tomaš, hrvatski PEN, Savez novinara BiH, Hasija Borić, svi oni pokušali su da zaštite Lucića koji satirom ismijava žrtve genocida u Ahmićima.


Slobodan Prosperov Novak: Žrtve su rekle, dosta!
Novak: Imbecilna i glupa pjesma

Evo i Slobodan Novak, hrvatski istaknuti intelektualac, za Lucićevu satiru pod naslovom „Ići, mići, Ahmići“ je rekao da je imbecilna i glupa, te da je vulgarna pjesma o zločinu. Novak je također naglasio da autor zbog ove satire mora snositi posljedice.

Gospodine Novak, hvala vam što ste razumjeli šta je imbecil Lucić rekao u pjesmi i što ste gestom na HTV-u stali u zaštitu žrtava genocida u Ahmićima, kažu iz web magazina Bošnjaci.Net.

I sve dok postoje različiti aršini koji mjere šta je i kako napisano, ono sve što je protiv Bošnjaka i njihove pravedne borbe začas će ini književnici, dežurni branioci „ispravne riječi“ proglasiti beznačajnim, a onda na svoj način objašnjavati kako su nas recimo Lucić i ostali branili.

Na kraju će nas brojni znalci od pera ubjeđivati da je to u stvari satira, ali mi to nismo shvatili. Ma, shvatio sam da se na najružniji način vrijeđaju žrtve jednog od najvećeg zločina koji su počinile ustaše. Pa neka Lucić piše satiru ili nešto drugo, ovo je uvreda na koju bi svaki Bošnjak morao da reaguje. Neka Lucić napiše satiru o Vukovaru i neka je pokuša tamo izgovoriti. Neće, nije ni on toliko nepametan da zna da bi tamo možda to bilo zadnje što bi napisao. A ovamo o Bosni, Bošnjacima, Ahmićima, našoj tragediji može praviti viceve i šprdnju i još nas ubjeđivati da smo mi toliko glupi da ne razumijemo. On i njegovi jarani koji se dive njegovom velikom umjetničkom uratku. Zar je ovom književno djelo:



Ići, mići, Ahmići

Ići, mići, Ahmići
Malo selo kao u priči
Iz hiljadu i jedne noći, pa će HVO doći
Hiljadu i druge neće ni bit'

Ići, mići, Ahmići
Mala lica, muslimančići
Ako ih ne zatučeš, kad narestu
navučeš veliki belaj za vrat

I postaću velik, i klaću kako četnik
Gospoja Kordić, žena će bit' od hrvatskog viteza

Ići, mići, Ahmići...
Niko živ iz njih ne smi izići
Pucaš redom bezveze
Poslje kriviš Ingleze
Ča su sve to posnimili...

Joj da mi je džamiji prići
Sorit je nako bez riči
Još minaret u blatu
Sve na ponos Hrvatu
Svega ima u Kordića

Osvojiću Travnik
I postaću poglavnik
Gospoja Kordić žena će bit'
od silnega Darija

Ići, mići, Ahmići...
Ja ću zbog njih i u Haag stići
Pa ću reć' žaj mi nije
Bilo pobit balije
Ni za dvi vake robije

Ići, mići, Ahmići...
Došli kleknit Josipovići
Došli ispriku kazat da se more dokazat
da Hrvatska tila je rat

Ja postaću blažen
Iz Zagreba osnažen
Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija
Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija.

Autor i izvedba:
Predrag Lucić, Mostar, 22. februar, 2013.