IN MEMORIAM: Hajrudin Kamenjaš (1943 - 2015)
PAMTIĆEMO TE PO DOBRU, PRIJATELJU!
Autor: Ibro Suhopoljac
Objavljeno: 03. Feb 2015. 13:02:36
Dan k’o dan...
Ništa drugačiji od drugog, reklo bi se. A ipak, mnogo drugačiji za one, čija je zadnja mrvica pijeska danas iscurila na gomilu, koja pripada drugoj dimenziji. Ništa loše i nema u tome, ako razumijemo da je život samo san, a smrt buđenje. Ako smo svojim životima, svojim koferima za put, spremili sebe za odlazak, pa čemu onda žal? Neka suze zastanu! Koliko sutra, sretaćemo se mi i gore, ako to budemo zaslužili!
Dana, 31 -og januara 2015. godine, životni pješčani sahat iscurio i jednom vrlom Bošnjaku, mom prijatelju Hajrudinu Kamenjašu, koga upoznah u Australiji i zavoljeh kao insana, zbog poštenja i spremnosti da pomogne svakom u nevolji. Znao se našaliti, “eh djeco, ja sam došao sa kapetanom Kukom u Australiju”, misleći na dugi niz godina provedenih ovdje. Jer, davno se Hajrudin, trbuhom za kruhom, otisnuo iz rodne Bosne i ometnuo, u zemlji kengura, kao zrno šenice odnešeno vjetrom. Otišao je na godinu, dvije, a evo, ostavio je, kao i mnogi drugi što će ostaviti, svoje kosti u tuđini. Teško bi to bilo prihvatiti, da ne znamo, da je svuda zemlja Allahova.
Bio je jedan od naprednijih ljudi svoje generacije, odličan zanatlija - metalac, što je u to doba mnogo značilo. Pojavljuje se kao inicijator formiranja Islamske zajednice BiH Australiji, koja je, dugi niz godina, bila stub duhovno - kutlurnog života Bošnjaka Australije. Ostao je, manje ili više, njen doživotni aktivista, a preko nje, i član mnogih australijskih međureligijskih tijela i organizacija, koje su pospješivale međureligijski dijalog i suživot. Sve to ne bi bilo izvodljivo da Hajrudin nije znao, da je znanje nama naređeno, pa uložio truda u svoje obrazovanje, i postao jedan od prvih kvalifikovanih prevodilaca bosanskog jezika u Novom Južnom Velsu. Na mnoga je bosanska izbjeglička lica, izgubljena od rata i bez poznavljanja engleskog jezika, stavio osmjeh. Bio je naš Hajro! U svojim sedamdesetim, lijep i zgodan kao momak! Pravi Bošnjak!
Sa početkom agresije na Republiku BiH, svoju patriotsku zadaću je odrađivao akcijama, na kojima su se prikupljala novčana sredstva, kao pomoć Bošnjaka Australije, slavnoj Armiji RBiH. Mnoge je dane utrošio na razbijanju bošnjačke zablude zvane jugoslovenstvo, što nije bila nimalo lahka zadaća. Do pojave zadnjih talasa izbjeglica i emigranata iz BiH i Sandžaka, a među njima i ljudi od pera, njegovo angažovanje, u tom smislu, bilo je vrijedno hvale. U poratnom periodu, kao predsjednik Organizacije “Bosna - Sandžak”, asistirao je australijskim organima pri dovođenju stotina, Bošnjaka i nebošnjaka, u ovu zemlju!
Sa početkom rada “Bosanskog centra” u Sidneju, angažuje se na različitim poljima, davajući svoj nesebičan doprinos, kao član Odbora, blagajnik ili donator. Bio je, takođe, kamen oslonac Bosanskog mesdžida u Leppingtonu. Uglavnom, gdje god su se Bosna i Bošnjaci vrtili, Hajro nije falio. Iza njega su ostali lijepi tragovi. A, šta ima ljepše od toga! Rođeni smo da odemo, odlazimo od kako se rodismo! Dobra djela su znakovi da smo postojali na ovom svijetu, a u sjeni njih, ako Bog da, hladovaćemo u Džennetu!
Za one koji umiju gledati razumom, mezarja su lijepa mjesta. Ništa tako snažno, a bezglasno, ne opominje insana kao mezarje. One bogate da se ne zavode pohlepom, i da vide svoje konačno odredište - “svoja dva metra bez geometra”, a siromašne, da shvate da i od siromaštva postoji veće iskušenje. Gledajući u sve to, mi insanski pomislimo da imamo vremena, da se popravimo i zaslužimo Allahovu milost. A, vrijeme, uistinu, pripada Gospodaru! Ne nama! Naše je samo ovo danas, dah za uzdah! Svaki dan, u kome nismo usrećili barem jedno ljudsko biće, je izgubljen! Zato na brzinu, onako s nogu, odmah poslije povratka sa dženaze, rekoh ženi i dječici da ih puno volim. Dobio sam osmjeh i poljubac. Moj dan nije izgubljen!
Neka ti, Hajrudine, Allah s.w.a. oprosti grijehe i uvede u bašče Dženneta. Amin! Znam da si i ti, u svom životu, imao mnogo dana, u kojima si znao usrećiti druge. Oni će biti tvoja težina na nepogrešivoj Mizan – tereziji, kojom će Allah s.w.a. vagati sva naša dobra i nedobra.
Pamtićemo te po dobru, prijatelju.
U Sydneyu,03/02/2015.
Ibro SUHOPOLJAC
 Hajrudin Kamenjaš 1943 - 2015 |
Dana, 31 -og januara 2015. godine, životni pješčani sahat iscurio i jednom vrlom Bošnjaku, mom prijatelju Hajrudinu Kamenjašu, koga upoznah u Australiji i zavoljeh kao insana, zbog poštenja i spremnosti da pomogne svakom u nevolji. Znao se našaliti, “eh djeco, ja sam došao sa kapetanom Kukom u Australiju”, misleći na dugi niz godina provedenih ovdje. Jer, davno se Hajrudin, trbuhom za kruhom, otisnuo iz rodne Bosne i ometnuo, u zemlji kengura, kao zrno šenice odnešeno vjetrom. Otišao je na godinu, dvije, a evo, ostavio je, kao i mnogi drugi što će ostaviti, svoje kosti u tuđini. Teško bi to bilo prihvatiti, da ne znamo, da je svuda zemlja Allahova.
Bio je jedan od naprednijih ljudi svoje generacije, odličan zanatlija - metalac, što je u to doba mnogo značilo. Pojavljuje se kao inicijator formiranja Islamske zajednice BiH Australiji, koja je, dugi niz godina, bila stub duhovno - kutlurnog života Bošnjaka Australije. Ostao je, manje ili više, njen doživotni aktivista, a preko nje, i član mnogih australijskih međureligijskih tijela i organizacija, koje su pospješivale međureligijski dijalog i suživot. Sve to ne bi bilo izvodljivo da Hajrudin nije znao, da je znanje nama naređeno, pa uložio truda u svoje obrazovanje, i postao jedan od prvih kvalifikovanih prevodilaca bosanskog jezika u Novom Južnom Velsu. Na mnoga je bosanska izbjeglička lica, izgubljena od rata i bez poznavljanja engleskog jezika, stavio osmjeh. Bio je naš Hajro! U svojim sedamdesetim, lijep i zgodan kao momak! Pravi Bošnjak!
Sa početkom agresije na Republiku BiH, svoju patriotsku zadaću je odrađivao akcijama, na kojima su se prikupljala novčana sredstva, kao pomoć Bošnjaka Australije, slavnoj Armiji RBiH. Mnoge je dane utrošio na razbijanju bošnjačke zablude zvane jugoslovenstvo, što nije bila nimalo lahka zadaća. Do pojave zadnjih talasa izbjeglica i emigranata iz BiH i Sandžaka, a među njima i ljudi od pera, njegovo angažovanje, u tom smislu, bilo je vrijedno hvale. U poratnom periodu, kao predsjednik Organizacije “Bosna - Sandžak”, asistirao je australijskim organima pri dovođenju stotina, Bošnjaka i nebošnjaka, u ovu zemlju!
Sa početkom rada “Bosanskog centra” u Sidneju, angažuje se na različitim poljima, davajući svoj nesebičan doprinos, kao član Odbora, blagajnik ili donator. Bio je, takođe, kamen oslonac Bosanskog mesdžida u Leppingtonu. Uglavnom, gdje god su se Bosna i Bošnjaci vrtili, Hajro nije falio. Iza njega su ostali lijepi tragovi. A, šta ima ljepše od toga! Rođeni smo da odemo, odlazimo od kako se rodismo! Dobra djela su znakovi da smo postojali na ovom svijetu, a u sjeni njih, ako Bog da, hladovaćemo u Džennetu!
Za one koji umiju gledati razumom, mezarja su lijepa mjesta. Ništa tako snažno, a bezglasno, ne opominje insana kao mezarje. One bogate da se ne zavode pohlepom, i da vide svoje konačno odredište - “svoja dva metra bez geometra”, a siromašne, da shvate da i od siromaštva postoji veće iskušenje. Gledajući u sve to, mi insanski pomislimo da imamo vremena, da se popravimo i zaslužimo Allahovu milost. A, vrijeme, uistinu, pripada Gospodaru! Ne nama! Naše je samo ovo danas, dah za uzdah! Svaki dan, u kome nismo usrećili barem jedno ljudsko biće, je izgubljen! Zato na brzinu, onako s nogu, odmah poslije povratka sa dženaze, rekoh ženi i dječici da ih puno volim. Dobio sam osmjeh i poljubac. Moj dan nije izgubljen!
Neka ti, Hajrudine, Allah s.w.a. oprosti grijehe i uvede u bašče Dženneta. Amin! Znam da si i ti, u svom životu, imao mnogo dana, u kojima si znao usrećiti druge. Oni će biti tvoja težina na nepogrešivoj Mizan – tereziji, kojom će Allah s.w.a. vagati sva naša dobra i nedobra.
Pamtićemo te po dobru, prijatelju.
U Sydneyu,03/02/2015.
Ibro SUHOPOLJAC