POEMA SREBRENICA
Autor: Husein Tokić
Objavljeno: 06. Jul 2018. 19:07:56
 |
 Obnemogo pogled od nemoći nijeme, pogled prema Rijeci što zlikovac stvara, od naših tjelesa ... Ja tu Rijeku vidim ... ... ne želim je prijeći ... ..........................  Ja tu Rijeku volim, Ona Nebu ide. Ja tu Rijeku želim Svemogućeg molim makar kaplju krvi da joj ja priložim. Da osjetim truplo. 'vako vidim bol... 'vako samo vidim. 'vako samo vidim, Zemlju kako ključa od vatrene kiše i sudare duša, na tijesnom putu, prema Ahiretu. Da osjetim truplo, moram prijeći Rijeku. Svemogući znade za nagradu robu, a rob obavezu prema gozbi mržnje. Iza gozbe mržnje lobanje od braće Bosnom razbacane. Brojat’ će ih opet tuga Farizeja. ………………… Da li ćemo vidjet svjetlost katakombe- -lobanje na stolu… I povraćati tugom ... U utrobu više e ne može stati.  Valja kriknut suho! Valja prjeći Rijeku, ili će nam lobanje sve biti na hrpi. Valja prjeći Rijeku da Farizej ne bi bez ubice samcit likov'o u tami; jer će svjetlost tražit u lobanji našoj tragove ezana. Usahnut će pogled! Valja prjeći Rijeku! ………………… Kudret-sahat kuca Dobrom i Svjedoku.  | Puti nepoznati raskršća imaju. Bez Svjetlosti ostalo raskršće na Putu. Na utrtom Putu putokaz je višak. Da l’¸ utrti puti raskršća imaju kad se topi vrijeme ... Kad se topi vrijeme kazna i nagrada sliju se u jedno ... Desno ili lijevo, desno ili pravo ... Gatljamo u smrti ... Osjećam se ničim jer mi teče vrijeme. Vjerujem u Istek. Kome je opomena? Ko je za svjedoka? Je l’ zločinac opet treba biti poslan pa da opet zločin zaslugom postane ... Može l’ Opomena bez živa svjedoka!? Bože daj mi Vrijeme; Bez svjedoka živih ne pali se svjetlost onima što idu po zaraslom Putu. Da svjedočim Riječju, Usliši mi molbu Svemogući Bože! Meni treba vrijeme! Ne primaj me sada u Tvoju blizinu. Da svjedočim Riječju O Svjetlosti Tvojoj I smrti što: živi, I smrti što priča i smije se i hropće i hrče i jauče i spava i ludi i bježi i hoda i umire.... O nagradi-smrti, svjesnoj i nesvjesnoj ... Smrti - namjesništva Sa Imenom Tvojim. Pokajanju kasnom, kajanju zbog straha i sufijskog stida , što nakratko bljesne kroz molitve Dova.... ………….. Zar smrt pali Svjetlost našeg putokaza ... ……………………. Zar će izlit vrijeme Spomenik zasluge Zaraslih Puteva? Je li to zadnja svjetlost našeg Putokaza? Puti Nepoznati raskršća imaše. Upalimo svjetlost onima što IDU. RIJEČI BEZ SLOVA 200.000x5,5=1.100.000 litara krvi Za PAMĆENJE, 200.000x55=11.000.000 kg ljudskog mesa Za GAĐENJE. Za krst časni!? Za Sudnicu! I slobodu slavnu!? Za Ludnicu! Za Etnofil i nekrofil I slobodu lažnu I grobove svijetle Što zločinom vabe!? Za Vijećnicu! Za Praštače u ime Boga za mrtvoga? Za Praštače u ime Boga Zbog mrtvoga? Za Boga zbog bezbožnika. Za krst Na krst I nekrst. Za učene, nemučene, i mučene nenaučene. Za opstanak Il' nestanak. Za spavača bez instikta, I čovjeka bez odmazde. Za muk i nijemi jauk I komšiluk omču, Il' bleket ovaca Mršavih U toru. Za brojeve Za kamena. Za rojeve Od nišana. Za Pjesmu Bez pjesme. Riječi su još bez slova. Brojevi su bez riječi, A riječi bez oružja. Mrtva usta ne praštaju. Živa glava bez zaključka. Svevremenu vrijednost Određuje Allah. Mrtva usta ne praštaju,oružje je njihovo Pobiše ih komšilukom. Kudret - sahat kuca Dobrom i Svjedoku. Ono što se osveti To se i ne posveti. Osveta je za pamćenje, A HIMNIZAM za gađenje. |
Iz Zbirke “KARAZEMAN” (Za braću; Mustu, Hasana i Safeta)