Borba za opstanak
ČETNIČKO POSTROJAVANJE U SARAJEVU
Autor: Mr. Fatmir Alispahić
Objavljeno: 19. Mar 2015. 20:03:17
Fatmir ALISPAHIĆ: Četništvo je nahranjeno postojanjem Republike Srpske, ojačalo je kroz paravojne oblike organiziranja i obučavanja srpske omladine, što kroz četničke kampove za obuku, što kroz mnoštvo tzv. lovačkih društava koji čine paravojnu mrežu u Republici Srpskoj. Za razliku od nas koji nismo spremni da branimo ni ovo što nam je ostalo, oni su spremni za rat, željni rata i žedni bošnjačke krvi.
Četnička paravojska se postrojava i prijeti u Višegradu, a dejtonska tajna policija SIPA ne poduzima ništa. Kakav bi morao biti bošnjački odgovor? Evo ovakav: Duhovni lider u Bošnjaka reisu-l-ulema Husein Kavazović i najviši politički funkcioner Bakir Izetbegović morali bi organizirati i povesti demonstracije pred sjedište Sipe, da se u ime desetine hiljada okupljenih i zabrinutih ljudi prenese poruka da – ovako više ne ide. Ovo bi bila normalna reakcija normalnog naroda i njegovih normalnih predstavnika. Na žalost, ni reisu-l-ulema Kavazović ni najviši bošnjački funkcioner Izetbegović nisu ni jednom riječju osudili četničku kolaboraciju Sipe i drugih sigurnosnih službi dejtonske države, koje svojim nečinjenjem legitimiraju četnički terorizam u BiH. Računa se da su Kavazović i Izetbegović svakako protiv četnika, pa im šutnja dođe kao mudrost i rječitost. Odmah nam se nameće pitanje o razlici između šutnje jednih i drugih: zašto šuti SIPA, a zašto šuti reis?, zašto šuti Ministarstvo sigurnosti, a zašto šuti Bakir Izetbegović? Lakše je odgovoriti na pitanje o šutnji dejtonskih sigurnosnih struktura, nego li pronaći odgovor na veliku enigmu o besmislenoj šutnji bošnjačkih duhovnih i političkih lidera i organizacija koje predstavljaju.

Sudeći po odveć hroničnim šutnjama Kavazovića i Izetbegovića, mi bismo trebali razumjeti kako je normalno to što se četnici postrojavaju i prijete. Mogli bismo razumjeti i da u tome nema ništa problematično, da u jednoj državi, pored regularne vojske i policije, postoji i jedna paravojska koja baštini ideje genocida. Krivični zakon decidno precizira kazne zatvora za paravojno i terorističko djelovanje. Ali, nije reisu-l-ulemino da se bavi takvim pitanjima, koja izlaze iz džamijskog okvira! A zašto bi se i Bakir Izetbegović bavio pitanjem postrojavanja četnika, kad je u nadležnosti člana Predsjedništva BiH da se imenuju ambasadori, konzuli i drugi zgubidani? Nema sumnje da projektantima genocida nad Bošnjacima jako odgovaraju sve bošnjačke šutnje, jer mutavost u Bošnjaka – koja nam se tumači kao vrlina mudrosti – olakšava da se nedoklan vrat dokolje.

Nasuprot ovoj ironiji, valja reći da nema ničega normalnijeg od dizanja svenarodne pobune protiv dejtonskog državnog sponzorisanja četničkog terorizma, a da na čelu te pobune stoje baš, imenom i prezimenom, Husein Kavazović i Bakir Izetbegović! Oni su dužni, a evo i prozvani, da izvedu narod na ulicu – sa osnovnom porukom da smo spremni rušiti dejtonski poredak ako taj poredak konačno ne počne štititi jednako sve građane i jednako se boriti protiv svakog terorizma. Sve što je ispod ove nužnosti, nije normalno i neće rezultirati ičim drugim do li da dejtonska država postane četnička država, u kojoj će Bošnjaci biti progonjeni, ponižavani, maltretirani.



Taman koliko je strašna četnička prijetnja miru i stabilnosti – toliko je strašna, toliko je užasna, ova suluda i sramna šutnja bošnjačkih zvaničnika i bošnjačih institucija.
Ubi nas naknadna pamet. Možda smo u ratu? Možda nas samo noć dijeli od jutra u kome ćemo se probuditi pod terorom okupirane države? Tako su se budili Bošnjaci u Prijedoru, u Višegradu, u Brčkom. Ništa više ne bude isto. Tvoja kuća, tvoja avlija, a tvoj život pod njihovim nožem. Zar iko više u Bošnjaka ikada više smije povjerovati da nam se 1992. godina ne može ponoviti!? Zlikovci su danas u dejtonskim institucijama, u Vojski i Policiji Republike Srpske, na čelu Sipe je Goran Zubac koji je osuđen na godinu dana zatvora za pomaganje u terorističkim napadima na Sarajevo od 7. februara 2014., maske su pale!!! – i ko onda smije vjerovati da ti zlikovci nisu u stanju ponoviti 1992. godinu? Postoji tačna zakonska obaveza sankcioniranja paravojnog organiziranja, zastrašivanja povratnika, svega onoga što danas predstavlja Četnički ravnogorski pokret u BiH. Ali, pravosudne i sigurnosne instance ne poduzimaju ništa! To njihovo „ništa“, nije „ništa“, već je nešto veoma konkretno – to je dejtonsko četništvo. Zbog toga je svaki Bošnjak dužan i obavezan Sipu i druge sigurnosne i pravosudne instance u dejtonskoj državi – do daljenjeg! – doživljavati kao organe velikosrpske okupatorske vlasti, onako kako svaki Palestinac doživljava izraelske/cionističke pljačkaše i teroriste. Nemamo se mi šta više nadati da će Sipa pravedno sprovoditi antiterorističke zakone ove zemlje, kad je odveć jasno da je četništvo zakon Sipe, a time i svih drugih dejtonskih struktura koje svjesno i proračunato ignoriraju djelovanje genocidnog Četničkog pokreta. Ostaje jedino otvoreno pitanje – a šta ćemo mi sa tom spoznajom da živimo u okupiranoj zemlji, kojom danas vladaju djeca Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Koja je to kritična tačka bošnjačkog buđenja? Ili je smrt već nastupila, pa je svejedno ako neko ubije tijelo Bošnjaka u kojega je mrtav mozak.

Naknadna pamet

Možda više nemamo šanse ni za naknadnu pamet! Popis 2013 to je na najbolji način posvjedočio. Ni sam ne znam koliko tribina sam održao i koliko tekstova napisao dokazujući da je Popis 2013 dovršetak etničkog čišćenja i da odmah treba krenuti u rušenje rezultata Popisa, dokazujući da je realiziran s jasnim ciljem da se umanji broj Bošnjaka. I sada se na brojnih portalima može pronaći moja izjava da će „Popis ubiti više Bošnjaka nego svi ratovi u 20. stoljeću“, a u informaciji se kaže sljedeće:
- Na tribini u Domu kulture u Maoči (15.09.'13.) Fatmir Alispahić je govorio o zločinačkoj zavjeri dejtonske države protiv bošnjačkog naroda, koja je preko korumpiranih i ucijenjenih bošnjačkih političara nametnula genocidni Zakon o popisu, putem kojeg će nestati nekoliko stotina hiljada Bošnjaka, poglavito u iseljeništvu. Fatmir Alispahić smatra da je Popis 2013. nastavak genocida u Srebrenici, da će Popis 2013. ubiti više Bošnjaka nego svi ratovi u 20. stoljeću u kojima su ginuli Bošnjaci, te poručuje da je ova genocidna zavjera razlog više da se Bošnjaci maksimalno angažiraju u borbi za opstanak.

Prije koju heftu se u SDA pojavila ta “naknadna pamet”, pa su tek sad u najjačoj bošnjačkoj stranicu ugledali da je Popis “dovršetak etničkog čišćenja”. Agencije su 3. marta izvjestile sljedeće:
- Do nas su došle glasine da postoje pokušaji falsificiranja rezultata popisa iz 2013. godine i da se može desiti da ne budu priznati popisani stanovnici, naročito povratnici u RS. Dakle, da se radi o desecima hiljada, pa i stotinama hiljada, popisanih pretežno Bošnjaka, ljudi koji su etničkim čišćenjem protjerani iz tog dijela BiH i ovo bi bio dovršetak etničkog čišćenja olovkom. SDA neće priznati takav popis stanovništva.

Ovaj stav SDA, za koji je bolje da je došao ikad nego nikad, otvara pitanje šutnje Islamske zajednice, koja je bila na čelu Fondacije “Popis 2013”, ali nas podsjeća i na jedno otvoreno pismo koje smo dr. Selma Rizvić i ja, odmah po okončanju Popisa, početkom novembra 2013., uputili reisu-l-ulemi Kavazoviću. A u pismu se, između ostalog, kaže:
“ Postoji mnogo dokaza da je Popis realizovan s ciljem umanjenja broja Bošnjaka i otpisivanja žrtava etničkog čišćenja u bošnjačkoj dijaspori, a o čemu su pisale čak i svjetske agencije i listovi. Bošnjački političari su ključni krivci za prihvatanje i realizaciju ovog genocidnog projekta. Postoji i mnogo dokaza o nečasnom djelovanju Fondacije „Popis 2013“, odakle nas u posljednje vrijeme obmanjuju lažima da je Popis „uspješan i dobar za Bošnjake“, da je Popis „nepotrebno ispolitiziran, jer se radi samo o statističkim i socio-ekonomskim kretanjima“, i sl. Ovo nije istina! Ako već sada znamo da će sa lica zemlje Bosne nestati stotine hiljada Bošnjaka, posebno u entitetu Republika Srpska, onda ovakve tvrdnje imaju za cilj da nam sakriju istinu i otupe reflekse za opstankom i traženjem pravde”.

Evo nas godinu i po poslije. Islamska zajednica i dalje šuti i šutnjom brani besmislenu izjavu da je “Popis uspješan i dobar za Bošnjake”. SDA kaže da su do njih “došle glasine”, a što je formulacija u slavu vlastite gluposti, jer se ne može smatrati “glasinom” ono što pametan čovjek može vidjeti golim okom. Koliko bi za naš narod bilo bolje da su Islamska zajednica i SDA vidjele, ali i mnogi drugi, vidjeli i prije Popisa i odmah poslije Popisa – da je Popis zločinačka prevara s ciljem da iz registra živih nestane nekoliko stotina hiljada Bošnjaka?! Ubi nas ta naknadna pamet – da nož ugledamo tek kad nam prereže vrat.

Vratimo se sad postrojavanju četnika i njihovom javnom zavjetu da će vratiti oduzete teritorije.

Diktatura mira

Idemo logičkim redom. Četnici Republiku Srpsku smatraju svojom “otadžbinom”, iako to genocidno strašilo nije postojalo do 1992. godine, tako da se ni jedan otac, u toj tzv. otadžbini, nije mogao roditi pa da bi nekom četniku danas bio otac, a da bi se ta genociduša zvala ičijom otadžbinom. Srbija, recimo, može biti otadžbina Srbijanaca, Bosna i Hercegovina može biti domovina njenog naroda, ali ta Republika Srpska ne može biti išta osim ogledalo masovnih grobnica. …Republika Srpska je otadžbina genocida. Ipak, četnička teroristička paravojska najavljuje oslobađanje teritorija, a mi se pitamo – kojih? Spremni smo halaliti pola Bosne, da zadovoljimo svoje kukavičko uvjerenje kako bi četnici trebali biti nahranjeni postojanjem Republike Srpske. Ali, te zvijeri ne može ništa nahraniti! Živ četnik je poput bijesnog kera. Sa četnicima nema mira i razumijevanja. Četnici samo razumiju kad ih nema, a dokle god ih ima, oni ne vide ništa osim zvjerinje potrebe da ubijaju i maltretiraju Bošnjake. Njima je ubijanje Bošnjaka nacionalna vrlina i vrhunsko duhovno ispunjenje. Stoga Bošnjaci trebaju razumjeti da je borba za uništenje četnika, suštinski, borba za vlastito postojanje, u miru i toleranciji s drugima. Strašno je da Bošnjaci mogu ovako mirno posmatrati dok četnici najavljuju “vraćanje oduzetih teritorija”, bezbeli ovih gdje Bošnjaci žive, bezbeli kao 1992. godine, kada su svojom “otadžbinom” proglašavali sve one gradove čije su utrobe potom napunjene tijelima ubijenih Bošnjaka. Ako je već dejtonska država četnička država, ako na ovu prijetnju ustavnom poretku i miru šute dejtonske institucije, šta je sa desetinama bošnjačkih adresa, stranaka, udruženja, društava, odakle bi morao krenuti otpor prema ovoj ratnoj prijetnji?!
Bošnjaci su danas goloruki. Šanse da se odbranimo manje su nego 1992. godine. Tada smo imali momke koji su odslužili JNA pa su makar znali šta je puška. Danas smo vojno nepismeni. Razoružani. Pod udarom islamofobične propagande koja od naše žrtve pravi tzv. islamske teroriste. A ponajviše nam fali ono što smo imali 1992. godine: svijest da prepoznamo opasnost i želju da branimo svoju zemlju. Osnovni elementi veličanstvene odbrane BiH rastočeni su kroz dejtonsku prevaru: ostali smo bez oružja i bez znanja. S druge strane, četništvo je nahranjeno postojanjem Republike Srpske, ojačalo je kroz paravojne oblike organiziranja i obučavanja srpske omladine, što kroz četničke kampove za obuku, što kroz mnoštvo tzv. lovačkih društava koji čine paravojnu mrežu u Republici Srpskoj. Za razliku od nas koji nismo spremni da branimo ni ovo što nam je ostalo, oni su spremni za rat, željni rata i žedni bošnjačke krvi.

Ako se Bošnjaci podhitno ne probude, ako masovno, odlučno i agresivno ne budu na ulicama tražili poštivanje zakona, ukidanje Četničkog ravnogorskog pokreta i hapšenje četničkih terorista, ako se silom ne izbore za diktaturu mira– zlo će se dogoditi. Sljedeće postrojavanje četnika dogodit će se u Sarajevu. (Saff)