MAJKO, DA NE ZALUTAM
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 30. May 2021. 15:05:15


Mirišu riječi k'o uspomene
željezna kapija
na koju tvoja suza kanu
Ne idi u grad kaljave obuće!
Pazi đe staješ!
Cesta je sine crna zmija
svakom insanu

Ne obuvaj tuđe!
govorila si dok sam izmicao
Tuđe su cipele za kratka puta!
Utihnu glas
ja malo knjiga pročitao
a čitao sam puno
sve nedovoljno da korak zaluta

Kosu mi sijedu majko
u snu miluje ruka
modra od vena
mekša od svile
probudim se i gledam moje cipele u seoskom blatu
Riječ na usnama stala
suzom orošena
ruke bi nišan zagrlile
Majko, da ne zalutam
stalno se vraćam svojim sestrama, bratu

Majko, da ne zalutam
grlim sjećanje mlako
cestu života k’o džeparac trošim
cipele istine nosim
da me sjećaju na drage roditelje
Zaplačem
zapjevam ponekad majko
ali se ne kitim lošim
makar nogama bosim
da vama stignem, ja nemam druge želje.


Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda