BOŠNJACI IZMEĐU ŠIBICARA I ISKRENIH POZIVAČA
Autor: Muhamed Velić
Objavljeno: 30. Sep 2013. 20:09:32
Muhamed VELIĆ: Bošnjaci trebaju biti svoji i po svojoj mjeri, svaka tuđa mjera nas izobličava, kako bi to kazao Krleža da tijesna cipela izobličuje nogu. Ali, mi se moramo čuvati i voditi računa da nam ovaj popis ne izobliči lice. Koje je kraljevsko, kako bi to rekao akademik Ferid Muhić, a ja bih dodao i sultansko.
Konačno smo dočekali i popis. U samo njegovo predvečerje možemo konstatirati da popis upravo počinje, ali zato ne možemo kazati da trebamo odahnuti i odmoriti. Baš naprotiv! I dok traje popis, ali i u danima nakon njega, mora se biti oprezno i voditi računa o onome što je popisano i način na koji je popisano.

Ali, zato smo proteklih dana, i još uvijek smo, bili izloženi žestokoj vatri raznoraznih mešetara i zbunjivača, koji su nas proteklih dana na različite načine htjeli uvjeriti da smo svašta nešta, samo najmanje ono što doista jesmo: Bošnjaci, islamske vjeroispovijesti, koji govore bosanskim jezikom.

Naravno, odmah na početku moram kazati da je ovo pod "b", pitanje vjeroispovijesti, stvar slobode i privatnog izbora, hoće li neko biti vjernik, nevjernik, u islamu ili gdje drugo, to je stvar privatne prirode, ali jezik i vlastito ime - tu se ne smije i ne treba šutjeti, jer to nisu samo pitanja privatne već i šire društvene prirode i interesa. Zašto ovo govorim? Pa zbog toga što ćemo zasigurno imati i Bošnjaka nemuslimana i ateista, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj na popisu, ali ćemo zato imati i Srba i Hrvata koji su islamske vjeroispovijesti. Dakako, riječ je o ljudima koji su primili islam. Ali, tu se vjerovatno radi o promilima.

Ovih smo dana, dakle, govorim o nama Bošnjacima, bili izloženi različitim udarima i zbunjivanjima. Taj bošnjački insan se pred popisom našao kao onaj tek pristigli putnik sa sela u veliki grad kada ga još na autobuskoj ili željezničkoj stanici vrbuju šibicari da mu uzmu i otmu sve pare koje je sa sobom donio u grad. On koji ne zna da se radi o klasičnim i udruženim prevarantima, u tim (praznim) kutijicima šibica vidi svoju šansu da zaradi lovu, ali, po svemu sudeći, izgubit će sve, ako pristane na igru sa šibicarima. Sa šibicarima nema igre, jer sa njima čovjek uvijek gubi. Nego će Bošnjak čuvati ono što ima, ono što mu je sigurno, svoje ime i svoj jezik, naravno, i vjeru svoju, jer ako pristane na varijante i naivne priče prevaranata i šibicara može(mo) izgubiti sve. Zato te i takve ne treba slušati, one koji nude svoju priču, svoje varijante i ekperimente.


Bošnjaci ne smiju vjerovati šibicarima i nikako ne smiju pristati na njihove opcije; treba slušati one koji nas zovu i upućuju na naše bošnjačko ime i koji nas pozivaju na lijepom bosanskom jeziku, bez obzira ko pozivači bili, da li oni što nose ahmedije na glavi ili ne.
Bošnjaci trebaju biti svoji i po svojoj mjeri, svaka tuđa mjera nas izobličava, kako bi to kazao Krleža da tijesna cipela izobličuje nogu. Ali, mi se moramo čuvati i voditi računa da nam ovaj popis ne izobliči lice. Koje je kraljevsko, kako bi to rekao akademik Ferid Muhić, a ja bih dodao i sultansko.
Mišljenja sam da se Bošnjaci neće izjašnjavati kao muslimani s velikim M, jer to su odveć naučili, da je vrijeme jedine dopuštene i ponuđene opcije, kao nužde, prošlo. Islamska zajednica je tu odradila veliki posao, jedna ogromna armija imama u kratkom je roku ljude, vjernike podučila da oni imaju svoje ime, i da su kao Bošnjaci tek tada u svojoj egzistenciji, a da su u islamu u svojoj esenciji. I, konačno, kad dođemo na Sudnji dan kada na tom mahšeru budemo na koljenima klečali i čekali da nas se prozove, neće nas pojedinačno prozivati već će nas kao narode prozivati po knjizi koju slijedimo. A nas će se prozvati kao Bošnjake, koji govore jezikom bosanskim, po knjizi Kur'anu. I nećemo tamo trčati i tražiti našeg šefadžiju poslanika Muhammeda, a.s., kao pojedinci, kao usamljeni muslimani, već ćemo kao narod ići i tražiti Božijeg poslanika. A nema nas puno, tako je bolje da se ne rasipamo, osobito ne i na Ovome svijetu.

A gdje bi, zapravo, mogao biti problem? Problem bi se mogao pojaviti u opciji "Bosanci" i to zbog nekoliko razloga. Prvo, ima ljudi koji su dali sve za ovu državu i krv svoju lili i oni misle, da ako se popišu bilo kako a ne kao Bosanci, da će izdati Bosnu. A, povrh svega, raznorazni mešetari ih filuju pričama o tome kako treba da se osnaži ta ugrožena opcija "Bosanaca" koji bi mogli promijeniti stanje u ovoj blokiranoj državi. To naravno nije tačno, jer mi smo svi Bosanci, po pasošu, državnom i geografskom određenju, ali smo, kada govorim o svom narodu, u etničkom smislu - Bošnjaci koji su lili i još uvijek krv svoju liju za zemlju Bosnu i državu Bosnu i Hercegovinu. A i država će se odblokirati kada stranci budu otključali brave blokada.

Spomenuo sam veliku ulogu Islamske zajednice u osvješćivanju našeg svijeta po tom pitanju, što je za svaku pohvalu, ali i to je mač s dvije oštrice. Jer, nakon toliko sveobuhvatne akcije Islamske zajednice, postoje i oni koji nisu vjernici i koji možebitno mrze Islamsku zajednicu pa će htjeti biti sve samo ne ono na što Islamska zajednica ukazuje. Tu bi moglo biti govora o pseudo urbanoj gerili, koji ne žele, kako kažu, pripadati vjerničkom "krdu", jer oni su kao profinjeniji i više gradskiji. To, dakako, predstavlja papanluk neviđenih razmjera, jer nije više stvar s kime će se neko identificirati ili ne, ovo je pitanje kako se neko zove, otac, dedo mu, preci, gdje pripada, kojem narodu, kojoj porodici, a identificiranje je manje važno. Neko ne voli svoje pretke, ima onih koji mrze svoje očeve, ali u ličnoj iliti osobnoj karti vazda stoji i ime oca. To je nepromjenjivo.
Ali, bez obzira, treba neumorno raditi na pojašnjavanju tih esencijalnih i egzistencijalnih stvari i pitanja. Vidjeli smo najave da će i oko 750 000 Srba koji žive u Srbiji popisati se kao stanovnici i građani BiH. Tim slijedom bošnjački velikodostojnici trebaju pozvati i Bošnjake iz Sandžaka da se popišu u Bosni, dakle, i one koji planiraju živjeti u Bosni ili već žive na relaciji Bosna - Sandžak.

I, na kraju, hoću kazati da Bošnjaci ne smiju vjerovati šibicarima i nikako ne smiju pristati na njihove opcije; treba slušati one koji nas zovu i upućuju na naše bošnjačko ime i koji nas pozivaju na lijepom bosanskom jeziku, bez obzira ko pozivači bili, da li oni što nose ahmedije na glavi ili ne.

Bošnjaci trebaju biti svoji i po svojoj mjeri, svaka tuđa mjera nas izobličava, kako bi to kazao Krleža da tijesna cipela izobličuje nogu. Ali, mi se moramo čuvati i voditi računa da nam ovaj popis ne izobliči lice. Koje je kraljevsko, kako bi to rekao akademik Ferid Muhić, a ja bih dodao i sultansko.