Komemoracija u Luksemburgu u povodu 20.godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici
UMJESTO DA SE RADUJEM, DA ŽENIM SINOVE, RADOVAH SE KAD SAM IM KOSTI U MASOVNIM GROBNICAMA PRONALAZILA
Autor: Zaim Čelebić
Objavljeno: 30. Jun 2015. 13:06:15


Komemorativni skup u povodu obilježavanja 20-te godišnjice genocida u Srebrenici održan 27. juna 2015 god. u organizaciji zajedničkog odbora bošnjačkih udruženja i organizacija u Luksemburgu, pokazao je da je u bošnjačkoj dijaspori stasala jedna nova generacija ljudi sposobnih da oslanjajući se na sopstvene resurse organizuju skup na kojem bi pozavidjele mnoge naše institucije, a kako neko od gostiju i z EU primijeti, i mnoge evropske. Adekvatno aktuelnom povodu i trenutku, scenom je dominirila multimedijalna projekcija autentičnih dokumentarnih ratnih snimaka iz opkoljene enklave pod zaštitom UN - Srebrenice. Pored zastave zemlje domaćina Luksemburga i EU, na bini su se našle još BiH državna zastava kao i bošnjačke nacionalna te zastava Bošnjaka Sandžaka, demonstrirajući na taj način snagu jedinstva. Program kojeg su predstavnici političkog i javnog života iz Luksemburga kao i mnogobrojni posjetioci- njih oko 400 mogli vidjeti, u potpunosti je demonstrirao bošnjačku sazrelu svijest kada je u pitanju odnos prema svom nacionalnom, vjerskom i kulturnom identitetu. Program je imao informativno-kulturni i vjerski karakter u kome su pored gostiju iz BiH i Sandžaka, nastupili i Hor Džemata CIL te izuzetno uspješne recitatorke. Bošnjaci Luksemburga zaista mogu biti ponosni na svoja udruženja, dok mnogobrojna bošnjačka udruženja širom svijeta, mogu se poslužiti ovakvim primjerom plodotvorne saradnje među Bošnjacima. Vrijedni domaćini su za preko 400 gostiju i učesnika u programu pripremili iftar te se time i okončao ovaj komemorativni skup sa koga nosim jake utiske te ih želim podijeliti široj javnosti i članstvu HG Sandžak Euregio iz Aachena, u ime čije se zahvaljujem organizatoru, posebno BKZ Luksemburg uz poziv Bošnjacima da slijede ovakve primjere.

Ovo su utisci koje nosim sa komemorativnog skupa u Luksemburgu:
Majka Hatidža: "...Da su samo znali zločinci koliko bola su majkama nanijeli, valjda nebi onda to uradili. Kad bi se srce samo jedne majke otvorilo, pa sva tuga iz njega se po polju prelila, bilo bi to sasvim dovoljno da potopi cijeli svijet..."

Majka Hajra Ćatić: "Sutra, kad me više ne bude, nema me ko u mezar spustiti. Pa nije valjda da neću osjetiti radost svatova, snahe, unučadi... Umjesto da se radujem, da ženim sinove, radovah se kad sam im kosti u masovnim grobnicama pronalazila. Toliko bola ne mogu poželjeti nikome, pa ni onome ko nam je sve to uradio... Često gledam ptice. Dolaze mi na prozor... I kako kupe mrvice i nose svojim mladim, pa pomislim, bolje ste vi majke nego što sam ja bila. I vi uspijete zaštiti svoje ptiće, ja moju djecu nisam uspjela zaštiti od zločinaca, od krvnika. Ubiše ih ni krive ni dužne, samo zato što su se tako zvali. Zamislite, logori im bili škole, držali ih u domovima kultura, tamo odakle djeci život počinje, nove drugove upoznaju, temelje svoga života polažu... Tu su im bili logori, tu su bili zajedno očevi i sinovi..."

Mehdija Čelebić, BKZ Luksemburg: "Evropa i svijet mogli su spriječiti genocid u Srebrenici ali nisu!"
Dr. Bisera Turković, ambasador BiH u Briselu: "Učite djecu praštati, ali nikada zaboraviti!"
Prof. dr. Admir Muratović, predsjednik BKZ-Novi Pazar i predsjednik Odbora za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK-a) - Sarajevo: "Reći ću vam, da su u Srebrenici, Prijedoru, Bijeljini, Brčkom, Sarajevu, u Sandžaku u Štrpcu, Sjeverinu, Bukovici, u deportacijama... ubili mnogo toga, ali nijesu uspjelu ubiti duh u bošnjačkom čovjeku", piše u informaciji koju je potpisao Zaim Čelebić, HG Sandžak Euregio.
.