Dijaspora, ko nije probao ovaj gorki hljeb, propustio je mnogo u životu. Ovdje, gdje žive ljudi iz čitavog svijeta i ti to prihvatiš kao svoju svakodnevnicu i realnost, svaki onaj sa naših krajeva ti dođe kao rođeni brat, brat po vjeri, po jeziku, po tradiciji. Uvijek smo se držali kao jedno, i u radosti i u žalosti, i na muci rata i genocida, i u sreći pobjeda i rađanja.
Mi Bošnjaci, od Đevđelije do Triglava, da ne pominjemo naše davašnje iseljenike u Turskoj; jedna smo duša i jedno srce, težimo našoj majci Bosni i lijepom Sarajevu, ali naravno svakom je svoj toprak najdraži.

Muftija Zukorlić, od svih titula ova mu je najljepša, godinama radi na tome da od pospanih muslimana napravi ponosne Bošnjake koji su u stanju pred svim i svakim stati u odbranu svoje vjere, svog jezika i svoje nacije, naravno intelektualno i verbalno ne kao nekad silom. Muftija Zukorlić je kroz nebrojene nastupe, dijaloge i monologe, nama običnim ljudima sa brdovotog Balkana vratio ponos:

na porijeklo bez tragova zla nad drugima,
na čistu vjeru naših pradjedova,
na historiju starosjedilaca Balkana,
na Vakufe pune ljepote i sjaja.

Naučio nas je i da ne zaboravimo sve one Genocide, da ne halalimo, ali da dijalogom gradimo bolju budućnost, bez isključivosti, poštujući svoje i tuđe.



Naravno, jedna takva borba ne ostaje neprimjećena, bez prepreka i problema. Navikli smo na to sve ove godine, učeći od njega i prateći ga u stopu. Mi Bošnjaci, uvijek vjerni Bosni, odakle god da smo i gdje god da smo, samo možemo podržavati jednog ovakvog čovjeka, pa bio on rođen u Novom Pazaru, Skoplju ili Bihaću, za nas ne postoje granice, ni sela ni mahale, samo oni dobri i loši medju nama.

Mi Bošnjaci smo ljudi, nažalost, pod raznim smo uticajima, vođeni raznim pobudama i motivima, često udaramo po najčvršćim stubovima naše kuće i dok se god dobro ne zaljuljaju ne obraćamo pažnju na njih. Iako su temelji naše kuće, tvrdi, najtvrđi, oni od kamena klesani, naši stubovi armirani, čelik prekaljeni, stalni udarci, ne samo s vana, već i iznutra, naudiće im jednog dana.

Braćo i sestre, Bošnjaci i Bošnjakinje, nedajmo naše stubove, stubove naše kuće bošnjačke, kao što nismo dali na gaziju Nasera, na reisa dr. Cerića, nedajmo na generala Atifa Dudakovića i Muftiju Zukorlića, branimo ih od nas samih, od onih loših među nama.

Braćo Bošnjaci i sestre Bošnjakinje, kako u matici tako i u Dijaspori, ne dajmo da nas nikad niko podijeli, ni rečju ni djelom, jedno smo drvo sa samo par uvelih listova, jedna kuća sa samo par polomljenih crepova, ali nam i to može naškoditi ukoliko na vrijeme ne reagujemo.

Puna podrška Muftiji Zukorliću i generalu Dudakoviću, puna podrška Reisu-l-ulemi Kavazoviću i jedinstvenoj Islamskoj zajednici sa duhovnim centrom u Sarajevu.

Puna podrška Elvedinu Peziću i Safetu Kuduzoviću, svi se oni napadaju i blate od jednih te istih ljudi, onih naših uvelih listova.

Akcioni odbor
Bošnjaci Frankfurta i Dijaspore