IME ZEMLJE BOSNA JE NJEMAČKOG KORIJENA
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 17. Mar 2017. 14:03:40


Naziv države Bosne je riječ koja kod filologa, konkretno kod etimologa-onomasta izaziva duboko razmišljanje i nedoumice, a time dovodi i do nesuglasica. Za jedne je riječ gotskog, za druge tračakog za treće slavenskog, za neke nekog četvrtog korijena-porijekla. Za jedne, riječ Besi, je naziv za trački narod koji je, kao, doselio u ove krajeve pa će se po tom narodu prozvati i zemlja na kojoj žive, ali i najduža rijeka koja protiče kroz tu zemlju, a izvorište joj je, tu negdje, gdje su najviše skoncentrisani ti Basanisi. S povijesnog aspekta veoma značajno je i to što Bosnu kao banovinu, veoma davno, prije i Porfirogeneta kao državu, spominje u svojoj kronici, balkanski ljetopisac, Teofan (umro 817.g).

Događaji, koje opisuje Teofan, su iz polovine VII. stoljeća, a radi se o izboru hrvatskog hana-kralja. Jedan od sedam izbornika hrvatskog hana je i bosanski ban. To je period kada se Bosna organizuje u avarskom sistemu vlasti, a ovaj način organizovanja država i izbor njenih velmoža je po Alexandrovom modelu.

Naziv, Bosna - kao zemlja u kojoj žive heretici pojavit će se u papinskim katoličkim dokumentima negdje koncem XV. stoljeća, ali u falsifikovanim dokumentima i prije, jer u tom periodu srednjih stoljeća u periodu katoličkog osvajanja evropskih država, kod katolika se javljaju pretenzije na uspostavljnje vlasti u svim državaama u Evropi pa i na Balkanu na kome je Bosna.

Naziv za državu u sredini Ilirika, Bosna, u latinskim dokumentima nije rabljen od prije VII stoljeća, jer je taj kraj sa Dalmacijom, dijelovima današnjih Srbije i Crne Gore nazivan, u ranijim rimskim dokumentima, Ilirikum, ali uspostavom avarsko islamske vlasti oblasti Ilirika dobijaju prema žiteljima i svoje nazive. Zanimljivo je da, u kasnijem periodu-srednja stoljeća, u katoličkim dokumentima, njene žitelje nazivaju i katarima pa i patarenima isto kao ''heretike'' u Francuskoj i Italiji.

Naziv Bogumili za žitelje Bosne je domaćeg porijekla, reklo bi se da su ga sami Bošnjaci iznjedrili i plasirali. Bogumil je kovanica iz dvije riječi Bog- kao stvoritelj svega i pridjev – mil – mio - drag. Proizlazi: Bogumil je osoba koja je draga Bogu jer pravilno interpretira Božiju moć i stvaranje. Dakle, Bogumil je vjernik koji Bogu ne pridružuje nikoga ravnog, tj. osoba koja nije u idolopoklonstvu. Međutim, riječ Bogumili može se tumačiti i na način da su oni Božiji milet, kada se drugi dio naziva Bogumil, dakle ono mil=milet uzme kao turska riječ narod, Bogumili=božiji narod u prenešenom značenju bogu ugodan narod. To mnogo ne mijenja smisao, ali i to može biti.

U tom nazivu, za bosanski narod, Bogumili krije se i riječ Bosna samo u njenom prevedenom-transkomponovanom značenju. Kako su u srednjim stoljećima, ali i ranim stoljećima, muslimani čitave Evrope bili vjerski povezani to su međusobno imali i bliske odnose, zasnovane na religijskoj pripadnosti-bili su monoteisti. I njemački muslimani, oni Vizigoti, u svom nazivu imaju riječ Gott – Bog, slično kao i Bogumili. Iz tog njemačkog - gotskog jezika došlo se i do riječi i naziva za Bosnu. Poznati naziv za žitelje Bosne u srednjim stoljećima, ali samo u međusobnom ophođenju muslimana, bio je u relacijama slavenskog jezika; Dobri ljudi, odakle je kasnije proisteklo i ono; Dobri Bošnjani, ali i Bogumili.

Naziv za naš narod ''bolji ljudi'' rabili su i Vizigoti njemački muslimani te muslimane ovih krajeva nazivali na svom jeziku Besermeni (Besi). Da se zna, da su i u ranim ali i srednjim stoljećima drugog milenija njemački muslimani imali veliki ugled, ali i uticaj na sve ostale zajednice muslimana tako da ne čudi da su mnoge njemačke riječi i sada u opticaju u jezicima naroda u njenom okruženju, pa i u Bosni koje su prenošene neposrednim doticajem i uslovljenim komunikacijama, ali da i u Njemačkoj neki toponimi ili pojmovi imaju antroponimske nazive vezane za Islam, a iz perioda vladavine muslimana, kršćani vole da kažu iz perioda Avara, a ne muslimana i mada je to isto, jer Avari su uspostavljali vlast na Islamu, a ne na nekom paganstvu.

Beserman u prijevodu= bolji čovijek, u transkripciji ove riječi prema slavenskom obliku dobijemo; Beserman =Bosanac=Bošnjak, otuda kasnije naziv za našu zemlju Bosna, zemlja Besermena=Bosanaca-Bošnjaka. Iz ovoga slijedi da je rijeka Bosna dobila naziv prema njenim žiteljima. Interesantno je da je onaj južni dio Bosne geografski bio posebnost, ali povijesno nikada pa je tek od XV stoljeća nosio i dodati naziv sandžak Hercegovina. U pogledu državnosti to je sa gornjim krajem bila jedinstvena cjelina uvijek sa istim vladarem monoteističkih nadzora odakle su proistekli nazivi Besermeni, Bogumili tj. dobri Bošnjani.

Bosna je kao muslimanska zemlja od svog početka bila inkorporirana u Rimskom carstvu pod kontrolom svakog Njemačko-rimskog cara, a svaki, od njih, je krunisan kao nosilac Aleksandrove krune monoteističkih nadazora. Dakle, po svojoj organiziranosti iz bezbjednosnih razloga Bosna je bila u sastavu Rimskog carstva kao samostalna država, sve do polovione XIV stoljeća kada ova organizovanost gubi svoj značaj zbog katoličkog osvajanja nekih zemalja iz ove zajednice, a Bosna se opet iz bezbjedonosnih razloga udružuje sa ostalim muslimanskim zemljama Balkana, Male Azije i Istočne Evrope, ali i državama Sjeverne Afrike u Islamski komonvelt-Osmansko carstvo.

Kasnije su kroz XV.i XVI. stoljeće njemački muslimani progonjeni, pokrštavani, spaljivani na lomačama pa i prevjereni u protestante... a Njemačka postala kršćanska država. U XV. stoljeću Bosna je bila još pod kontrolom Njemačko-rimskog cara Fridriha III, koji je bio monoteista i on je dodijelio titulu hercega - Stjepanu Vukčiću Kosači, 1448. godine, koji će uvezati nas Bošnjake sa muslimanima Turske, Bugarske, Makedonije tako da će islamska vojska Balkana 1463. godine zahvaljujući Hercegu doći u Bosnu i spriječiti nakane kršćana da nas protjeraju. Upravo, poslije ovog vremenskog perioda taj dio Bosne, kao jedna geografska zasebnost u islamskom komonveltu, imaće svoj prepoznatljiv naziv Hercegovina.