Ekskluzivno i senzacionalno za ljubitelje nepatvorene povijesti:
EVROPA JE OD IV. ST. P.N.E. DO XIII. ST. N.E. USPOSTAVLJANA NA MONOTEIZMU
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 20. Dec 2016. 20:12:25


Prije pisanja o temi da uvaženom čitaocu naglasim:
Zaključci i tvrdnje koje radom i pisanjem o uspostavi evropske civilizacije iznosim su na potpuno novim povijesnim osnovama i kao takvi-e nisu mogle imati reference koje koriste oni koji su pisali i pišu na već ustaljenoj povijesnoj osnovi, a to iz razloga što je, do sada, evropska pisana povijest imala svoju osnovu uspostavljenu na kršćanstvu, ili ako se radi o vremenu prije pojavljivanja kršćanstva na nekom paganstvu ili višeboštvu. Svi povjesničari, okruženja, koji su pisali iz bilo kog vremenskog perioda o bilo kom segmentu evropske povijesti, a u koje spadaju i ''noviji'' bošnjački povjesničari, pisali su na osnovama kršćanskog viđenja iste i sve propuštali kroz uspostavljenu matricu i na taj način negirajući bilo koji drugi uticaj razvoja evropske civilizacije.

Povijesna osnova na kojoj, do dana današnjeg, pišu evropski povjesničari nastala je u Evropi u XVIII. stoljeću u novonastalim evropskim nacionalnim državama koje su kroz srednja stoljeća postajale apsolutno kršćanske, onda kada su evropski povjesničari, a mahom crkvena lica, počeli da istražuju ranije epohe življenja i razvoja Evropske civilizacije, o tome pišu, i tako ostavljali, ali, svoj trag o uspostavi Evropske civilizacije i isključivo na Kršćanstvu, ili pak paganstvu i višeboštvu i ova njihova pisanja, za istu povijest, postala su referentna a sve, i isključivo, na konstrukcijama.

Tamo gdje su se susretali, u Evropi, sa Islamskom civilizacijom, a nisu mogli pisanjem to negirati, oni su to okaraktelisali kao islamsko osvajanje, a tamo gdje su uništili, mahom, sve tragove islamskog uticaja, a radi se o Srednjoj, dijelom Zapadnoj i Sjevernoj Evropi, uspjeli su to pisanjem i na osnovama krivotvorenih dokumenata uokviriti u, kao, kršćansko ali dualističko učenje, a periode Alexandrovog, Arijevog te Avarskog monoteističkog ustrojstva tih država, u višebožno ili pagansko vjerovanje a na tom vjerovanju uspostavljeno i nekakvo vladanje.
I otuda oni neadekvatni nazivi za žitelje evropskih država koje su katolici progonili i spaljivali na lomačama: katari, patareni, hugenoti, alibigenezi, husiti i drugi, a za sve njih zajednički imenitelj heretici. Ovi nazivi za žitelje evropskih država - nekršćane, su iz perioda srednjih tzv. mračnih stoljeća kada su katolici rušili monoteističku vlast u eropskim državama, kada su ih ubijali i progonili, jer samim nazivom, za iste, nisu ih u potpunosti okarakterisali, koliko njihovu duhovnost toliko i status, i sve ih trpali u jedan koš kao kršćanske dualiste-heretike, a kada su ih hapsili i ubijali proglašavali su ih; muškarce vampirima, a žene vješticama.

Međutim, sve se ne uništi tako da, u zemljama Evrope koje su nakon srednjih stoljeća podpale pod kršćansku vlast, tragovi ranije civilizacije, koji su ostali i uočljivi, daju onima koji razmišljaju mogućnost da istražuju i ponude odgovor na pitanje:

Od kuda svi ti monoteistički biljezi po Evropi, kada ne pripadaju kršćanskoj civilizaciji, a koji su ostali iza prognanih i zametenih koje njihovi povjesničari trpaju u koš dualista?
Zato, uzimajući u obzir sve okolnosti, od onoga što je vidljivo i što je ostalo od civilizacije koja je morala nestati, te povijesna gibanja koja su se dešavala kroz srednja stoljeća, kao i sociološki aspekt načina uspostave novih vladanja ovim svojim radom-pisanjem pokušavam da vratim evropsku ali i našu bosansku povijest na stazu istine.


Kako su okolnosti, u kojima su radili i djelovali ovi evropski pojesničari u XVIII. stoljeću, bile takve-totalno kršćansko okruženje, a i sami bili po duhovnost kršćani, onda su i uspostavljali povijesnu osnovu na Kršćanstvu, a ako su se susretali sa dokumentima koji su imali neku drugu osnovu npr. islamsku onda su to korigovali –falsifikovali i uspostavljali na kršćanskom učenju. Iz tih, ali i kasnijih vremena bukadar je izmišljenih-falsifikovanih dokumenata o koje kakvim i nebitnim zbivanjima za povijest, kako bi imali i dokaze za soje tvrdnje, a kako je okruženje u kome su radili i djelovali bilo kršćansko niko nije ni provjeravao, a niti želio provjeravati istinitost dokaza, i takve neistine postale su reference za dalja pisanja.

Bukadar je krivotvorenih povijesnih konstrukcija, pa reklo bi se 90%, a na kojima Bošnjaci zasnivaju svoje stavove o našoj prošlosti i za uspostavu naše Bosanske povijesti. Razlog je taj što su naši povjesničari tako učeni i što su im reference upravo svi ti krivotvoreni dokumenti kao što su: Orbinijevo pisanje o Kraljevstvu slavena, pisanje popa Dukljanina, onda, kao, pisanje Porfirogeneta, pa koje kakva izmišljana rodoslovlja vladarskih porodica, pa razni crkveni ljetopisi, te svakojake povelje, pisma i testamenti kao i ''dokumenti''-kršćanske krunidbe nekih naših velmoža, počevši od Kulina bana do Stephana Tomaševića, te i mnogi drugi ''dokumenti'', ali i što za referentne činjenice koriste tvrdnje onih povjesničara koji su na falsifikovanim dokumentima stvarali svoj stav.

I svi ovi, nazovi, dokumenti imali su za cilj uspostaviti Bosnu na kršćanstvu i zato su u njima svi, ama baš svi, raniji bosanski vladari okarekterisani kao kršćanske velmože. Samo da, kao primjer, navedem Kulina i neke od, kao, ''relevantnih'' dokumenata:
Npr. Kulinova Povelja, ona koja nam se prezentuje, započinje sa :
''U ime oca i sina i svetoga duha''.

A zatim i jedan drugi ''dokument'' koji potiče od vrha katoličke crkve o Kulinu, njegovoj ženi i njegovom narodu, koji govori o tome da je Kulin sa svima njima odbacio katoličanstvo i prigrlio bogumilstvo-herezu.

I treći, kao, ''dokument'': tzv. Objuracija sa Bilinog polja kod Zenice kojim, kao, Kulin papskom izaslaniku obećava da će, od momenta prihvatanja Objuracije, on i njgov narod ponovo ispoljavati Katoličanstvo, živjeti i raditi u skladu sa katoličkim propisima, te priznavati papu za svog vrhovnog vladaoca-stariješinu.

Kako vidimo:
Poveljom izdatom Dubrovčanima Kulin ban je kršćanin, a ovim drugim, kao, dokumentom on odbacuje Katoličanstvo kao svoju duhovnost i više nije katolik i sada je, kao, bogumil, a trećim, kao, dokumentom-Objuracijom on se javno izjašnjava papskom legatu da će se on i njegov narod podvrgnuti katoličkoj upravi.

Šta bi mogao biti Kulin po duhovnosti, a šta njegov narod, ako prihvatamo sve ove, kao, povijesne dokumente koji nam se prezentuju o Kulinu?

Za neke Bošnjake, koji prihvataju da je Objuracija istinit dokument, Kulin je bogumil bio i bogumil ostao, a ova Objuracija je samo odraz njegove lucidnosti i snalažljivosti i njegovo nastojanje da se, kao, u kršćanskom okruženju održava i dalje kao bogumil, te da ga papa ne bi sklonio kao velmožu ili ga u protivnom napao. Ovaj stav da je Kulin bogumil bio i da je bogumil ostao je doista tačno, ali stav da je prihvatio Objuraciju je pogreška, a to iz razloga što baš u vremenu kada je djelovao Kulin, a to je kraj XII. i početak XIII. stoljeća, u našem okruženju pa ni u Italiji nema kršćanskih država, a monoteisti, u našem okruženju, na avarskoislamskom vladanju održavaju vlast. Papa Inoćentije III. koji je u ovom periodu na čelu katoličke crkve, i ne zna za Bosnu i Kulina, i on se u tom vremenu, na zapadu Francuske daleko od Bosne, zabavio oko progona Langdoških muslimana i organizovanja prve kršćanske-katoličke države. I, tek kasnije, kroz 2,5 stoljeća, katolicima će se otvoriti apetiti za osvajanjem država Zapadnog Balkana i Bosne, i to će početi realizovati, tek onda, kada su pokorili evropske države koje su im mogle biti na putu ka Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni, jer Južnu Austriju sa Bečom su osvojili tek 1664. Ali, ni tada, kada su izrazili želju za osvajanjem Bosne, vidjet ćemo, neće uspjeti.

Od kuda ovi, nazovi, dokumenti o Kulinu i iz kojih razloga?

Oni su nastali u proteklih 1oo-150 godina od hrvatskih povjesničara, koja je od 1683-99. na sili osvajanjem od strane evropskih katolika i uz pomoć nešto manjeg broja domaćih katolika postala kršćanska. Dakle, Hrvatska je do ovog perioda, kada su počeli da pišu povijest, već 200 godina kršćanska, tako da i ne promišljaju da je Hrvatska mogla egzistirati na nekim drugim vladanju osim kršćanskom. Ovi povjesničari Hrvatsku, u potpunosti, karakterišu kao katoličku od njenog začetka, a period kada je u njoj vladao šerijet tvrde da je to period Turskog osvajanja a ne period vladavine Hrvata muslimana. Hrvatsku povijest pišu tako što je uspostavljaju na kršćanstvu, ali u istu matricu ubacuju i Bosansku povijest, a to rade preko bosanskih velmoža, tako da svakog od njih uspostavljaju lažnim dokumentima kao kršćanina. To su uradili sa svakim od njih počevši sa Kulinom do sa zadnjim S. Tomaševićem koga i krunišu kao katoličkog kralja. Period vladavine muslimana u Bosni oni tretiraju kao Tursko osvajanje iz čega proizlazi da je Bosna bila kršćanska, a kako se osvajanje odigralo, za njih, 1463. godine onda su sve Bosanske velmože, do tog vremena, kršćani. Tako je i Kulin ubačen krivotvorenim dokumentima u kršćansku matricu. Na ovoj povijesti naročito se insistiralo nakon I. Svjetskog rata, u periodu uspostavljanja države SHS, a kako je Bosna država njenog rodnog naroda-Bošnjaka, onda je teoretski to trebalo eliminisati, jer je SHS država tri kršćanska naroda, a ovi Bošnjaci što su u njoj su muslimani i oni treba da su etnička skupina nastala od Hrvata ili Srba i zato, u novo nastaloj povijesti, što je pišu ovi iz SHS, Bosne nema kao nacionalne države, a niti Bošnjaka kao naroda.

A šta smo dobili i šta dobijamo prihvatajući da su ova tri dokumenta o Kulinu banu doista istiniti dokumenti?

Fantastičan dokaz i podloga za potvrdu tvrdnje, koja nam se i prezentuje od strane naših negatora, a to je da su ovi današnji Bošnjaci većinski bili kršćani, a da su tokom Turskog osvajanja, koje će se događati kroz 250 godina, nakon Kulinove vladavine, islamizirani, te da su iz tih razloga narodno i vjerski bili nešt drugo, ali nezaobilazno kroz kasnija pisanja i kao ''dokumente'', a koji se zasnivaju na ovim ''dokumentima'' o Kulinu, bili su za jedne; Hrvati katolici , a za druge; Srbi pravoslavci i nikada nisu bili osnivači-rodni narod Bosne, nego njen surogat-turski recidiv.

Kako su Bošnjaci 1993. vratili svoje staro narodno ime-Bošnjaci, naciošvinisti iz redova Hrvata i Srba ne odustaju od tvrdnje; da su Bošnjaci sebi izmislili sadašnju narodnost-Bošnjaci i pozivaju se na koje kakve dokumente, a ovaj ''Kulinova povelja'' dođe im kao najznačajniji dokument, jer radi se o znamenitom i kroz povijest istaknutom vođi naroda Bosne.

A za Bošnjake koji ne poznaju svoju povijest, pa i za one koji se smatraju obrazovanim povjesničarima, ovaj ''dokument'' dobro dođe kao dokaz onima koji negiraju Bosnu kao zasebno formiranu državu, da je Bosna imala svoju organizvanu državnu administraciju, da je imala svoju teritoriju-svoje granice, na kojoj je dozvoljavala nekima drugima-Dubrovčanima da trguju, da je imala svoje pismo na kome je pisana Povelja...te da je ovaj, kao, dokument prvi pisani trag o Bosanskoj državi, kako ga nazvaše: ''Rodni list Bosne'', a ne osvrćući se na to da je ovom ''Poveljom'' Kulin kršćanin, a to i jeste bila svrha onih koji su je i poturili. Pisma i jezika, kojim je pisana Povelja, što se tiče, pa to je sve zajedničko za ova tri naroda koji su živjeli na ovim prostorima.

I šta, mi Bošnjaci, dobijamo prihvatanjem da je ovaj, nazovi, dokument sadržajem, uz napomenu da i zvanično nije original nego prijepis, doista, Kulinova povelja? Dobijemo-povtvrđujemo da su Bošnjaci bili kršćani, da su na Kršćanstvu uspostavljali Bosnu, a da su u kasnijem tzv. turskom periodu islamizirani.

I, šta se onda ovi naši povjesničari trse i o čemu pričaju i pišu, te kritikuju one koji o nama pišu kao Hrvatima ili Srbima, a zapravo k(h)rišćanima, kada prihvatanjem ovog ''dokumenta'', koji nam se prezentuje kao Kulinova povelja, potvrđuju sve ono što o nama u negatinom smislu pišu naši negatori.



Ne tvrdim da nije postojao neki dokument sličan ovoj, nazovi, Povelji, koji je izdala državna kancelariaj Bosne i njen ban Kulin, ali ovaj ''dokument'' što nam se predstavlja kao Kulinova Povelja je čisti falsifikat i to u tri primjerka.

I, bolje je da su one pare ( 2.000.000 km) koje su nuđene Rusima, da nam vrate ovaj bezvrijedni falsifikat, investirali u istraživanje i razvoj bosanske povijesti, ali na novim osnovama, a ne na ovim istim iz kojih su i ovi falsifikati.

Istražuj moj Bošnjače, i ne budi onaj koji će samo prepisivati!
Drugi primjer: U Blagaju je turbe Hercega Kosače, jer je Blagaj njegov grad. Bio je šeih i imao svoju vojsku-derviše koja je bila glavna smetnja kršćanima za uspostavu kršćanstva u Bosni u tom vremenu, a koje je bilo jako teško za muslimane Bosne. Kršćani Evrope, od kraja XII. stoljeća, ruše jednu po jednu monoteističku-avarskoislamsku državu Evrope i stalne su prijetnje i za Bosnu koja je na istim temeljima-islamska. Svoj naum kršćani su i obznanjivali, ali konkretno 1459. u Mantovi. Kao šeih, po stare dane, Herceg se trudio svim svojim bićem-duhom da organizuje muslimane Huma na čemu je i uspio. I sina Ahmeta poslao je na izobrazbu na sultanski dvor-školu da nakon školovanja bude nosilac stub odbrane muslimana Bosne kao i njegov otac i to je i bio i ne samo Bosne nego i čitave Carevine. Iz Osmanske povijesti znamo ga kao Ahmet-pašu Hercegovića koji je bio u tri navrata Veliki vezir. Da je Herceg bio značajna osoba za muslimane Bosne dokaz je to što muslimani Bosne, po staroj Bošnjačkoj tradiciji, svake godine zijarete njegovo turbe u Blagaju i uče mevlud. To su, od početka, radili svake godine u dan-e njegova preselenja po solarnom kalendaru, a Herceg je preselio 22. 5. 1466. Narod je, prema ustaljenom pravilu, zijaretio njegov mezar u zadnju subotu u Maju, a što je najbliže datumu njegove smrti. Bilo je i prekida u zijarećenju Hercegoog mezara, a ove 2016.godine, da nije bilo prekida, trebalo bi da bude 450.-to zijarećenje. Dakle, ove godine bila je 450 godišnjica smrti od našeg Hercega- gazije. Manifestacija je održana, i nije posvećena onome kome je i trebalo Hercegu, nego kultnom Sari Saltuku. Hajd, nej se, valjda će se i moj narod opametiti!?

U svojoj vakufnami-testamentu Herceg je ostavio sredstva za tekiju koju su, njegovi nasljednici, trebalo da naprave na njegovom mezaru. Njegova vakufnama je falsifikovana i predočena kao testament Gosta Radina, koji je za falsifikatore kršćanin i kako je bio pisar kod Hercega to bi trebalo da potvrdi tvrdnju da je i Herceg kršćanin. Dio Hercegove vakufname u kome se govori o tekiji preuređen je tako da je, kao, Radin izrazio želju da se nad njegovim grobom napravi hram.
U Blagaju je napravljena tekija, ali ne nad grobom Radina nego nad mezarom šeiha Hercega, tako da je Hercegovo turbe ukomponovano u kompleks tekije., a Radinovog groba niti hrama nema nigdje jer Radina nije ni bilo.

Ali, ima jedan problem što Bošnjaci misle da ne zijarete, konkretno, Hercegovo turbe nego turbe kultnog Sari Saltuka. A Sari Saltuk je kultni naziv muslimana Balkana za velikog alima i borca za islam i skoro u svakoj zemlji Balkana koja je bila u Osmanskom carstvu ima turbe Sari Saltuka. Kultni Sari Saltuk je iz perioda kada se Evropom na sili i progonima muslimana širilo kršćanstvo, a ono se širilo početkom XIII. stoljeća i u narednih 4,5 stoljeća. Upravo, od XIII. stoljeća kada je u Dobrudži uspostavljen taj kult do XV.stoljeća kada je to urađeno i u Bosni. Znameniti pojedinci-alimi muslimanskih zemalja koji su, u ta teška vremena za islamsku egzistenciju u Evropi, organizovali narod u vojne formacije obično su nazivani Sari Saltukom. Kod nas u Bosni to je bio herceg Stephan Kosača. (Bosnjaci.net)

A sad paradoks:
Kako je Herceg značajna povijesna Bosanska ličnost pravoslavci ga falsifikatima-lažima predstavljaju kao pravoslavaca jer, kao, nađeno je njegovio pismo Sinajskim kaluđerima u kojima se predstavlja kao ''herceg sv. Save'', a opet Hrvati ga katoliče, jer je, kao, narod Huma u tom vremenu bio u paganstvu, a zahvaljujući Hercegu koji je, kao, intervenisao kod pape i, kao, papa mu je poslao izaslanstvo da njega i njegov narod preobraća u katoličanstvo, a on njihov vođa i zato mu oni, danas, kao znamenitom Hrvatu, ali kao katoliku, podigli u Mostaru spomenik-javnu ustanovu: Dom Herceg Stjepan Kosača. Za jedne Herceg je pravoslavac, a za druge katolik. Na šta vam to liči? nego na lažiranje povijesti.

E moj Bošnjače, šta ovi tvoji negatori rade od tebe !? Sve ono što su tvoji predci stvarali nisu to tvoji predci nego njihovi. Ti si tu turski recidiv i ima da se potuljiš kada ti on priča o povjesti, jer Bosna povijesno nije tvoja, ti si u njoj samo zato što su Turci učinili genocid nad njima i što su Bosnom zavladali, i što si promijenio svoju vjeru da bi uživao sa Turcima kao ''Turčin''.

Ali, tješi me da su sve ove povijesne konstrukcije-laži o nama Bošnjacima prihvatali, te i dalje da prihvataju, ovi ''opijeni'' bratstvojedinstvujući Bosanci-Jugosloveni i njihovi zaslijepljeni učenici koji nam i dalje ''sole'' pamet na izmišljenoj pvijesti, a da će ovi tek nadolazeći-mlađi Bošnjaci kojima će ovaj način predočenja povijesti biti osnova za njihovo studiozno izučavanje naše povijesti i od kada će naša bošnjačka historija imati znanstvenu podlogu, a ne kao do sada na konstrukcijama i, slobodno se može reći, na laži.
A naš Kulin, a niti Herceg Stephan Kosača nisu bili kršćani i o tome ima bukadar dokaza. Za Kulina dovoljno je istaći da njegova titula ban nije u strukturi kršćanskog vladanja nego naprotiv u strukturi avarskoislamskog vladanja i nije bila badava ona kršćanska krivotvorena tvrdnja da je Kulin sa ženom i narodom prigrlio bogumilstvo, a ostavio katoličanstvo, a da bi ga katoličili, jer on je živio i djelovao kao bogumil, a njegovi kasniji potomci, a muslimani, po njemu se prozvaše Kulenovići.
Osim navedenim bosanskim velmožama kršćanstvo je pripisivano i drugim uticajnim, koliko bosanskim toliko i hrvatskim ali i srpskim ličnostima iz tih vremena, a koji nisu bili kršćani, koje kakvim dokumentima, te mnogo toga što karakteriše kršćansko vladanje kako u Bosni tako i njenom okruženju. A, zasigurno, u tom periodu, a prema relevantnim povijesnim činjenicama, kod nas i niti u našem okruženju, nije bilo kršćanskog vladanja i sve su to, iz razloga uklapanja i Bosne u kršćansko ozračje, falsifikati i izmišljotine, a cilj je kako Hrvatsku tako i Srbiju uspostavljati i povijesno na kršćanskom vladanju, a kako je Bosna, kroz sve periode svog postojanja ostala netaknuta od vladanja kako katoličke tako i pravoslavne crkave, onda su i njenu povijest uspostavljali, u posljednjih 150 godina, perom, falsifiokujući je.

Kada nastaju kršćansko katoličke države?
Monoteisti Evrope kroz prvih XII. stoljeća nasljedno održavaju vlast, a populacija kršćana se povećava. U XII. stoljeću kršćani Francuske već imaju kritičnu masu svoje populacije na kojoj su mogli uspostavljati vlast, kada se i rađa ideja za uspostavljanjem katoličke vlasti. Jedini način na koji se mogla uspostaljati katolička vlast bio je rat, jer su koncepcije monoteizma i kršćanstva suprostavljene. Od tada u dokumentima katoličke crkve nastaju oni nazivi za monoteiste-muslimane: katari, patareni, alibigenezi i drugi.

Od konca XII. stoljeća katolici Langdoka u Francuskoj predvođeni papom Inoćentijem III. i sve na sili i nikako drugačije; progonom, ubijanjem i pokatoličavanjem autohtonih muslimana Francuske, a u kasnijim vremenima i ostale pape, kroz slijedeća stoljeća, i u većini evropskih država uspostavljaju kršćansko-crkvene države rušeći dotadašnje države uspostavljene na avarskom sistemu vlasti i sa Islamom kao državotvornom religijom.

Od kuda da su evropske države zasnovane na Monoteizmu?
Sve one su od IV. stoljeća p.n.e. temeljene na monoteističkom državotvornom učenju Alexandra Makedonskog, koji u Evropi uspostavlja državotvorno vladanje na Monoteizmu (Kur'an, XVIII. 83.-105.), a koga je Aristotel svojim naučnim pristupom i učenjem razradio u monoteističko državotvorno vladanje.


Da je Alexandar uspostavljao monoteističke države u Evropi su i legende o njemu: Legenda o Alexandru i Ilirima sa Dunava, Holandska legenda te Engleska legenda. I sve su, prema relevantnim dokumentima iz srednjih stoljeća, iz perioda kada su evropski narodi živjeli u Monoteizmu i veličali Alexandra kao jednog od najvećih promicatelja monoteističke vlasti.

Alexandar, u svim državama Svijeta, svojim djelovanjem uspostavlja izborni sistem vlasti, uvodi tzv. Alexandrovu krunu koju nosi monarh, a Evropu dijeli, iz razloga lakšeg organizovanja, na dva carstva: Rimsko sa sjedištem u Rimu i Bizantijsko sa sjedištem u Carigradu. Nije mi poznato na koji je način uvezao srednjoazijske države, te države filipinskog otočja i Indonezije, ali znam da se trgovina između Istoka i zapada odvijala nesmetano te da je to bila prva i jedino odrađena svjetska globalizacija na istom vladanju.

Ovako uspostavljeni sistem monoteističke vladavine, od strane Alexandra, egzistira cca. 7 stoljeća, da bi u preko novijeg monoteističkog učenja Isa a.s. koje Arije u IV. stoljeću n.e. uobličuje u državotvorno vladanje, ovaj Alexandrov sistem vlasti bio transformisan u Arijanizam, a koga Teodorik i Vulfila interpoliraju u Evropu. Vladajući Monoteizam doživljava svoju novu preobrazbu u VII. stoljeću, kada se preko Grka, Bugara, Tračana i Slavena i sve njih kao Avara, u Evropu, inkorporirao Islam. Tako je Evropa sukcesivno postajala monoteistička, a od polovine VII. stoljeća, pa sve do kršćanskog rušenja koncem XII stoljeća, islamska.

I sve promjene odvijale su se spontano, bez sukoba, jer je to vladanje bilo na istoj vjeri-Monoteizmu, ali svaki put na većem stepenu i većoj demokratiji i na tom principu modifikovanim vladanjem. Iz ovakvog pristupa monoteista prema održavanju vlasti uz njih su živjeli i kršćani oslobođeni mnogih državnih obaveza, uz potpunu samostalnost regulisanja međusobnih odnosa proizašlih iz njihovog vjerskog učenja.

Povijesno; od perioda, a to je konac IV. stoljeća prije nove ere, kada Alexandar Makedonski na širokom Svjetskom prostranstvu uspostavlja vladavinu na Monoteizmu, pa do konca XII. stoljeća n.e. državotvorno vladanje u Evropi je monoteističkog karaktera, koje će postupno od kraja XII. stoljeća, za slijedećih 5 stoljeća, u velikom broju evropskih država biti porušeno kada, u ovim evropskim državama, crkva tj. kršćani-katolici na čelu sa papama uspostavljaju katoličko vladanje.
Za ovih pet stoljeća, počevši od kraja XII. pa do konca XVII. stoljeća, uspostavljanja katoličkih država u Evropi stradalo je na stotine hiljada nevinih ljudi, na desetine hiljada je promijenilo zemlju življenja-izbjegli, a milioni njih su promijenili svoju duhovnost pokrštavanjem ili promjenom odnosa prema Apsolutu. I današnji protestanti su produkt tih odnosa.

Kršćani, na čelu sa papom Piom II. (1405.-1464.) pontifikat (1458.-1464.) htjeli su to uraditi i sa Bosnom ali im Bošnjaci, sa ostalim balkanskim muslimanima, nisu to omogućili-dozvolili organizujući se u snažniju Islamsku državu–komonvelt, Osmansko carstvo, ali ih je u svojim nakanama spriječila njegova bolest i smrt koja se desila 5 godina nakon skupa katoličkih velikana u Mantovi kada su donijeli odluku o progonu heretika iz Hrvatske, Mađarske i Bosne, njihovom osvajanju istih i kada su krenuli u pripreme ostvarenja cilja.


Kršćanstvo kao državotvorno vladanje utemeljuje se u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Evropi i Zapadnom Mediterano od kraja XII. stoljeća pa za slijedećih 4,5 stoljeća, kao kršćanske, utemeljene su cijela Francuska, (i ona Bartolomejeva noć iz 1572. je bio progon i genocid nad pariškim muslimanima koje nazvaše hugenotima, a ne na protestantima kršćanima. U vremenu progona muslimana u Francuskoj, muslimani su imali i formiranu svoju vojsku koju su u kasnijem periodu isti ti konstruktori povijesti inkorporirali u papsku vojsku koju prozvaše Templari, a da su bila muslimanska vojska dokazi su njihovo likvidiranje i postupci prema njima kao i prema ostalim značajnim muslimanima Francuske, spaljivanje na lomači) Pa onda Švicarska, (iz perioda pred početak progona švicarskih muslimana je i njihova Rutli zakletva iz 1291.godine koja je prenešena kao legenda koja ima potpuno islamski karakter, a koju današnji Švicarci uzimaju kao početak zajednice tri Švicarska naroda. Švicarska je puna utvrđenja koja su bili strateški odbrambeni elementi evropsko islamske civilizacije). Zatim, Sjeverna Italija,( u kojoj su, u vremenu instaliranja katoličanstva na sili i ratom stradali znameniti svjetski naučnici-spaljeni na lomači, ne kao utemeljitelji znanosti koja je bila u suprotnom stavu crkve nego što su po duhovnosti bili muslimani npr. Đordano Bruno spaljen je na lomači 1600.g., a najveći naučnik tih vremena Galileo Galilej proglašen je heretikom 1633.godine i do kraja života, kada je umro 1642. godine, bio je u kućnom pritvoru.). Pa Njemačka, ( u Njemačkoj i danas ima veći broj džamija iz srednjih stoljeća koje su njemački muslimani pravili za svoje vjerske potrebe a ne da su ih u kasnijem periodu pravili njemački uticajni ljudi iz razloga prestiža ili nekih drugih razloga kojima katolici obrazlažu postojanje džamija. Npr.. Swetzingen, Drezden, Laipcig, a skoro u svakom starom Njemačkom, ali i Austrijskom gradu mogu se pronaći crkve koje su prepravljane iz džamija. U Minhenu, u muzeju, čuva se Wilhelma III.- zadnjeg Rimskog cara ogrtač izvezen Kur'anskim ajetima i zlatnom niti.)

Evropski muslimani su imali i svoj stil na kome su gradili džamije. Bila je to simbioza stare antike koja je razvijana na monoteizmu i arhitekture kasnijeg islama. Velika većina džamija, iz Srednjih stoljeća, građenih u Evropi, u svom predvorju, nisu imale kubeta nego je predvorje ukrašavalo paran broj stubova, a sve je natkriveno, kao u antici, krovom na dvije vode.
wieneruhr.at/ ili slično beautifulmosque.com .

Stravična stradavanja ženskih osoba u čitavoj Evropi od strane inkvizicioje, a što je izraženo naročito u Njemačkoj, kroz srednja stoljeća, koje su proglašavane vješticama bilo je nad muslimankama koje su, nakon uspostavljanja katoličanstva i progona muslimana iz Njemačke, ostale u svojoj državi, ali kada su primjećene da ispoljavaju Islam doživljavale su najgroznija mučenja i spaljivanje na lomači. Neka je svima njima rahmet. Pa Češka, u Češkoj je 1415. godine spaljen na lomači Jan Hus i ne zbog dualističkog kršćanskog krivovjerja, kako nam predočavaju njegovi egzekutori, nego što je bio veliki allim i predvodnik čeških muslimana koje su kasnije nazvali Husiti. U Češkoj, u Lednicama, ostala je da podsjeća na vremena kada su muslimani bili vladajući u Češkoj jedna poveća munara, a za koju isti kažu da ju je napravio grof Lihtenštajn kao vidikovac, a u dijelu predvorja koji je bio ulaz u džamiju i danas stoji natpis '' Kelemei Šehadet''. Pa, ako je vidikovac, a ne muslimanski minaret, zašto bi, na zidu istog, bio ispisan krunski Islamski iskaz? Pa, u Poljskoj, i danas ima velelijepa džamija koju nazivaju ''Poljska Al-Hambra''. U Velikoj Britaniji pronađen je 1841. dukat kralja Mersije, danas Engleska, Offe iz 774. godine, koji na svom aversu nosi ''Kelemei-šehadet'', a kao takav on je potvrda kontinuiteta uspostavljanja Monoteizma u Britaniji, a ne, kako kršćanski povjesničari obrazlažu njegovo postojanje, da je replika španskog islamskog novca kao novac namijenjen za trgovanje sa Arapima. U Britaniji, Islam je rušen tokom XIV. i XV. i XVI. stoljeća, a svjedočanstva rušenja su spaljivanja na lomačama uglednih alima a među njima i Tomasa Mora 1535. koga su nakon 400 godina, isti oni koji su ga spalili na lomači zbog krivovjerja- Monoteizma-Islama, proglasili svetim.
U našem okruženju pod kršćansku katoličku vlast podpadale su; nakon 1645. Dalmacija, a nakon 1683. Južna Austrija sa Slovenijom, zatim Hrvatska sa Istrom i Slavonijom, a potom i Mađarska. U Novom Bečkom mjestu 1671. godine, crkva je odrubila glave znamenitim Hrvatima Juri Francopanu i Petru Šubiću-Zrinskom nakon što su ih uhapsile crkvene vlasti negdje u Austriji. Njihove kompletne familije su zatrte. Žene i djeca uhapšeni i u najgorim mukama stradavali u katoličkim kazamatima. Njihova velika imanja i nekretnine konfiskovala je crkva. Zar bi se to dešavalo, a da obje porodice nisu bile islamske provenijencije? Petrova kći Jelena bila je žena, od muslimana, Imreta Tekelija koja je, nakon neuspjelog obnavljanja muslimanske države u Mađarskoj, morala sa mužem izbjeći u Tursku. U Turskoj su umrli i ukopani, ali su 1901. od strane zajedničke komisije Mađara i Čeha eshumirani, prenešeni u Košice-Češka i sada počivaju obilježeni kao katolici, a sve iz razloga uvezivanja povijesti, a to im je dozvolila Osmansko-turska vlast koja je tada bila na izdisaju.

Granična zemlja, nakon 1699. ili tačnije nakon 1737. godine, između kršćanskih-katoličkih zemalja Evrope i islamskih zemalja Balkana, a među njima bile su tada: Bosna, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Rumunija, Grčka i Alabanija, postala je Bosna, koja se sa nabrojanim balkanskim državama i dalje konstituiše u Balkanskom Islamskom Komonveltu-Osmansko carstvo.

Kada je početkom XVIII. stoljeća silom, progonom Ruskih muslimana i slamanjem njihove islamske države, uspostavljena Rusija kao pravoslavna država, onda je od strane ruskih povjesničara počelo izmišljanje da je Istočna Evropa od perioda Bizanta uspostavljana na pravoslavlju, a da je centar te civilizacije bio u Konstantinopolju. Da bi sve to poprimilo i, kao, naučnu težinu, od strane evropskih povjesničara, a to im je i odgovaralo jer se uklapa u njihovu povijesnu matricu ''Evropa je kršćanska'' formirana je posebana povijesna disciplina za izučavanje povijesti istočnih zemalja Evrope, B(V)izantologija.

Izmišljaju i pišu kroz povijest da su sve ove balkanske novonastale hrišćanske države u neka ranija vremena uspostavljane kao hrišćanske i, kao, udružene u Bizant, koji istom teorijom postaje centar pravoslavlja, i na sve moguće načine utemeljuju svoju povijest na kršćanskoj matrici a jedna od metoda bila je i institucionalno zatiranje-rušenje svih vidljivih tragova islamske civilizacije počevši od džamija, preko turbeta, hamama, mezarja do izmišljanja povijesti ovih država na pravoslavlju. Sve to dešavalo se i u našem okruženju u novonastaloj pravoslavnoj državi Srbiji i na bosanskoj zemlji-Sandžaku. Tada je u Mileševu srušeno i Rastkovo turbe i u srpskopravoslavnoj hiostoriografiji Rastko postaje sveti, a Srpska pravoslavna crkva postaje Svetosavska crkva, a to je tek 30-tih godina prošlog stoljeća.

Isto, kao što i dan danas zijarete turbe Hercega, muslimani su to radili, u ranija vremena, samo za 27. januar i sa turbetom Rastka Nemanje, u Mileševu, ali kada su pravoslavci kneževine Srbije nakon Balkanskih ratova, a uz podršku i intervenciju i kršćanske Evrope, uspostavili svoju vlast na staroj bosanskoj teritorijii-Sandžaku i razrušili Rastkovo turbe, muslimani iz više raloga prestaju zijaretiti Rastkovo turbe, a jedan od većih razloga bio je bezbjedonosnog karaktera. Na našu sreću Hercegovo turbe je u Bosni i u sredini gdje su muslimani većinski i nije bilo skrnavljenja istog, ali morali smo, kroz periode Jugoslavija, prikrivati da zijaretim turbe znamenitog Bošnjaka no da zijaretimo kultnog Sari Saltuka.

U istom vremenskom periodu kada se izmišljala povijest Srbije, kao pravoslavne države, nastao je i mit o Kosovskom boju, jer smrt sultana Murata koja se desila u junu 1389. godine, na Kosovu, u njegovom proputovanju za Mađarsku, i turbe koje je napravljeno na tom lokalitetu dobro im došlo za uspostavu mita o Boju na Kosovu. Tražili su načina kako uspostaviti današnju Srbiju kojoj je priključena Bosanska teritorija Sandžaka i Kosovski vilajet sa autohtonom muslimanskom populacijom u pravoslavne okvire. Dakle, trebalo je imati dokaz da je Srbija u XIV. stoljeću postojala kao pravoslavna i taman im dobro došlo Muratovo turbe. Uklapajući sve to u mit, koji je naknadno ubačen i u povijest, i sada mit postaje kao dokaz da je Srbija bila tada pravoslavna, a da joj je pripadala i teritorija Kosova, a to nikada nije bilo, osim u njihovoj lažnoj povijesti. Srbija je tada bila pod avarsko islamskom vlašću, a njen kan-ban bio je Lazar Hrebljanović.

Treba priznati da oni tu ''bitku'' za Kosovo, koju su otpočeli teoretski, nisu izgubili, jer su cio svijet ubijedili da je u tom periodu Srbija bila država i da su, kao, izgubili boj od Turaka te im je kršćanska Evropa, a nakon Balkanskih i I. Svjetskog rata priznala Kosovo kao njihovu povijesnu teritoriju. Forsirajući Kosovski boj kao izgubljenu bitku, od Turaka, te na taj način ubacujući Kosovo u Srpsko pravoslavno povijesno pravo, Kosovska bitka za njih nije izgubljena, jer oni su, na žalost, ovim mitom dobili bitku za svoju državotvornu pravoslavnu utemeljenost kroz srednja stoljeća, a mitski boj između pravoslavaca i Turaka muslimana nije se ni odvijao te ga nisu mogli ni izgubiti, jer pravoslavne Srbije tada nije bilo. I nakon cca.100 godina Kosovo je ponovo slobodno.

A Lazar Hrebljanović, koga pravoslavci Srbi, mitom, učiniše i carem, jer, kao mnoge pokrajine a među njima i neki dijelovi Bosne bile su u sastavu, kao, te pravoslavne Srbije, bio je tast Bajazita Turskog sultana i Lazarevi unuci, djeca od Olivere i Bajazita i dalje će da nose islamski bajrak i da predvode muslimane u njihovom održanju na Balkanu kao i djed Lazar.

Bizant, kao region-Istočna Evropa u kome su države uspostavljene na monoteističkom vjerskom ustrojstvu, uspostavio je Alexandar Makedonski radi lakše koordinacije zemalja Bizanta. Aleksandar je Kur'anska ličnost-Zulkarnein a.s. Inače, Alexandar je i rođen na Balknu, a njegov učitelj bio je Aristotel kome je Aleksandar kao zaslugu za njegov naučni doprinos, a kao svom učitelju dao leno na Strumicu, (Putopis, E. Čelebi) a po predpostavci uzima se da je Aleksandar pripadao narodu Slavena. Njegov otac Filip bio je iste provenijencije kao i Alexandar i utemeljitelj je grada Filipolisa, danas Plovdiva u Bugarskoj. U Bugarskoj kao i Grčkoj cvjetao je Monoteizam. U ovim zemljama se prvo uspostavio i Arijanizam kao državotvorno vladanje na Monoteizmu i iz ovih zemalja krenula je preko Makedonije, Srbije, pa i Bosne njegova interpolacija u ostale evropske države. U svim ovim državama se na Arijanizam u VII. stoljeću inkorporirao Islam i to odmah nakon Objave i zahvaljujući Bugarima, Tračanima, Grcima, pa i Slavenima rasprostranio se po čitavoj Evropi.
A sada, od bizantologa, učimo da je i Konstantinopolj uspostavljan na pravoslavlju, a to nije povijesno jer pravoslavlja kao vladajućeg nema u Bizantu. Konstantinopolj, ili danas Istanbul, je utemeljen kao monoteistički grad i u njemu je u VI. stoljeću Justinijan napravio najveću arijansku bogomolju-hram, Aja Sofiju, koja će nakon uspostavljanja Islama postati džamija. Kada pravoslavci žele da obrazlože da je Aja Sofija bila kršćanska bogomlja onda oni posežu za tvrdnjom da je Islam kao mlađa religija od kršćanstva, a kako znaju da je Aja Sofija korištena kao džamija, onda po teoriji da je Turska osvajala Balkan tvrde da je i Aja Sofija pretvorena u džamiju i to Fatihovim osvajanjem Konstantinopolja. A niti je Fatih osvajao Konstantinopolj, a niti je Aja Sofija bila kršćanska bogomolja. Ona je u kontinuitetu monoteistička bogomolja napravljena, kako sam već napisao, kao arijanski hram, a onda kada se polovinom VII stoljeća na Arijanizam nadgradio Islam nju su koristili isti vjernici jer nisu mijenjali svoju duhovnost osim što su preko Islama bili na većem stepenu monoteističke duhovnosti, .jer u periodu kada je pravljena kršćanstvo se nije ni naslućivalo, osim u falsifikatima bizantologa koji su nam sve to zamutili.

Po Bosni su u mnogim našim naseljima ostala greblja koje narod naziva grčkim grebljima. Na osnovu naziva može se svako od grebalja datirati u vremenski period, a to je od polovine IV. stoljeća p.n.e od kada je u Bosni prisutno Aleksandrovo-grčkorimsko vladanje, pa kroz Arijanizam koji je bio nadgradnja predhodnog Alexandrovog Monoteizmana, a kako je Alexandar, ali i Arije iz Grčke onda je naš narod koji je od polovine VII. stoljeća egzistirao na Avarskom načinu uspostave vlasti, a sa Islamom kao državotvornom religijom, ove periode vladavine Monoteizama nazvao grčkim periodom, i na isti način su i greblja koja su nastajala u tom vremenskom periodu dobijala nazive grčka greblja.
Kako su Grci trenutno pravoslavci, našeg čovjeka toponim grčko greblje asocira na pravoslavlje, a to nije tako jer se iz Grčke u tom periodu širio Monoteizam i na njemu organizovalo vladanje. Ni toponim latinsko greblje nije bitno kršćansko greblje, jer italijanski državljani, koje uzimamo kao latine, su tek od XV.stoljeća kršćani, a u ranija vremena Latini su sa monoteističkom duhovnošću i vlašću. C. Šmit navodi u svojoj Historiji razvoja hereze da je 1035. godine u Lombardiji, Italija, dobro ustrojena patarenska vlast. A treba da se zna da su kršćani, u kasnijim stoljećima kroz svoju literaturu, pod patarenima podrazumijevali muslimane.

Knjige koje su napisane, a u kojima je pisano o Bosanskoj povijesti, u ovih zadnjih 150 godina su sve na izmišljenoj-konstruisanoj osnovi i sve falsifikat do falsifikata. Primjeri za ovakva pisanja su: ''Povijest Bosne'' od Malkolma i ''Historija Bosne novo tumačenje'' J.Fine i sve druge koje su imale istu osnovu pa i knjige o Bosanskoj povijesti od dvojice Imamovića.
Uspostavljena je i metodologiju za dotično povijesno učenje u koju se uklapaju i Bošnjački povjesničari, jer su nakon Austrougarske koja je uspostavljala istu povijesnu školu, tu školu povijesti prihvatili i Jugoslovenski narodi koji su, osim Bošnjaka i Albanaca Kosovara te Gorana kod Prizrena bili kršćani i tako se stvarala povijest, kako Bosne tako i susjednih zemalja, i sve na lažnim osnovama.

Osnova koju obrazlažem i na kojoj pišem nema ove naznake, jer kršćanstvo, kao vladajuće u Evropi, tek se u XII. stoljeću ukorjenjuje i to u zemljama Srednje, Zapadne i Sjeverne Evrope i Zapadnom Mediteranu, a u Istočnoj Evropi od XVIII. stoljeća. Iz ovih razloga, kasnog uspostavljanja državotvornog kršćanstva, ova teorija, koju predstavljam zasniva se na uspostavi evropske ali i svjetske civilizacije na onim osnovama na kojima se i razvijala, a to je na Monoteizmu, jer prvih dvanaest stoljeća življenja Evrope je itekako dug period koji je ostavio duboke tragove u svim segmentima razvoja evropske civilizacije a koja se nije odvijala na kršćanstvu, te da ga uokvirujemo i utemeljujemo na lažnoj osnovi, nikako nije poželjno.
Moje temeljne reference su evidentni tragovi monoteističke civilizacije u Evropi počevši od velikog broja velelijepih rimskih građevina i sakralnih objekata tog perioda, preko arijanskih hramova-Teodorikov hram u Raveni, Offovog islamskog dukata 774.godina u Engleskoj, preko onomastike: jer u Engleskoj, ali i Njemačkoj petak koji je u muslimanskom svijetu-slobodan dan, takav naziv nosi i danas u ovim državama, frei tag=slobodan dan, a ne nedjelja kako je to trenutno. Preko Kronštajnerovog rada na onomastici u Bavarskoj u periodu VII. i VIII stoljeće gdje je za mnoge pojmove pronašao riječi koje ne pripadaju njemačkom govornom području nego su orijentalnog i islamskog karaktera. Preko ogrtača-džube zadnjeg rimskog cara Fridriha Wilhelma III. izvezenog zlatnim nitima a Kur'anskim ajetima. Zatim, preko pronađenog prstena u grobu švedske ženske osobe iz IX. stoljeća na kome je zapisano ''Za Allaha'', pa preko tzv.''mračnog perioda'' uspostavljanja katoličanstva u Evropi, jer to je bilo nasilno uspostavljanje katoličke vlasti uz najgroznija maltretiranja i ubijanja monoteista onih koji su do tada uspostavljali vlast, a ne, kako se prezentuje, kroz povijest, da je to proganjanje heretika u već odavno formiranoj kršćanskoj državi, pa preko organizovanja balkanskih muslimana u Osmansko carstvo kako bi na taj način lakše organizovali svoju odbranu od nakane evropskih katolika o njihovom pokoravanju.

Pa traženjem odgovora na pitanje ko su bili ti heretici, koje su kršćani-inkvizicija progonili i spaljivali na lomačama? Preko sakralnih objekata koje danas koriste muslimani, a povijesno su građeni prije uspostave islamske vlasti: Al Aksa i Aja Sofija. Pa, preko velikog broja kamenih utvrda po Evropi, a koja nose obilježja islamske arhitekture i na tome zasnovanu islamsku strategiju održivosti. Preko sakralnih objekata-džamija i drugih koji su i danas vidljivi u zemljama Evrope: Francuska, Njemačka, Austrija, Češka, Poljska, ali uz kršćanska objašnjenja da su isti pravljeni iz drugih razloga, a ne kao sakralni objekti muslimana, a sve to iz razloga prikrivanja i eliminisanja islamskog življenja u ovim zemljama. Preko sakralnih objekata muslimana u Bosni koji su pravljeni u ranijem periodu prije 1463. godine, pa preko kršćanskih objekata-crkava u zemljama Evrope koje su u temeljima bile islamske provenijencije a kroz period kršćanske vlasti rušeni i prepravljani u kršćanske.

Ali, najvažniji referentni elementi su iz časnog Kur'ana, jer iz časnog Kur'ana se moglo najbolje uspostaviti teorija o uspostavi Svjetske civilizacije na Monoteizmu i kao najreferentnija sura, za ovu teoriju, je sura XVIII. i njene tvrdnje od 83.-105. a sve u komparativnom odnosu sa predhodno navedenim tragovima.

Uspostavljene tvrdnje na ovoj novoj osnovi trebalo bi da mlađim, ali i svim drugim istriaživačima povijesti budu putokaz u njihovo istinsko istraživanje i da barem Bosansku-Bošnjačku povijest ispisujemo na istinitim činjenicama, a u skladu sa naučnim principom u pogledu istinitosti i tačnosti.

Raditi na Bosanskoj povijesti, a koristiti staru osnovu je isto kao na podlokanoj obali napraviti zgradu koju će slijedeća poplava iskriviti ili u potpunosti razrušiti.
Iz razloga odavanja počasti onima koji su imali veliki uticaj na razvoj svjetske civilizacije, a na Monoteizmu, u tekstu, koristio sam islamsku terminologiju i obilježja modifikovano Bosanskim jezikom i neka mi čitaoci ne zamjere, jer ne odati priznanje onome ko je zaslužan za sve to, značilo bi negirati njegov doprinos i značaj razvoja civilizacije. Napominjem, da sam vjernik i da mi to nalaže moja vjera-Islam, a što se to, nekima, neće dopasti neka razmisle, jer time ne uspostavljam povijest na lažima nego odajem priznanje zaslužnima.

Moj put u uspostavu Bošnjačke povijesti je istina i samo istina, a onaj koji bude radio na uspostavljenim povijesnim osnovama, koje nudim, uvjerit će se da sam preporučavao isključivo istinu.
Normalno, ako moje tvrdnje kompariraju sa onima koje su ideologizirane i uspostavljane na povijesnoj konstrukciji-neistini i na toj osnovi ih negiraju, onda je badava gluhom pričati.
Postoji mogućnost zastupljenosti u radu i nekih manjih pogrešaka, što dozvoljavam-prihvatam, ali, općenito, razvoj evropske civilizacije razvijao se na način kako predočavam.

Tekst ciljanog rada:
Islam je monoteistička a državotvorna religija i ona se naslanja na sve prethodne Objave, koje su stizale od Boga dž.h. posebno odabranim osobama-vjerovjesnicima-pejgamberima, a koje tretiraju jednog Apsoluta kao Stvaraoca svega Koji nije rođen i Koji ne rađa, a na kojima se, tim Objavama, u Svijetu i u kontinuitetu, održavala monoteistička vlast.

Pogrešno je tvrditi, u pogledu starosti, da je Islam malađa državotvorna religija od Kršćanstva, a kako to neizostavno kršćani navode, a sve iz razloga, potvrde tvrdnje, da su države koje su u Evropi bile Islamske nastale rušenjem kršćanskih država.

U skladu sa tom neistinitom tvrdnjom mnogi tako i misle ne upuštajuće se u analizu razvoja civilizacije i Islama kao krune, u kontinuitetu, objavljenih Monoteizama. Svoj stav obrazlažu time da je vrijeme kada je stizala Objava Islama, a to je polovina VII. stoljeća, mlađe od vremena uspostavljanja Kršćanstva kao Svetotrojstva, a to je IV. stoljeće. Kako napomenuh, zanemaruje se činjenica da je Islam, kao državotvorna vjera, u kontinuitetu monoteističkih Objava od Boga dž.h. zadnja monoteistička Objava koja je kao nadgradnja državotvornog Arijanizma, koji je , isto tako, bio Monoteizam, a koji je u VII. stoljeću imao svoju dijalektičku nadgradnju kao Islam.
Dakle, Islam, kao državotvorna vjera, nije nikakva nova vjera i on je samo kruna ili vrh piramide uspostave Monoteizma na kojima se kontinuirano odvijala vlast, a nikako državotvorna religija mlađa od Kršćanstva na kojoj se silom organizovala vlast.

Islam nije, odmah, kao državotvorna vjera ''iznikao'' Objavom Muhamedu a.s. jer iz Kur'ana časnog saznajemo kontinuitet razvoja Islama koji svoje uspostavljanje ima na Objavi upriličenoj, još u davna vremena, Ibrahimu-Abrahamu a.s. i poslije toga hiljadama vjerovjesnika i na kraju posljednjem Muhamedu s.a.v.s.

Dakle, Monoteizam kao pogled na stvaranje i uz to i kao državotvorno vladanje, a na tim osnovama se utvrdio i Islam, imao je svoj dijalektički razvoj počevši od davnih vremena, a kao začetak takvog stava o stvaranju, u povijesti, zabilježeno je učenje Ibrahima-Abrahama a.s., a zatim za ovim učenjem, učenje Musa a.s., učenje Davuda i sina mu Sulejmana a.s., učenje Aristotela r.a. te njegove realizacije preko Zulkarneina-Iskendera Velikog a.s. pa preko Isa a.s. i realizacije ovog učenja u državotvorno, preko Arija r.a. do Muhameda a.s. i realizacije ovog državotvornog vladanja, u Evropi, preko Avara.

Uočava se da je u kontinuitetu ovih monoteističkih Objava od Boga dž.h, na kojima se održavalo vladanje, a kao njegova kruna, bio Islam.


I, tamo, svuda u Svijetu, gdje se korijenio Monoteizam ljudi su organizovali vlast shodno tom vjerovanju, a sve u skladu sa življenim Monoteizmom koga je određena ulema-pravnici modifikovala i oblikovala kao državotvorne vjere-ustave tako da se, na tom učenju, mogla održavati vlast.
I zato Evropa, na osnovama svih istinskih relevantnih tragova a ne ideoloških opservacija, od kraja IV. stoljeća p.n.e. pa sve do kraja XII.stoljeća n.e. u većim razmjerama, nije poznavala neko drugo vjersko vladanje do isključivo monoteističko. Napominjem VLADANJE , a ne religiju.
Na zaključak, a kao dokaz, navodi povijesna činjenica da je Aleksandar Veliki na prostorima čitavog Svijeta, između dva njegova ''roga''; Britanskih i Filipinskih otoka, uspostavljao vlast na monoteističkom vjerskom učenju koje se dograđivalo i cijelim kasnijim periodom, a svoju refleksiju ima i danas u mnogim zemljama Srednje, Južne, te Jugoistočne Azije, Sjeverne Afrike, pa i Bosne kroz monoteističku-islamsku duhovnost građana ovih država.

U svim državama Evrope monoteističko vladarsko ustrojstvo uspostavlja se sukcesivno, a Islam se uspostavlja kao nadgradnja Arijanizma odmah polovinom VII. stoljeća nakon same Objave istog. Za primjer: u Mersiji-Engleska njen kralj Offa u VIII stoljeću tačnije 774. godine, kuje svoj zlatni novac-dukat sa potpuno islamskim obilježjem. Avers ovog dukata je sa ispisanim osnovnim islamskim postulatom-Vjerovanje u jednog stvaraoca svega koji nije rođen i koji ne rađa, te da je Muhamed a.s. posljednji Božiji vjerovjesnik. Nemoguće je da tako što, na novcu, napiše vladar koji je kršćanske provenijencije, jer u njihovoj šemi organizovanja on to nije mogao učiniti jer o tome ne odlučuje on nego crkva-papa. Kršanska naglabanja o kovanju ovog novca u neke druge svrhe i iz nekih drugih razloga su idepološki koncipirana i imaju zadatak negirati da je u tom periodu Engleska egzistirala kao muslimanska zemlja.
Islamsko vladanje u evropskim državama koje je, počevši od polovine sedmog stoljeća, uspostavljano na Avarizmu i nakon njegovog rušenja, u zemljama Zapadne, Srednje i Sjeverne Evrope te Zapadnog Mediterana, počevši od kraja XII. stoljeća, od strane katolika, kroz burna i ''mračna'' srednja stoljeća, i dalje se odvijalo dijelom u Srednjoj Evropi; Češka, Slovačka, Južna Austrija, Slovenija, Hrvatska Mađarska, u Istočnoj Evropi; Poljska, Moldavija, Rumunija, te na Balkanu, i samo na modificiranom islamskom vladanju-hanefizmu. U zemljama Srednje Evrope Islamsko vladanje je rušeno kroz XVI. XVII. I XVIII. stoljeće, da bi kroz zadnja tri stoljeća XVIII. XIX. i XX. i u državama Istočne Evrope te Balkana bilo srušeno od strane udruženih kršćana i hrišcana, a skoro sve države postajale hrišćansko-pravoslavne. I sve zemlje Balkana, koje od XIX. stoljeća egzistiraju kao pravoslavne države postajale su hršćanske, po prvi put, nakon rušenja islamske vlasti na kojoj su počivale od njihovog prvog ustrojstva kao država, pa tako i Srbija.
I, uz napomenu da je u svim tim evropskim povijesnim perturbacijama, koz srednja stoljeća, Bosna kao monoteistička-islamska država fizički opstojala i opstala, ali je ideološkim i lažnim povjesnim opservacijama-perom, u kasnijim periodima u ovih zadnjih 150 godina, kada naše komšije počinju da pišu povijest svojih novonastalih država na k(h)rišćanstvu, kao kršćanska uspostavljana.

Dočim, onomad, u većini Azijskih islamskih država njihovo rušenje nije se odvijalo sukcesivno tako da je i danas u tim državama, ali u izmjenjenim uslovima vladanja, i dalje najmnogoljudnija muslimanska populacija koja svoje vjersko porijeklo vodi od tranzicijskog vremena Alexandra Velikog.


Počevši od Ibrahima a.s. Bog dž.h. je slao Objave ljudima u pogledu stvaranja i normalno je da je svaka novija Božija Objava imala temelje u predhodnoj, a da je nadgradnjom, ista, čovjeku, proširila vidike u pogledu stvaranja , ali i pravednijih odnosa među ljudima, i što je logično, jer uvijek bi trebalo biti da je nova Objava uspostavljana na većem nivou pravednijeg vladanja.
I u Evropi, kao i u Azijskim ali i ostalim muslimanskim državama slijed monoteističkog vjerovanja i na njemu održavanja vlasti imao je svoju prirodnu nadgradnju. Monoteističko vladanje u Evropi je prekinuto početkom XIII. stoljeća kada ga ratom i silom katolici Evrope ruše i uspostavljaju vlast na katoličanstvu i Evropa, malo po malo, počevši od kraja XII. stoljeća postaje kršćanska.
I Bosna je u Evropi, ali nikada nije podpala pod crkvenu katoličku, a niti pravoslavnu vlast i uvijek je bila uspostavljena na Monoteizmu. Bosnu su kroz sve periode njene koegzistencije gradili njeni Bošnjaci koji su i danas u njoj i uvijek, vjere što se tiče, monoteisti.

Istinsko i serjozno istraživanje razvoja svjetske civilizacije pokazalo bi, zapravo pokazuje, da se u Svijetu kao državotvorno vladanje prvo utemeljilo monoteističko učenje Ibrahima-Abrahama a.s. a poslije njega slijedilo je organizovanje Musa a.s-vog naroda na istim osnovama Monoteizma, kada se vlast uspostavlja na 10 Božijih zapovjedi, da bi u VI. stoljeću prije n.e. ovaj Monoteizam, kao državotvorno vladanje, i to u jednom dijelu Svijeta, uredio Davud a.s. a nastavio njegov sin Sulejman a.s. Zatim je koncem IV. stoljeća p.n.e. vrli Aristotel učinio najveći preporod monoteističkog vladanja modifikujući ga kao državotvorno monarhijsko vladanje, a na izbornom principu i tako ga učinio, za to vrijeme, najdemokratičnijim državotvornim vladanjem, a sve to, na širokom prostranstvu u, može se tvrditi svim, tada, značajnim državama Svijeta. Ovo Aristotelovo učenje, o organizovanju država, koncem istog stoljeća uobličio je i prenosio u praksu, njegov učenik, Alexandatr-Iskender Veliki. Na ovaj način, Zulkarnein-Iskender-Alexandar Veliki je, skoro, na čitavom prostranstvu Sjeverne Zemljine lopte čovječanstvo organizovao na Monoteizmu, pa i tamo gdje je bilo i idolatrijskog vladanja; Perzija i Srednja Azija i neke zemlje Zapada; Britanija. Bila je to prva i jedino urađena, na istom vladanju, svjetska globalizacija. Kur'an: XVIII. 83-105.

Zatim je, koncem stare ere slijedilo, kao monoteističko učenje, učenje, Issa a.s., jer je to bila Objava od Boga dž.h. Prva tri stoljeća, nakon Isaove Objave nisu bile primjećene promjene u načinu monoteističkog vladanja, ali se u narodu osjećala želja da se sve to inkorporira u sistem vlasti. I tako, polovinom IV. stoljeća , sve one značajne karakteristike koje je u Svijet iznio Issa a.s. egipatski teolog Arije interpolira u već ukorijenjeno monoteističko aristoteloalexandrovo državotvorno učenje o vladanju koje je po Ariju dobilo i naziv Arijanizam. Ovo učenje i organizovanje država u Evropi sprovodili su mnogi, ali među najeminentnijim bili su Teodorik koji je to vladanje prenosio kroz Južnu i Zapadnu, a kroz Srednju i Sjevernu Evropu to je uradio Vulfila.

U vremenskom periodu, kada već vladaju monoteisti-Arijevci, od polovinom IV. stoljeća n.e. u Evropi, počinje da egzistira novo vjersko učenje, jer Gregor Nazijanski-Bogoslov uspijeva teoretskim a filozofskim umijećem nametnuti svoj stav o Isusu kao Bogočovjeku, tako da na monoteističko vjersko učenje Issa a.s. Gregorije inkorporira svoje učenje o Svetom Trojstvu gdje je, po njemu, Isus sa svojstvima Boga, Stvaraoca. Uspostavljajući Isusa kao Bogočovjeka, na ovaj način, ovo vjersko učenje za monoteiste nije prihvatljivo kao Monoteizam.

Pristalice ovog učenja-kršćani, u početku, nisu mogli na svom učenju uspostavljati vlast jer su bili malobrojni, a vlast drže monoteisti, ali se Kršćanstvo, u Evropi, polagano ukorjenjuje i u kasnijim periodima, kada se broj kršćanske populacije znatno uveća, a s ciljem da organizuju vlast na svom učenju, kao i monoteisti-muslimani, konacem XII. stoljeća, uspjet će, na sili, rušenjem monoteista, u državama Evrope, uspostavljati vlast na kršćanstvu i na taj način rušiti već uspostavljenu, od strane Alexandra, svjetsku globalizaciju na Monoteizmu.

Podrobnom analizom događaja, ali i svim drugim relevantnim pokazateljima razvoja evropske civilizacije, uočava se da tek u IV. stoljeću u Evropi počinju da egzistiraju dva vjerska učenje o stvaranju, i samo učenja a ne i državotvorna vladanja:

Prvo: Monoteističko, o jednom Apsolutu Stvaraocu svega Koji nije rođen i niti rađa, a sve stvara i oni i dalje održavaju vlast na Monoteizmu, jer imaju kontinuitet vladanja.
I drugo: Svetotrojno vjersko učenje, koje nije u domeni monoteističke Božije Objave, gdje ovi koji prihvataju i propagiraju to učenje Issa a.s. poistovjećuju sa Apsolutom i kao Stvaraocem.
Dakle, ovo vjersko učenje, temeljeno je na Svetotrojstvu, a koje će dobiti i svoj naziv Kršćanstvo, jedno rođeno ljudsko biće poistovjećuje sa Bogom, što je za sljedbenike Izvornog monoteističkog učenja od Ibrahima a.s. preko Sulejmana i Davuda a.s. do Iskendera a.s. i Arija r.a. neprihvatljivo i monoteisti, Arijevci, koji vladaju u državama Evrope ne dozvoljavaju da kršćani uspostave vlast. Kao najvjerodostojniji primjer za ovakvo držanja monoteističkih vladalaca, a prije uspostave državotvornog Islama, je Dioklecijanov postupak prema kršćanima.
Islam će se tek polovinom VII. stoljeća nadgraditi na Arijanizam i na njemu će biti definitivno uspostavljena negacija Kršćanstva kao Monoteizma.

U VII. stoljeću, od Boga dž.h., dolazi Objava-Kur'an časni Muhamedu a.s. kao kruna monoteističkog učenja, koja derogira kršćansko učenje o Isusu kao Stvaraocu, a na kojoj monoteisti-muslimani, i dalje, treba da organizuju vlast. Objava se brzo širi čitavim svjetskim prostranstvom i sve u onim državama u kojima je početkom IV.stoljeća p.n.e.Alexandar-Iskender Makedonski uspostavio monoteističku vlast, a u kasnijem periodu ista organizovanos se ispoljavala kroz Arijanizam, jer je Islam, kao Monoteizam, samo dijalektička nadgradnja predhodnog Monoteizma-Arijanizma i kao kruna istog.

Odmah, nakon Objave Islama, počevši od polovine VII. stoljeća, razrađen je sistem upravljanja državom na Islamu i to u Evropi, u početku, sprovode Avari.


Podosnova na kojoj Avari temelje svoje islamsko vladanje je Arijanizam na kome, u Evropi,već tri stoljeća egzistira monoteističko učenje razrađeno kao državotvorno vladanje od Arija, a koje je, isto tako, uspostavljeno na predhodnom monoteističkom vladanju koje je koncem IV. stoljeća p.n.e. uspostavljano Alexandrovim-Iskenderovim utjecajem.

I danas, na sjeveru Pakistana, na putu svile, jedna manja skupina naroda-Kaleshi kažu da vjeruju u vjerovanje koje im je utemeljio-ostavio Aleksandar-Iskender Veliki. Dakle, vjerovanje koji je uspostavljao Alexandar-Iskender Veliki nije se ugasilo ni nakon 2300 godina, a mada su u okruženju muslimana.

Zaključujemo: a i na osnovu ovog primjera da se Islam nije širio silom-mačem kako, nam, to predočavaju evropski kršćani nego najprirodnijim učenjem o Stvoritelju oslanjajući se na predhodna monoteistička učenja, jer da se naturao silom prvo bi natjerali one narode koji su u njihovoj blizini, a među njima i Kaleshe, pa onda kretali dalje.

To širenje Islama, mačem, je izmišljeno počevši od neprijatelja Islama, jer je trebalo Evropu ubaciti u kršćansku matricu njenog razvoja pa ako se u evropskim državama razvijao Islam onda je to, za kršćane, bilo islamskim osvajanjem.

Po kršćanskoj teoriji Evropa je bila kršćanska a muslimani su je osvajali i zato, za njih, zbog muslimanskog osvajanja, evropske zemlje koje su od početka organizovane na Monoteizmu: Hrvatska, Mađarska, Srbija, Grčka, Bugarska, Rumunija, Španija ...i druge bile su muslimanske iz razloga muslimanskog osvajanja, a oni su, ove države u kasnijim periodima progoneći muslimane uspostavili kao kršćanske i sve se to dešavalo na najbrutalnije načine; ubijanjima i progonom, a za kršćane, bilo je to legalno-povijesno, jer su, kao, ove države ponovo vraćene na staro predislamsko a kršćansko stanje.

I danas, po istoj teoriji koja se plasira kroz povijest; Bosna te Albanija i dio evropske Turske sa Istambulom su bile kršćanske, a osvajanjem od strane Turske postale su islamske. Dakle, stalno se potencira osvajanje ovih država od strane muslimana i sa ubjeđenjem rade na tome da se to stanje mora da promjeni, a jedino način na koji se može trnutno stanje promijeniti je rat.
Na Bošnjacima, Albancima i Turcima je da iskonstruisane teorije o islamskim osvajanjima svojih država odbace, jer se to tako nije dešavalo te da jednom za svagda teoriju o islamskim osvajanjima odbacimo kao lažnu teoriju.

Propagandom o muslimanskom osvajanju kršćani su motivisali svoje žitelje u vremenima kada su progonili muslimane iz Evrope, pa i u Bosni od 1992.-95. godine kada su Srbi pravoslavci i Hrvati katolici radili na rasturanju Bosne i na taj način željeli bosanske teritorije priključiti Srbiji i Hrvatskoj. Dakle, konstruisana povijest Bosne je bio povod Srbima pravoslavcima i Hrvatima katolicima za pridruživanje bosanskih teritorija ovim državama, a način na koji su to pokušali bio je zlostavljanje i progon autohtonih Bošnjaka koji nikada ništa nisu osvajali, niti su se islamizirali i od vajkad su monoteisti-muslimani.


Za čuditi je da i kod Bošnjaka ima onih koji na ovaj način, prihvatajući teoriju o Turskom osvajanju te islamizaciji, negiraju svoju autohtonost u Bosni i da li znaju da, prihvatanjem teorije o Turskom osvajanju, na taj način, sijeku granu na kojoj stoje, jer Bosnu povijesno isturaju neprijatelju.

Žalosno, jer stare Bošnje su, u najteža vremena kada su ostale evropske muslimanske zemlje podpale pod kršćansku vlast, znali se odbraniti i znali su da su oni jedini Bosnu i gradili.
Bošnjaci koji su stvarali Bosnu do 1878. godine nisu imali problem sa svojom povješću, jer su znali kako su Bosnu gradili. To, problem sa bosanskom poviješću, imaju ove nove generacije Bošnjaka jer svoju povijest uče od svojih neprijatelja i negatora i zato vrijedi tvrdnja da teško se onom narodu čija je ulema-intelektualci neznana, barem povijesti što se tiče, a u te narode trenutno spada i Bošnjački narod.

Treba znati da više Kur'anskih ajeta zabranjuje muslimanima da vode osvajačke ratove i traži od muslimana isključivo da se brane, (II. 190.), ali i (XXII. 39. i 78.) ali je muslimanima zapoviđeno, isto tako, da brane muslimanski integritet i svoju braću po vjeri ako su napadnuti bilo na kom dijelu svijeta. Tako su u srednjim stoljećima u Evropu dolazili muslimani Srednjoazijskih zemalja kao i Mongolije ali i drugi, jer su zajednice Evropskih muslimana bile napadane od strane kršćana.

I, nisu to bile nikakve provale Avara-Obara, Mongola i Huna, kako to drugi okarakterisaše, a i mi prihvatili, nego obaveza muslimana Svijeta da štite muslimane koje ugrožavaju neprijatelji Islama.
Isto tako, muslimani, nisu mogli progoniti svoje komšije-kršćane, tamo iz onih sredina ili država u kojima su imali i vlast i bili brojniji (Kur'an: II. 191.)

Zbog ovakvog muslimanskog stava, a konstantnim prirodnim demografskim prirastom kršćana i velikom samoorganizovanju na svojim vjerskim pricipima u sredinama gdje su bili brojni, od perioda kada su prihvatili kršćanstvo, i njihovom nastojanju organizovanja država na kršćanstvu u kasnijim periodima, počevši od kraja XII. stoljeća, muslimani su u skoro svim zemljama Evrope, u kojima su bili dominantniji –brojniji, a ratovima desetkovani ostali u manjini i izgubili svoje vijekovne teritorije i najviše proganjanjem i genocidom i sve na uštrb komšija-kršćana.

Bosna je primjer stare evropske monoteističke teokratije-države u kojoj su živjeli i kršćani, a koji sve do 1878. godine nisu imali, a niti su mogli uspostavljati vlast, jer je islamska populacija stanovništva Bosne bila brojnija, a i okruženje Bosne s tog aspekta bilo je, isto tako, sa većinskom muslimanskom populacijom. Te godine Bosnu je okupira Austrougarska rušeći islamsku vlast i uspostavljajući Bosnu kao nacionalnu državu od njenog Bosanskog naroda tri konfesije i to su Bošnjaci koji su ostali u Bosni prihvatili kao normalno, jer je u evropskim državama crkena vlast predupređena narodnom vlašću, tako da crkva u novonastalim nacionalnim državama Evrope, tako reći, nije imala nikakav uticaj koji je imala do Francuske buržoaske revolucije.

Kršćani u Bosni, kroz sva razdoblja njene egzistencije nisu, u njoj, mogli uspostavljati kršćansku vlast, jer do tog perioda, kada Austrougari dogovorom, ali i silom, uspostavljaju novi vladarski sistem u Bosni oni nisu bili toliko ni brojni, a niti jaki da sruše islamsku vlast, a sve pokušaje evropskih kršćana-katolika predvođenih crkvom i papom Bošnjaci su spriječavali.
Bošnjački narod, koji je, kroz sva razdoblja Bosnine egzistencije, bio monoteističke provenijencije, bio je u Bosni najbrojniji i na državotvornom monoteističkom učenju kroz čitavu njenu egzistenciju održavao vlast i zato su Bošnjaci muslimani i rodni-genetski narod Bosne.
Zahvaljujući isključivo islamskom vladanju u Bosni su i danas, osim Bošnjaka, kao druga dva naroda državotvorni bosanski katolici i bosanski pravoslavci, a ideologiziranim učenjem komšijskih naroda oni su sada jedni Hrvati, a drugi Srbi. Tvrdnja da su zahvaljujući Bošnjcima danas u Bosni prisutni i pravoslavci i katolici je iz razloga što je do 1878. godine u Bosni bilo vazda monoteističko vladanje koje je svoj koncept vlasti, kroz islamski period, zasnivao na Časnom Kur'anu po kome su u islamskim sredinama mogli da žive i narodi drugih konfesije, koje muslimani nisu smjeli uznemiravati, progoniti ih, a niti im rušiti vjerske objekte samo iz razloga što oni svoj stav o stvaranju imaju različit od muslimana.

Kroz srednja stoljeća Bosna nije doživjela rušenje na način kako su rušene evropske monoteističke teokratije, jer je bila udružena sa ostalim islamskim zemljama Balkana u Osmansko carstvo i tako se održavala do 1878. godine.


Sve one paljevine na lomačama, u srednjim stoljećima, od strane inkvizicije, ali i kasnije ubijanjem i progonom stanovništva evropskih zemalja nisu zadesile one koji su vjerovali u Sveto trojstvo-dakle kršćane, nego one koji su vjerovali u jednog Boga dž.h. Stvaraoca svega, dakle, monoteiste-muslimane.

Imena ubijanih i prognanih muslimana bila su narodna, evropska, a ne orijentalna i nisu, po nekorektnom kriteriju određivanja konfesije na osnovama imena, odavala pripadnost islamu, a to su bili. I ta činjenica, osim ideologizirane postavke da je Evropa uspostavljana od početka na kršćanstvu, bosanske muslimane, ali i ostale istražioce, tog perioda, odvodi od prave istine da su kroz srednja tzv.mračna stoljeća u Evropi, od strane katolika, ubijani monoteisti-muslimani a ne nikakvi kršćanski dualisti. Sve to dešavalo se počevši od: Francuske,Švicarske,Italije, Španije, Engleske, Irske, Njemačke, Češke, Austrije, Poljske, pa do Hrvatske i Mađarske, a u kasnijim progonima, na Istoku Evrope, na sve načine i nešto bez paljevina, ali sa groznim ubijanjima i prisilom promjene vjerovanja: u Bugarskoj, Rumuniji, Makedoniji, Crnoj Gori pa i u, ovo vrijeme, u našoj Bosni.

Dakle, islam se Evropom širio prirodnim slijedom, dakle Božijom dž.h. voljom i milom, a nikako nasiljem i silom, a rušen je od strane kršćana, a za račun uspostave kršćanskih država, najgroznijim sredstvima ubijanja i motivacijom da je širen silom.

U Španiji, Portugalu, Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, Austriji, Sloveniji, Rumuniji, Hrvatskoj, Grčkoj, čitavom Balkanu i Skandinaviji od početka uspostave država na Monoteizmu, tj. od Alexandrovog-Iskenderovog perioda, egzistirale su zajednice muslimana sa svojim suverenima, koji su svoj suverenitet prenosili tzv.Alexandrovom krunom, sve do perioda kada je i zadnji rimski monoteistički car Wilhelm III. morao, kao musliman, izbjeći na Siciliju u Palermo. To da je musliman po duhovnosti, a ne po imenu je dokaz njegov ogrtač-džube koje je ispisano Kur'anskim ajetima i nalazi se u Minhenskom muzeju, ali i njegovi nadgrobni nišani sa arapskim natpisom ''El-fatiha''.

Te iste muslimane, kada su ih progonili i uzimali im vlast, kršćani zvahu: katari, patareni, pavlićani, maniheji, bogumili , husiti, šizmatici, a zajednički omalovažavajući naziv za sve njih, zato što nisu bili kršćani nego monoteisti, bio je heretici.

I nas Bošnjake nazivali su kao i ostale evropske nekršćane, ali nas nisu mogli pokoriti i ostvariti cilj svojih predvodnika-papa, ali smo, u dosta izmjenjenim okolnostima u odnosu na ona ranija vremena kada je Evropom vladala isključivo crkva, dogovorom Porte i predstavnika kršćanskih zemalja Evrope predati, na vladanje, Austrougarskoj.

Kada smo 1878. godine, može se reći, pokoreni od Austrougarske koja jeste bila katolička, ali ne i sa crkvenom katoličkom vlašću jer je Austrougarska, koju deceniju ranije prestala biti apsolutno kršćanska teokratija, tako da Bošnjake nije zadesila sudbina; slovenskih, južno-austrijskih, hrvatskih i mađarskih muslimana, jer kada su nakon 1683. kršćani zauzeli ove zemlje svi muslimani koji su bili autohtoni žitelji ovih država, ako nisu pobijeni, morali su izbjeći u muslimanske zemlje, a među njima i Bosnu, a oni koji su ostali u svojim državama, mahom žene sa čeljadi i starci, morali su se prevjeriti-pokrstiti i zato su sve zemlje koje su poklopili katolici, za vladavine crkve, duži period egzistirale bez muslimana.

I, kako vidimo, sada se, nakon 3-4 stoljeća, ali ponovo kao izbjeglice, iz muslimanskih zemalja, vraćaju u Evropu njeni stari muslimani, a to neznaju, a možda i znaju, ali mi, kako smo učeni, neznamo.

Fikret Hafizović