SVIJET JE SPAŠEN, BAREM NA FUDBALSKOM TERENU
Autor: Anadolu Agency (AA)
Objavljeno: 22. Apr 2021. 15:04:03
Kreatori Superlige su doživjeli fijasko prije starta. Zasluženo, jer su htjeli ubiti fudbal svojim bogaćenjem, - poručio je riječju i ilustracijom Šukrija Meholjić.


Fudbalska Super liga bogatih moćnika iz tri evropske zemlje propao je projekt.

Priča nije trajala samo tri dana, koliko i fijasko besmislenog zatvorenog takmičenja za odabrane. Tihi ”rat” Evropske fudbalske asocijacije (UEFA) i najbogatijih, tj. najpohlepnijih klubova iz Engleske, Španije i Italije vodi se više od pet godina.

Otkriva to i ekskluzivni razgovor Aleksandera Čeferina, predsjednika UEFA-e za Anadolu Agency (AA) od 1. septembra 2016. godine, u kojem je, između ostalog, nekoliko dana prije nego će zvanično preuzeti funkciju u Nyonu, rekao:

”Nikada neću dopustiti da se napravi zatvorena Super liga, jer je to u suprotnosti sa mojim i idejama ekipe koja me podržava. Trebamo razgovarati sa klubovima, uključiti ih možda i u Izvršni odbor UEFA-e. Pričati, oni su bitan dio evropskog fudbala. Međutim, da UEFA dopusti zatvorenu ligu, ne dolazi u obzir.”

Kompromisi, ustupci i stalni pritisci

Čeferin je ostvario obećanja. Uključio je predstavnika (elitnih) klubova u Izvršni odbor UEFA-e. Godinama balansira između bogatog zapada i ostalih evropskih klubova iz 55 nacionalnih članica kontinentalne organizacije. Radi toga, pritisak je dodatno rastao. Bahatost određenog broja najbogatijih išla je do te mjere da su se bunili i što moraju igrati sa klubovima iz slabije rangiranih zemalja, konkretno ”siromašnih” iako bi izborili nastup u nekom od evropskih takmičenja. Nisu htjeli ni da njihovi petoplasirani ili još lošiji iz državnih šampionata igraju ”sa njima” ni u pretkolima. Zato su reorganizovane kvalifikacije za UEFA Ligu prvaka i Evropa ligu. Manje moćnima sužavan je put, ali nikada nije zatvoren.

Prema tome, najveći dio ogromnog novčanog fonda, logično, pripadao je najboljima i najmoćnijima. Međutim, pojedini su htjeli još. I kada bi dobijali više (svake godine UEFA povećava novac koji dijeli učesnicima svojih takmičenja), bili su naprosto nezasiti. Oholi. Bezobrazni. Direktno su tako narušavali i precizno utvrđeni princip solidarnosti na kojem se bazira svjetski i evropskih fudbalski poredak skoro cijeli vijek.

Međutim, UEFA, ali i Svjetska fudbalska asocijacija (FIFA), nastavili su praviti kompromise, prevedeno i nedvosmisleno - ustupke na sve zahtjeve ”odabranih” iz Engleske, Italije i Španije.

Nerealna potrošnja je nastavljena. Basnoslovni ugovori za igrače i dobar dio trenera dovodili su (i) moćnike u sve težu situaciju.

”Robin Hood” u užarenoj predsjedničkoj fotelji UEFA-a imao je ideju i da se ograniče novčana primanja u fudbalu. Prijedlog slovenskog advokata iz Grosuplja, pokraj Ljubljane, naišao je na oštru osudu bogataša. I ismijana je, tako, i nikada provedena. Dakle, moćni su i tada dobili što su tražili.

Nažalost bogatih vlasnika nekih od klubova, donekle kontrola novčanih tokova u fudbalskom biznisu vrši se kroz sistem finansijskog fair-playa. No, i pored toga, najjači su imali i imaju odriješene ruke da uživaju u svim blagodetima, nerijetko na uštrb i onih malo manje slabih.

Sunovrat za tri dana

Do jednom. ”Viša sila” stala im je u kraj. Pandemija koronavirusa dovela ih je u pat poziciju. Nagomilani dugovi, u finansijskoj krizi koja je pogodila i fudbal, doveli su u pitanje dotadašnji način njihovog nemoralnog i bahatog poslovanja. Tokom cijele prošle godine tražili su (još) više od UEFA-e. Gladni novca, ne želeći ni tada racionalizovati ugovore, perfidno i tajno, krenuli su u put bez povratka. Sunovrat za samo tri dana. I pored toga što je UEFA, opet njima u korist, ove sedmice ponovo reorganizovala evropska klupska takmičenja.

Real Madrid, Barcelona, Atletico Madrid, Liverpool, Manchester United, Manchester City, Chelsea, Arsenal, Juventus, Inter i Milan - osnivači propale Super lige ostat će upamćeni kao klasični pučisti u svjetskom fudbalu. Zahvaljujući svojim vlasnicima, od kojih su neki nerijetko i na ivici ili su prelazili crvenu liniju zakona, slavni klubovi našli su se na stubu srama i vlastitih navijača.

Cijeli svijet, sve članice FIFA-e i UEFA-e, vlade zemalja bile su jedinstvene, te efikasnom i sinhronizovanom akcijom adekvatno djelovale.

Svijet je spašen, barem na fudbalskom terenu. (Bakir Tiro)