Predstavljanje knjige autora Fehima Ličine, Azema Kožara, Azre Ličina Sinanović i Feha A. Kožara
BRATSTVO KOŽAR MONOGRAFIJA
Autor: Fehim Ličina
Objavljeno: 11. Apr 2021. 14:04:47
U Monografiji su prikupljena, obrađena i analizirana sva predanja o mogućem nastanku i značenju prezimena Kožar. Kao značajka samog prezimena na koje autori daju osvrt je nedostatak sufiksa –ić, koji je karakterističan za mnoga prezimena na području Zapadnog Balkana. Ovakva značajka prezimena i danas budi pažnju mnogih onomastičara.


Početkom februara 2020. godine iz štampe je izašla dugo očekivana knjiga „BRATSTVO KOŽAR MONOGRAFIJA“ autora Fehima Ličine, Azema Kožara, Azre Ličina Sinanović i Feha A. Kožara, u izdanju Bratstva Kožar. Iako je pisanje Monografije bratstva izuzetno mukotrpan, zahtjevan i odgovoran posao, višegodišnji timski rad autora u saradnji i uz podršku velikog broja bratstvenika bratstva Kožar kao aktivnih sudionika, posebno onih koji su organizirani u raznim organima Bratstva (Upravni odbor, Odbor za Monografiju, odbori u Luksemburgu, Njemačkoj i Crnoj Gori i dr., a čija su imena naznačena na odgovarajućim mjestima u Monografiji) se isplatio. Na 436 strana u boji, u formatu B4, kroz 19 poglavlja u Monografijom su obuhvaćena i zaokružena u jednu cjelinu ne samo geneza Bratstva, već su obuhvaćeni i prikazani genealoški, historijski, kulturološki, arheološki, demografski, genetički i druge aspekti Bratstva i zavičaja Bratstva. Kao rezultat sistematskog i naučnog pristupa u prikupljanju podataka, uz korištenje najnovijih tehnoloških i naučnih dostignuća iz oblasti društvenih i humanističkih nauka kao i modernih tehnologija i, posebno, genetičke genealogije kao jedne od najmlađih naučnih disciplina, Mnografija je dala odgovore na najznačajnija pitanjima o Bratstvu, među kojima su prošlost zavičaja, a posebno rodnih staništa: Radmanaca, Ponora i Trpezi, historija, genetičko porijeklo, porodična stabla organizovana unutar 24 roda Bratstva, popisi bratstvenika sa nekim važnim ličnim i porodičnim podacima i fotografijama od značaja za dalje međusobno komuniciranje i upoznavanje, srodnost sa drugim zavičajnim bratstvima, itd. Sva ta pitanja razvrstana su u određena poglavlja. Posebno bogatstvo ovoj knjizi daju 643 fotografije u boji i slike porodica i bratstvenika ovog ponosnog bratstva, njihovog zavičaja, predaka ali i potomaka Kožara, fotografije zavičajnih naselja ali i fotografije sa susreta bratstvenika kao i iz svakodnevnog života Kožara. Pored fotografija, knjiga sadrži 61 tabelu i 213 literalnih referenci. Cijeneći i prateći rad autora, recezenti prof. dr. Isat Skenderović i prof. dr. Selim Šaćirović dali su jedan sveobuhvatan osvrt na njenu suštinu i značaj koji nije ograničen samo na bratstvenike Bratstva Kožar, već i na širu zajednicu, a što se može pročitati u samoj knjizi.
Iako pisana prvenstveno za Bratstvo Kožar, koje je prema brojnosti članova u odnosu na ostala Bihorska bratstva srednje po veličini, sa primarnom svrhom da se sadašnja i buduća pokoljenja bratstvenika upoznaju sa pretcima, rodbinom i zavičajem, ova knjiga doprinosi i boljem upoznavanju drugih sa njima. Ona nije samo zapis o Bratstvu Kožar, već i o drugim bratstvima iz užeg i šireg zavičaja Kožara, sa kojima su stoljećima dijelili dobro i zlo, o sunarodnicima i građanima Crne Gore, Sandžaka, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Makedonije, Turske i inih zemalja širom svijeta.


Kao prvo pitanje na koje su autori u ovoj Monografiji dali odgovor je porijeklo Kožara. Ko su zapravo Kožari i odakle potiču? Ono što se pouzdano zna je da Kožari vode zajedničko porijeklo iz malog mjesta Radmance smještenom u Gornjem Bihoru u Crnoj Gori, ugnježdenom u dolini rječice Radmančice podno Radmanske klisure, na čije su se prostore doselili najvjerovatnije oko 1700. godine. Iz Radmanaca se negdje između 1900. i 1908. godine jedan dio Kožara raselio u susjedno selo Trpezi, a 1938. godine se dio Kožara preseljava da živi na Ponor, tako da se danas zavičajnim naseljima Bratstva Kožar smatraju sva ova tri Gornjebihorska naselja. Prije i nakon Balkanskih ratova a posebno nakon Drugog svjetskog rata došlo je do intenzivnijeg iseljavanja Kožara iz Crne Gore u sve djelove svijeta, a najbrojnije zajednice Kožara danas pored zavičajnih naselja žive i u Novom Pazaru, Vitomirici, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Luksemburgu i Njemačkoj.

Radmance, Kožarska mahala

Autori na samom početku knjige daju i opsežnu analizu prezimena Kožar. Iako nastanak prezimena među Bošnjačkim stanovništvom Bihora ne seže daleko u prošlost, ipak dovoljno je daleko u prošlosti da se danas ni najstariji živi preci ne sjećaju kako je tačno nastalo njihovo prezime, a o istom postoje samo predanja. U Monografiji su prikupljena, obrađena i analizirana sva predanja o mogućem nastanku i značenju prezimena Kožar. Kao značajka samog prezimena na koje autori daju osvrt je nedostatak sufiksa –ić, koji je karakterističan za mnoga prezimena na području Zapadnog Balkana. Ovakva značajka prezimena i danas budi pažnju mnogih onomastičara. Na prvi pogled prezime daje informaciju da su se pretci Bratstva bavili Kožom pa otuda i prezime, ali autori su svojim temeljnim istraživanjem došli do predanja baziranog na kazivanjima starijih Kožara, a koje se prenosilo sa koljena na koljeno, koje su uzeli kao najrelevantniji prikaz nastanka prezimena ovog ponosnog Bratstva: “U vrijeme viševjekovne vladavine Osmanskog carstva na balkanskim prostorima, zemljovlasnici su bili age i begovi koji su zemlju dobijali u posjed od sultana, koji je na području Bosanskog ejaleta postao nasljedan, razumljivo uz određene obaveze prema državi. O obradi dobijenog zemljišnog posjeda brinuli su se zemljovlasnici, uglavnom angažujući bez-zemljaše, kao zavisno stanovništvo. Njihov interes je bio da se zemlja što bolje obrađuje i da tako ostvaruju što veće prihode.
Jednoga dana Hajrudin sazna da je zemljovlasniku u njegovom selu potreban sluga. Pošto se pričalo da je aga bio naravan čovjek, preporuči sinu Hajru, koji je tada imao tek 12 godina, da mu se javi. Hajro je poslušao oca i otišao da se javi agi zemljovlasniku uz prihvatanje da ostane i radi na njegovom imanju. Hajro i gazda su se dobro slagali, jer je Hajro bio vrijedan i radan. Kad je Hajro postao punoljetan i stasao da promišlja o svojoj budućnosti, nastojao je da i sam dođe do parčeta svoje vlastite zemlje, jer je u tome vidio bolju budućnost za sebe i svoju porodicu. I smislio je mogućnost kako da to ostvari. Jednog dana Hajro je došao pred gazdu i pitao ga da li od njega može dobiti jedno parče zemlje? Gazdi je to bilo neobično, jer su takvi zahtjevi bili rijetkost, ali ga je pitao koliko to on zemlje traži? Hajro je već imao pripremljen odgovor, pa hitro reče: „Koliko jedna koža od goveda zahvata!“. Gazdi se to učinilo isuviše skromno, pa se sa tim složio. Kad je Hajro dobio priliku da označi koji komad zemlje hoće, on dobijenu goveđu kožu iskruži na uske dijelove (oputu) i dobijenom dužinom obilježi željeni komad imanja. Gazda je bio iznenađen ovom Hajrovom pronicljivošću, pružio mu je ruku i rekao: „Neka ti je zemlja srećna, selo se od tebe naselilo“. Kada je Hajro u administraciji prevodio dobijeno imanje na svoje ime, pitali su ga za ime i prezime. Hajro je odgovorio:“ Zovem se Hajro, a prezime mi je Kožar“. Pošto je to potvrdio i gazda, tako je i uvedeno u knjige. Hajro je nastavio da obrađuje imanje koje je dobio, oženio se i imao više djece, tako da se vremenom ta njegova loza Kožara sve više širila. Prezime Kožar ostalo je trajno za sve njegove potomke.“
U vihoru historijskih dešavanja kada su se brojni bratstvenici ovog hrabrog Bratstva uputili u „tuđinu“, u želji da se zbog svojih potomaka što prije uklope u svakodnevni život, pojedini Kožari odlučuju se na težak korak promjene prezimena. Tako da danas bratstvu Kožar, pored nosioca prezimena Kožar, pripadaju i porodice koje nose prezime Odemiš i Turk koje žive u Turskoj. Iako su promjenili svoje prezime, želja za očuvanjem porodice i bratstva ostala je duboko ukorijenjena u svim bratstvenicima Bratstva Kožar.
Zavičajna naselja, historija i demografija zavičaja, vjerski objekti i ljepote zavičaja, arheološka nalazišta i škole u zavičaju samo su neka od poglavlja koja ovoj Monografiji daju posebnu vrijednost i nadopunjuju njen sadržaj. Široko postavljena, Bratstvo Kožar Monografija čitaocima pruža poseban doživljaj upoznavanja historijskih zbivanja na području Gornjeg Bihora sa posebnim osvrtom na zbivanja nakon Balkanskih ratova pa sve do stvaranja moderne Crne Gore kakva je danas. Ljepote zavičajnih naselja potkrepljene su većim brojem fotografija i smještene su u poglavlju Zavičajna naselja, nakon kojeg slijedi detaljni opis demografskih kretanja populacija i prikaz popisa stanovništva u zavičaju Kožara od najstarijeg poznatog popisa iz 1488/89. godine pa sve do zadnjeg popisa iz 2011. godine.
Centralno poglavlje i svakako jedno od najznačajnijih je poglavlje Porodična stabla Kožara, u kojem je obuhvaćeno 1869 upisanih bratstvenika, zajedno sa odivama i djecom odiva, od kojih je 1033 samih nosioca prezimena Kožar. Porodična stabla razvrstana su u četiri linije odnosno četiri veća porodična stabla nazvana prema najstarijem zajedničkom poznatom pretku. Tabelarno prikazana što omogućava bolju preglednost, porodična stabla obuhvataju pretke do osmog koljena, a o svakom upisanom članu u porodičnom stablu napisana je i kratka biografija sa osnovnim podacima.
Nakon porodičnih stabala, poglavlje Bratstvo Kožar kroz porodične fotografije sa preko 24 roda nosi prikaz bratstvenika Kožara sa kratkim porodičnim stablom, podacima o porodici i članovima porodice, najzanimljivijim detaljima iz života i porodičnim fotografijama, nakon kojeg slijedi poglavlje Popis Kožara, koji je urađen uz podršku svih Bratstvenika a posebno nosioca pododbora u zemljama u kojima danas žive Kožari. Prema ovom popisu, koji obuhvata 776 Kožara i potomaka Kožara u ukupno 214 domaćinstava, prikazani su podaci o mjestu rođenja i državi prebivališta svakog pojedinog popisanog člana bratstva. Najviše nosioca prezimena Kožar danas ima u Crnoj Gori, Luksemburgu i Njemačkoj. Svakako u poglavlju susreti Bratstva kroz fotografije je predstavljena atmosfera tokom susreta a objektivom su zabilježeni značajni momenti tokom susreta i sastanaka bratstva i tako, kroz ovu Monografiju, sačuvani od zaborava i ostavljeni kao amanet pokoljenjima na bitnost čuvanja krvnog srodstva.
Kako bi se zaokružila jedna cjelina i produbila saznanja o bratstvu Kožar i utvrdila povezanost sa drugim plemenima i bratstvima regije Bihor kada ne postoje pisanja saznanja o tome, autori Monografije su se odlučili da upotrebe instrumente i metode koje nudi genetička genealogija. U poglavlju Genetičko porijeklo Bratstva Kožar prikazani su rezultati DNK testiranja četiri uzorka uzetih od ciljano odabranih predstavnika bratstva, koja vode porijeklo sa četiri različite ali blisko povezane linije. Autori pojašnjavaju značenje, svrhu i mogućnosti DNK testiranja koje je provedeno. YDNK test koji je korišten tokom istraživanja za potrebe utvrđivanja genetičkog koda bratstva je test koji mogu uraditi samo muškarci i predstavlja testiranje onog dijela DNK koji se prenosi samo po muškoj liniji, sa oca na sina, i koji svi muški pripadnici bratstva Kožar imaju u svojim genima. Testiranje uzoraka urađeno je u laboratoriji FamilytreeDNA u Hjustonu u Americi, kao jednoj od najreferentnijih laboratorija koja se bavi ovom vrstom analiza. Na osnovu testiranje DNK utvrđeno je da je genetički kod bratstva Kožar R1b-CTS 9219, i da je bratstvo Kožar u genetičkom srodstvu sa bratstvima Ličina i Rastodera (a time i Kršića) iz Radmanaca, ali i sa bratstvom Agovića porijeklom iz Gornje Vrbice, Muratovićima iz Petnjice, Hajdrpašićima iz Vrševa, Durakovićima iz Trpezi i Ćemanima iz Vrbice. Pored ovoga, u knjizi su detaljno prikazana i pojašnjenja sva genetička podudaranja sa utvrđenim genetičkim srodnicima, utvrđena su genetička srodstva i sa bratstvima i plemenima širom Crne Gore, ali i iz šireg područja Zapadnog Balkana, Evrope pa i cijelog svijeta.
Iako pri samom kraju knjige, ipak ne i manje značajna, ne samo zbog očuvanja tradicionalnih vrijednosti stanovništva Bihora nego i kao podsjetnik jednog prošlog vremena, su i poglavlja Zapisi, priče i anegdote i Govor Bošnjaka Gornjeg Bihora. Ukupno 26 zapisa, priča i anegdota koje su prikupljenje i književno obrađene, našle su svoje mjesto u ovoj Monografija. Tradicija govora Bošnjaka Gornjeg Bihora ostaće sačuvana za pokoljenja i generacije Kožara koje tek dolaze i koje, danas rasute po cijelom svijetu, polako zaboravljaju govor svojih predaka.
Svrha nastanka ove Monografije se, između ostalog, ogleda i u nastojanju da se sadašnje generacije bratstvenika pokušaju odužiti svojim precima za sve ono što su vjekovima stvarali, čuvali i njegovali, da se sačuvaju i otmu od zaborava saznanja o porijeklu i životu Bratstva i bratstvenika, da se ona prenesu i ostave u amanet budućim generacijama, da znaju da imaju čvrste korijene u precima koji su imali svoj mir i dostojanstvo, da su bez mržnje i zavisti radili i živjeli sa svojim komšijama i sugrađanima, te da su sa svima bili u slozi i prijateljstvu. Držeći se osnovnih postulata vjere: ne ubij, ne ukradi, ne učini nikome ono što ne bi želio da tebi neko učini i dr., generacije bratstvenika su se ponašale kosmopolitski u svijetu kojeg čestito nisu ni poznavale. Njihov identitet i integritet se u vidu imidža ličnog poštenja i skromnosti, sa jedne na drugu generaciju, kroz porodična stabla spuštao od predaka na potomke, dosežući do današnjih generacija.