Podrška radu Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
INSTITUCIONALNO RAZVIJANJE KULTURE PAMĆENJA
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 24. Mar 2020. 11:03:55

Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade kantona Sarajevo Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu se mora hitno evakuisati iz postojećih prostorija, a da nova lokacija nije pronađena. Potpuno razumijemo tešku situaciju izazvanu globalnom pandemijom koronavirusa. Ali isto tako smatramo da se hitno treba naći adekvatan prostor za Institut.


EMIR RAMIĆ: Suočavanje sa istinom i spremnost na pravdu i oprost je jedini put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja, koje su preduslov trajnog mira i stabilnosti. U društvo sa odsutnom institucionalizacijom kulture pamćenja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zločini negiraju, te je neophodno da se bosanski patriotski faktor ujedini.
Na dan, 24. mart, obilježava se Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i dostojanstva žrtava. Obilježavanjem ovog datuma odajemo počast svim žrtvama teških i sistematskih kršenja ljudskih prava i promovišemo vaznost prava na istinu i pravdu. Pokajanje i legalizacija rezultata agresije i genocida u Bosni i Hercegovini ne mogu ići zajedno. Savremene priče o pomirenju, suočavanju s prošlošću, priznanju poraza, maksimalno dopiru samo do konstatacije: “Jeste, bilo je zločina, ali na svim stranama”, te antiljudske konstatacije bazirane na dejtonskom porazu demokratije, ljudskih prava i sloboda, tom porazu koji je zarobio Ideju Bosne i Bosanski duh, produkujući nedovršeni rat i nedovršeni mir, legalizacijom rezultata agresije i genocida na račun otimanja bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. U uslovima pocjepanosti bosanskohercegovačke države, što hrani agresiju i genocid drugim sredstvima, na scenu stupaju antibosanski elementi koji su pomogli svojim vatrenim govorima, izjavama i postupcima da se probudi agresivno genocidni požar protiv istine i pravde. Oni sada pozivaju na katarzu, pomirenje, toleranciju jer znaju domet tih ljudskih vrijednosti u antiljudskom dejtonskom miru, koji životari u podeljenoj državi, podjeljenim gradovima, protjeranim, skoro asimiliranim prognanim mučenicima, poniženim ženama, poniženoj mladosti i logorašima... Istinska priča o pomirenju i suočavanju s prošlošću nije moguća u dejtonskoj zarobljenosti bosanskohercegovačke države. Za istinsku katarzu je potreban pravedni mir, istina o zločinima, pravda za žrtve zločina, iznad i prije svega oslobađanje Bosne i Hercegovine od dejtonskog obruča.

Na Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i dostojanstva žrtava pišem o jednoj od najznačajnijih, državnih, akademskih ustanova Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade kantona Sarajevo Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu se mora hitno evakuisati iz postojećih prostorija, a da nova lokacija nije pronađena. Potpuno razumijemo tešku situaciju izazvanu globalnom pandemijom koronavirusa. Ali isto tako smatramo da se hitno treba naći adekvatan prostor za Institut.

Radi se o izuzetno značajnoj, državnoj, naučno istraživačkoj instituciji sa historijski značajnom arhivskom građom, naučno istraživačkom dokumentacijom i bibliotekom. Navedeni Institut je bio jedini kredibilni izvor za mnoge sudske procese pred oba međunarodna suda u Hagu. Institucionalizirajući kulturu sjećanja upotrebom rezultata naučnih istraživanja, Institut je odigrao veliku ulogu u borbi protiv sve izražejnije strategije zaborava, strategije koja u sadašnjem vremenu čini osnovu antibosanskog djelovanja.

Svjedoci smo gotovo svakodnevne političke manipulacije, neodgovornog smanjenja broja žrtava i njihove zloupotrebe u dnevno-političke svrhe. Kao što žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini dugujemo pijetet, tako novim generacijama dugujemo obrazovne programe temeljene na naučnim činjenicama i vrijednostima, kako bi im pomogli da prepoznaju ideje i pokrete koji zatiru ljudska prava i slobode i kojima su ljudi samo sredstvo, te kako bi ih naučili da im se suprotstave prije nego se takve ideje pretvore u zločine. Obogaćeni takvom kulturom mladi će moći doista osuditi različite zločine.

Naučno istraživačke činjenice i projekte Instituta su učenjaci u i van Bosne i Hercegovine zainteresovano prihvatali na mnogim međunarodnim konferencijama.



Teme suočavanja sa prošlošću treba da postanu sastavni dio našeg postojanja, a ne da se vječito “guraju pod tepih”. Istina je da kultura sjećanja trpi i velike zloupotrebe, ali zadatak nauke o genocidu i Instituta je da kroz svoj angažman dođe do istinitih i provjerenih činjenica i da ih prihvati sagledavajući iz različitih aspekata uzročno-posljedične odnose.

Pozivamo navedene vlade da hitno pronađu prostor za nastavak rada Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Pozivamo najodgovornije bosanskohercegovačke, posebno bošnjačke političke subjekte da u najkračem roku iznađu materjalna sredstva za funkcionisanje Instituta, a sve nadležne bosanskohercegovačke institucije na razvoj programa kulture sjećanja utemeljene na načelima uključivosti, nenasilje i dijaloga kao i kvalitetnije korištenje svijetskih, naučnih programa posvećenih sjećanju na žrtve. Pozivamo sve sudionike javnoga govora da pokažu jasan razmak od svakovrsnog povijesnog revizionizma, kao i osudu svih koji se njima služe u ma koju svrhu.

Ako Bosna i Hercegovina želi izgraditi zajedničku, poželjnu budućnost onda treba institucionalizovati kulturu sjećanja kao put ka istini i pravdi, a zatim i zajedničkom poželjnom životu. Ako nam oduzmu kulturu sjećanja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Odnos prema žrtvama stvar je ljudskosti i odgovornosti za budućnost. Politizacija žrtava i negiranje genocida vodi u dalje podjele. Pijetet prema žrtvi ne može se iskazivati negiranjem ili minimiziranjem zločina agresije i genocida. Kultura sjećanja je dobro sredstvo protiv onih koji javno poriču zločine ili slave zločince kao heroje. Suočavanje sa istinom i spremnost na pravdu i oprost je jedini put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja, koje su preduslov trajnog mira i stabilnosti. U društvo sa odsutnom institucionalizacijom kulture pamćenja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zločini negiraju, te je neophodno da se bosanski patriotski faktor ujedini. Nema ništa gore od manipulacije i eksploatacije patnje žrtava u političke svrhe. Umjesto obrazovanja mladih o kulturi sjećanja u ime prihvatanja drugog i drugačijeg, mladi se uče mržnji. Samo prihvatanjem istine o prošlost može se živjeti u skladu s ljudskim vrijednostima. Jedna od bitnih institucija za navedenu istinu je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.